Razlika između verzija stranice "Maksimilijan I, car Svetog Rimskog Carstva"

Maksimilijan je bio sin cara [[Fridrik III, car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika III]] i [[Eleonora Portugalska (carica)|Eleonore Portugalske]]. Godine [[1477]]. oženio je burgundsku vojvotkinju [[Marija, vojvotkinja Burgundije|Mariju]], čime je postao ''[[iure uxoris]]'' vojvoda Burgundije i Marijin savladar. Nakon smrti Marijinog oca, [[Luj XI, kralj Francuske]], je tvrdio da je on legitimni nasljednik Burgundije po [[salijski zakonik|salijskom zakonu]] koji ženama brani pravo nasljeđivanja zemlje. Marija je odbila prošnju [[dofen]]a kao način da se okonča prepirka i udala se za Maksimilijana čiju je vojnu moć iskoristila da zadrži Burgundiju za sebe. Maksimilijan, međutim, nije bio popularan kao Marija, te je nakon njene smrti bio prisiljen predati Marijinu grofoviju Artois Luju. Maksimilijan je kao [[regent]] upravljao Marijinim zemljama nakon njene smrti, budući da je Marijin nasljednik, njihov sin, [[Filip I, kralj Kastilje]], bio tek dijete.

 

Nakon Marijine smrti Maksimilijan je, [[1490]]. godine, oženio bretonsku vojvotkinju [[Ana, vojvotkinja Bretanje|Anu]], postavši tako ''iure uxoris'' vojvoda Bretanje. Međutim, papa je sljedeće godine poništio njihov nekonzumirani brak nakon što je Anu na brak prisilio [[Karlo VIII, kralj Francuske]]. Dana [[16. mart]]a [[1493]]. godine oženio je [[Blanka Marija Sforza|Blanku Mariju Sforzu]], kćerku milanskog vojvode. S njom nije imao djece. Po njihovom vjenčanju Maksimilijan je želio proširiti svoju teritoriju na dijelove [[Italija|Italije]], što je dovelo da intervencije Francuza i izbijanja dugih [[Italijanski ratovi|Italijanskih ratova]]. Maksimilijan je također bio prisiljen dati nezavisnost [[Švicarska|Švicarskoj]], gdje je pokušao povratiti izgubljenu vlast [[Habsburg]]ovaca.