|
[[Datoteka:Skull and brain normal human.svg|mini|desno lijevo|150px|Mozak i lobanja čovjeka]]
'''Mozak''' je [[organ]] kojakoji služi kao središtecentar [[nervni sistem|nervnog sistema]] kod svih [[kičmenjak]]a i većine [[beskičmenjaci|beskičmenjaka]]. Samo nekoliko beskičmenjaka, kao što su [[spužva|spužve]], [[Cnidaria|meduza]] i odrasli [[Tunicata|plaštaši]] i [[echinodermata|morski ježevi i zvijezde]] nemaju mozga. Umjesto toga, imaju difuzne ili lokalizirane [[nervna mreža|nervne mreže]].<ref>Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, {{ISBN|978-1-59377-200-0}}:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC.</ref><ref>Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, {{ISBN|978-0-471-21005-4}},</ref><ref>http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.</ref><ref>Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, {{ISBN|0-7216-0240-1}}.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN|9958-10-222-6}}.</ref>Smješten je u glavi, obično blizu primarnih organa osjetila kao što su [[čulo vida|vid]], [[sluh]], balansiranje [[ravnoteža|ravnoteže]], [[okus]] i miris. To je najsloženiji organ u tijelu kičmenjaka. Procjenjuje se da ljudska moždana kora sadrži 14-16 milijardi [[neuron]]a, a da je svaki neuron povezan [[sinapsa]]ma sa nekoliko hiljada drugih neurona. Ovi neuroni međusobno komuniciraju pomoću dugačkih [[protoplazma]]tskih vlakana pod nazivom [[akson]]i, koji prenose struje signalnih impulsa pod nazivom [[akcijski potencijal]] do udaljenih dijelova mozga ili ostalih dijelova tijela koji ciljaju specifične receptorske ćelije.
[[Fiziologija|Fiziološki]], funkcijamozak mozga je da se iobavljaobavlja centraliziranu kontrolu , kako nad drugim organima tijela , tako i sopstvenim aktivnostima. MozakOn djeluje na ostatak tijela istvarajući stvaranjem obrazacaobrasce mišićne aktivnosti ičime upravljanjempotiče lučenjaizlučivanje hemikalijskih supstanci pod nazivom [[hormon]]i. Ova centralizirana kontrolekontrola omogućava brze i koordinirane odgovorreakcije na promjene u biofizičkom okruženju. Neke osnovne vrste reakcije, kao što su [[refleks |refleksi,]] i mogu se odvijati posredovanjem kičmene moždine ili perifernih [[ganglija]], ali sofisticiranusofisticirana svrsishodnusvrsishodna kontrolukontrola ponašanja zasnovana na osnovukompleksnom kompleksnihsenzornom senzornih ulazaulazu zahtijeva integriranje informacije,informacija što ože samou centralizirani mozak.<ref>{{Cite journal |last=Pelvig |first=DP |last2=Pakkenberg |first2=H |last3=Stark |first3=AK |last4=Pakkenberg |first4=B |title=Neocortical glial cell numbers in human brains |journal=Neurobiology of Aging |year=2008 |volume=29 |pages=1754–1762 |pmid=17544173 |doi=10.1016/j.neurobiolaging.2007.04.013 |issue=11}}</ref><ref>{{cite journal | title=The new century of the brain | journal=Scientific American | date=mart 2014 | volume=310 | issue=3 | pages=38–45 | url=http://www.columbia.edu/cu/biology/faculty/yuste/Publications/Yuste_Church_SciAm14.pdf | doi=10.1038/scientificamerican0314-38 | pmid=24660326 | last1=Yuste | first1=Rafael | last2=Church | first2=George M. | bibcode=2014SciAm.310c..38Y | access-date=9. 2. 2016 | archive-url=https://web.archive.org/web/20140714190157/http://www.columbia.edu/cu/biology/faculty/yuste/Publications/Yuste_Church_SciAm14.pdf | archive-date=14. 7. 2014 | url-status=dead }}</ref> ▼Mozak se nalazi u glavi, obično blizu primarnih senzornih organa za takva [[čulo|čula]] kao što su [[čulo vida|vid]], [[sluh]], balansiranje [[ravnoteža|ravnoteže]], [[okus]] i miris]]. Mozak je najsloženiji organ u tijelu kičmenjaka. Procjenjuje se d tipska ljudska moždana kor (najveći dio)u sadržoi 15-33 miliona [[neuron]]a. Svaki od njih je, [[sinapsa]]ma povezan sa nekoliko hiljada drugih neurona. Ovi neuroni međusobno komuniciraju putem dugih [[protoplazma]]tskih vlakana pod nazivom [[akson]]i, koji prenose struje signala impulsa pod nazivom [[akcijski potencijal]] do udaljenih dijelova mozga ili ostalih dijelova tijela – ciljanih specifičnih receptorskih ćelija.
Operacije pojedinih ćelija mozga sada se razumiju dovoljno detaljno, ali način na koji oni surađuju u milionskim grupama tek treba da bude riješen. Savremeni modeli neuronauke mozak tretiraju kao biološki [[kompjuter]], koji se jako razlikuje od ekektronskog, ali je sličan po u smislu sticanja informacije iz okolnog svijeta: prima ih i čuva, obrađuje na različite načine i analogan je [[procesor|centralnoj jedinici za obradu]] (CPU) u računaru. Mozak kao najvažniji dio [[nervni sistem|nervnog sistema]] zaštićen je u [[lobanja|lobanjskoj]] čahuri i obavijen sopstvenim opnama. Prosječna zapremina ljudskog mozga se kreće oko 1400 cm<sup>3</sup>. Pokazalo se, međutim, da zapremina mozga nije srazmjerni pokazatelj [[inteligencija|inteligencije]] neke osobe, jer su zabilježene osobe koje normalno funkcioniraju i sa volumenom u rasponu 700–2000 cm<sup>3</sup>.
▲[[Fiziologija|Fiziološki]], funkcija mozga je da se iobavlja centraliziranu kontrolu, kako nad drugim organima tijela, tako i sopstvenim aktivnostima. Mozak djeluje na ostatak tijela i stvaranjem obrazaca mišićne aktivnosti i upravljanjem lučenja hemikalijskih supstanci pod nazivom [[hormon]]i. Ova centralizirana kontrole omogućava brze i koordinirane odgovor na promjene u biofizičkom okruženju. Neke osnovne vrste reakcije, kao što su [[refleks]]i mogu se odvijati posredovanjem kičmene moždine ili perifernih [[ganglija]], ali sofisticiranu svrsishodnu kontrolu ponašanja na osnovu kompleksnih senzornih ulaza zahtijeva integriranje informacije, što ože samo centralizirani mozak.<ref>{{Cite journal |last=Pelvig |first=DP |last2=Pakkenberg |first2=H |last3=Stark |first3=AK |last4=Pakkenberg |first4=B |title=Neocortical glial cell numbers in human brains |journal=Neurobiology of Aging |year=2008 |volume=29 |pages=1754–1762 |pmid=17544173 |doi=10.1016/j.neurobiolaging.2007.04.013 |issue=11}}</ref><ref>{{cite journal | title=The new century of the brain | journal=Scientific American | date=mart 2014 | volume=310 | issue=3 | pages=38–45 | url=http://www.columbia.edu/cu/biology/faculty/yuste/Publications/Yuste_Church_SciAm14.pdf | doi=10.1038/scientificamerican0314-38 | pmid=24660326 | last1=Yuste | first1=Rafael | last2=Church | first2=George M. | bibcode=2014SciAm.310c..38Y | access-date=9. 2. 2016 | archive-url=https://web.archive.org/web/20140714190157/http://www.columbia.edu/cu/biology/faculty/yuste/Publications/Yuste_Church_SciAm14.pdf | archive-date=14. 7. 2014 | url-status=dead }}</ref>
Suvremeni modeli neuronauke mozak tretiraju kao biološki [[kompjuter]], koji se jako razlikuje od ekektronskog, ali je sličan po u smislu sticanja informacije iz okolnog svijeta: prima ih i čuva, obrađuje na različite načine i analogan je [[procesor|centralnoj jedinici za obradu]] (CPU) u računaru.
Mozak je najvažniji dio [[nervni sistem|nervnog sistema]]. Kod svih [[kičmenjak]]a, zaštićen je se u [[lobanja|lobanjskoj]] čahuri i obavijen sopstvenim opnama, koje se označavaju kao:
*[[tvrda opna|tvrda]] (''dura matter''),
*[[Paučinasta opna|paučinasta]] (''arachnoidea''), i
*[[mehka opna]] (''pia matter'').
Prosječna zapremina ljudskog mozga se kreće oko 1400 cm<sup>3</sup>. Pokazalo se, međutim, da zapremina mozga nije srazmjerni pokazatelj [[inteligencija|inteligencije]] neke osobe, jer su zabilježene osobe koje normalno funkcioniraju i sa volumenom u rasponu 700–2000 cm<sup>3</sup>.
==Anatomija==
| 