Razlika između verzija stranice "Epidemiologija"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Epidemiologija je istraživačka metoda koja se primenjuje na otkrivanje uzroka ili izvora bolesti, poremećaja, sindroma, stanja ili okolnosti koje uzrokuju bol, povredu, invalidnost ili čak smrt kod ljudi ili njihovih grupa.
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
'''Epidemiologija''' je nauka koja proučava širenje i činioce [[bolest]]i u ljudskom stanovništvu (''Rothman i Greenland'') te primjena te nauke na rješavanje zdravstvenih problema (''Last, 2001.'').
 
== '''Epidemiologija''' je istraživačka metoda koja se primenjuje na otkrivanje uzroka ili izvora bolesti, poremećaja, sindroma, stanja ili okolnosti koje uzrokuju bol, povredu, invalidnost ili čak smrt kod ljudi ili njihovih grupa. ==
Epidemiologija se smatra temeljnim skupom metoda u svim istraživanjima [[javno zdravstvo|javnog zdravstva]], te ima veliku primjenu u [[klinička medicina|kliničkoj medicini]] kod utvrđivanja faktora rizika bolesti i određivanja najboljeg zdravstvenog djelovanja u kliničkoj praksi. Epidemiologija kao nauka se bavi činiocima koji utječu na zdravlje i bolest pojedinaca i društava, pa u tom smislu služi kao osnova i logički temelj za intervencije u interesu javnog zdravstva i za preventivnu medicinu.
Proučavanje prirode, uzroka, kontrola i frekvencija, kao i distribucije bolesti, invaliditeta ili smrti u ljudskoj populaciji. Takođe uključuje karakterizaciju distribucije zdravstvenog stanja, bolesti ili drugih zdravstvenih problema u pogledu starosti, pola, rase, geografije, religije, obrazovanja, zanimanja, ponašanja, vremena, mesta, osobe itd. Ova karakterizacija je izvršena da bi se objasnila distribucija bolesti ili zdravstvenih problema povezanih sa uzročnim faktorima.
 
Služi kao temelj i logika intervencija urađenih u interesu javnog zdravlja i preventivne medicine. Smatra se osnovnom metodologijom javnog zdravstvenog istraživanja i snažno se zasniva na podacima zasnovanim na medicinskim dokazima kako bi se identifikovali faktori rizika od bolesti i odredio pristup optimalnom lečenju u kliničkoj praksi.
Epidemiolog se bavi pitanjima od onih praktičnih, kao što je istraživanje epidemija, uticaj okoliša i promovisanje zdravlja, do onih teoretskih, kao što je razrada [[statistika|statističkih]], [[matematika|matematičkih]], [[filozofija|filozofskih]] i [[biologija|bioloških]] teorija. U tu svrhu epidemiolozi koriste niz studija, od promatranja do pokusa, da prepoznaju kako uticaji okoliša kao što su prehrana, [[HIV]], [[stres]] i hemikalije objektivno dovode do posljedica kao što su bolest, zdravlje i zdravstveni pokazatelji.
 
U kontekstu zaraznih i nezaraznih bolesti, rad epidemiologa kreće se od istraživačkog istraživanja do proučavanja dizajna, prikupljanja podataka i analiza, uključujući izradu statističkih modela za testiranje hipoteza i dokumentovanje rezultata koji će biti predat na razmatranje. i odobrenje u časopisima. Epidemiolozi se mogu privući i prema brojnim drugim naučnim disciplinama, poput biologije, u pogledu procesa bolesti, kao i društveno-naučnih disciplina, uključujući sociologiju i filozofiju, kako bi bolje razumeli bliže i nedavne faktore rizik.
Epidemiološke se studije obično dijelena opisne, analitičke (koje proučavaju asocijacije, tj. uzročne odnose koji se obično podrazumijevaju) i eksperimentalne (taj se izraz obično odnosi na kliničko ili društveno liječenje i druge intervencije).
 
=== Historija ===
Epidemiolozi rade u raznim okolišima. Neki rade "na terenu", tj. u zajednici, obično u ustanovi javnog zdravstva, kao glavni stručnjaci za istraživanje i borbu protiv epidemija.
Hipokrat, lekar u drevnoj Grčkoj, ponekad se kaže da je otac epidemiologije. On je prva poznata osoba koja je ispitala odnos između pojave bolesti i uticaja na životnu sredinu. Opisao je endemska stanja (za bolesti koja se obično nalaze u nekim zemljama, ali ne u drugim) i epidemije (za bolesti koja se javljaju povremeno, ali ne uvek).
 
U islamskom svetu srednjeg veka, lekari su otkrili zaraznu prirodu zaraznih bolesti. Konkretno, perzijski lekar Avicena, koji se smatra „ocem moderne medicine“, u „Medicinskom kanonu“ (1020-ih) otkrio je zaraznu prirodu tuberkuloze i polno prenosive bolesti, kao i širenje vode i bolesti tla. Avicena je izjavio da su telesne sekrete zagađene stranim telima pre nego što su se zarazile. On je uveo karantinsku metodu kao sredstvo za ograničavanje širenja zaraznih bolesti.
 
Kada je crna smrt (bubonska kuga) stigla do Al Andalusa u 14. veku, Ibn Khatima je hipotetirao da su zarazne bolesti prouzrokovale „minutna tela“ koja ulaze u ljudsko telo i izazivaju bolest. Još jedan arapsko-andaluzijski ljekar iz 14. vijeka, Ibn al-Khatib (1313-1374), napisao je traktat pod nazivom "O kugi", u kojem je tvrdio da se zarazna bolest može prenijeti putem kontakti tela i „kroz odeću, posuđe“.
 
=== Bolesti za koje se primenjuju vakcine ===
 
* ''Antrhak''
* ''Pileća boginja''
* ''Kolera''
* ''Difterija''
* ''Nemačka ospica (rubeola)''
* ''Hepatitis A&B''
* ''Grip''
* ''Malarija (u procesu)''
* ''Male boginje''
* ''Menigitis''
* ''Zauške''
 
* ''Kuga''
* Upala pluća
* Dečja Paraliza
* Besnilo
* Mala boginja
* Uočena groznica
* Tetanus
* Tuberkuloza
* Tifusna groznica
* Tifus
* Kauo kašalj
* Lellov Fever
{{Commonscat|Epidemiology}}