Razlika između verzija stranice "Alija ibn Ebu-Talib"

'''Ali ibn Ebu-Talib''' je četvrti [[Pravedne halife|pravedni halifa]]. Oba roditelja mu potiču iz plemena Hašim. Bio je amidžić i zet [[Allah]]ovogAllahovog [[Muhammed|Poslanika]]. Od svih [[Ashabi|ashaba]] on mu je bio najbliži rođak. Njegova porodica je napajala vodom [[Hadž|hadžije]] u danima hadža (u vrijeme prije [[islam]]aislama). Jedan je od desetorice poslanikovih ashaba kojima je još za života obećan [[Džennet]].

Bio je srednje visine, visokoga čela, tamnoput, lijepoga lica, krupnih očiju, koje je podvlačio [[Surma|surmom]]. Imao je veliku bradu, koju nije [[Kna|knio]]krio, nego je ostavljao u njenoj svjetlini. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mišiće. Isticao se izvanrednom fizičkom snagom, tako da u cijelom svom životu nije bio pobijeđen u okršaju. Hodao je brzo, naročito kada bi bio u bici.<Ref>"Zapečaćeni Džennetski napitak" Safijurahman Elmubarekfuri</Ref>

Bio je poznat među svojim narodom kao jedan od najčestitijih i najskromnijih ljudi. Govorili su za njega da u sebi nije nosio nikakvo zlo ni mržnju. Također su ga poznavali i po tome što je bio veoma pobožan i što nikada nije bio idolopoklonik prije primanja muslimanske vjere. U historiji [[islam]]aislama zapamćen je kao prvi dječak koji je primio islam, a rodio se u samoj Kabi.

Bio je privržen [[Muhammed]]uMuhammedu [[s.a.v.s.]] sa kojim se pobratimio, i to dvaput. Nosio je nadimak ''"Povjerljivi"'', koji je dobio kada je Poslanik vršio [[Hidžra|hidžru]] iz [[Mekka|Mekke]] u [[Medina|Medinu]]. Kada su neprijateljski nastrojeni mekanci namjerili da ubiju Muhammeda, Ali se sakrio u njegov krevet i pretvarao se da je on, kako bi Poslanik mogao bezbijedno pobjeći iz Meke u Medinu. Tom prilikom mu je Poslanik ostavio u amanet da vrati sve povjerene stvari njihovim pravim vlasnicima, što je i učinio.<Ref>"Ashabi Allahovog poslanika" Hilmi Ali Ša'ban</Ref>å

U [[Bitka na Bedru|bici na Bedru]], dobio je zadatak da izađe na dvoboj sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom, pa je on izašao i ubio ga jednim udarcem. Zatim je u jeku bitke pobio najljuće neprijatelje islama, sve poznate i priznate borce. Ali je nosio zastavu crne boje, kojoj su dali naziv ''"Ikab"''. Tako je bilo i na [[Bitka kod Uhuda|bici na Uhudu]]. Ali nije izostao ni iz jedne bitke, osim iz pohoda na Tebuk, jer ga je [[Muhammed]] a.s. ostavio kao namjesnika [[Medina|Medine]].

U vrijeme [[Ebu-Bekr|Ebu Bekra r.a.]] bio je glavni savjetnik, a u vrijeme [[hilafet]]a [[Omer ibnhilafeta el-Hattab|Omera r.a.]] bio je savjetnik i glavni kadija. Uživao je veliko povjerenje kod ljudi zbog svoga poznavanja vjerskih propisa, što se vidi iz onoga što je [[Abdullah ibn Abbas]] rekao o njemu: ''"Ako bi nam Ali nešto potvrdio, ne bi tražili potvrdu ni od koga drugoga"''. Čak je i Vođa Pravednih Omer r.a., kada bi naišao na kakav problem, prepuštao bi Aliju da ga on riješi. [[Muhammed]] a.s. je za njega rekao u jednom hadisu, ''"Ja sam grad znanja, a Ali je kapija na njemu."''

Nakon Osmanovog ubistva, Alija nije želio preuzeti [[hilafet]]. Nakon nagovaranja odlučio je popustiti, ali pod uslovom da mu svi u džamiji daju prisegu na vjernost. Prvi je dao prisegu [[Talha ibn Ubejdullah]], a nakon njega i ostali prisutni. Na taj način Alija r.a. postade 4. [[halifa]] i ujedno i posljednji [[Pravedne halife|"pravedni halifa"]].

Odmah po preuzimanju hilafeta, novi halifa je naišao na probleme. Smatrao je da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio [[Osman ibn Affan|Osman r.a.]], što je izazvalo velike revolte u pokrajinama u kojima su Osmanovi namjesnici vladali. Također, odbio je da odmah kazni Osmanove ubice, što je izazvalo podijeljenost [[Ummet|ummeta]] na dvije grupe. Skupinu koja je smatrala da je potrebno odmah kazniti Osmanove ubice predvodio je [[Muavija ibn Ebu-Sufjan]], koji je sa Osmanom imao rodbinsku vezu. Ova podijeljenost je rezultirala brojnim sukobima i bitkama, među kojima su Bitka kod deve i Bitka na Sifinu. Bilo je to vrijeme prepuno smutnji, spletki i nereda.

Vremenom se broj Alijevih pristalica smanjivao, a broj onih koji su smatrali da [[Muavija ibn Ebu-Sufjan]] treba biti halifa rastao.

Četrdesetih godina po Hidžri sastala su se tri čovjeka iz reda Haridžija i, smatrajući da su muslimani zalutali, te da se trebaju ubiti namjesnici: Ali, Muavija i Amr ibn el-'As. Dogovor je pao da se sva tri ubistva odigraju 17. [[ramazan]]aramazana.

Pokušaj ubistva Muavije je propao, iako ga je ubica ranio zatrovanom sabljom po debelom mesu. Nakon dugotrajnog liječenja Muavija je ozdravio. Amr ibn el-'As se razbolio, te nije izašao na [[sabah namaz]], nego je poslao Haridžea ibn Huzejfea, kojega je Amrov ubica ubio.

Abdurrahman ibn Muldžem je sačekao Alija r.a. ispred njegove kuće kada je ovaj krenuo klanjati sabah namaz u džamiji i udario ga sabljom po čelu. Halifa nije odmah podlegao ranama, nego je uspio poživjeti dovoljno dugo da naredi da se ne kažnjava niko osim njegovog ubice i to bez mučenja. Naredio je sljedbenicima da nipošto ne traže osvetu. Umro je neprestano ponavljajući [[šehadet]].

Postoje različita predanja oko toga gdje je ukopan Ali. Jedni kažu da je dženazu klanjao njegov sin Hasan, i da je ukopan u Rahbi kraj velike džamije u [[Kufa|Kufi]], drugi kažu da je ukopan kod kufljanskog dvorca, treći da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju, blizu Fatime. Većina historičara se slaže da je ukopan u Nedžefu. Poslije ukopa Alije, njegov ubica Abdurrahman ibn Muldžem ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu.

* [[Deseterica ashaba kojima je obećan Džennet]]