Razlika između verzija stranice "Sretenjski ustav"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 3:
[[Datoteka:Dimitrije Davidović.jpg|mini|desno|200px|Prosvjetitelj i ustavopisac Dimitrije Davidović 1834. godine, ulje na platnu, rad [[Uroš Knežević|Uroša Kneževića]].]]
Ustav je izradio [[Dimitrije Davidović]] po ugledu na [[Ustav Francuske iz 1791.|Francuski ustav iz 1791.]] i ustavne povelje od 1814. i 1830, i [[Belgijski ustav it 1831.|Belgijski ustav od 1831.]] U "[[Srpske novine|Novinama srbskim]]" broj 15 od 25. aprila 1835. dao je kratak prijegled [[Ustav SAD|Ustava SAD]]-а. Skovao je novi termin [[ustav]] koji je zamjenio dotadašnju tuđicu konštitucija. Davidović je u polunezavisnoj kneževini na vrlo slobodouman način sastavio najviši pravni akt na [[Liberalizam|liberalnom]] ustrojstvu. Ustav je bio podjeljen na 14 glava i 142 člana. U drugoj glavi, 3. i 4. članom, bili su određeni grb i zastava Srbije, što jedna vazalna zemlja ne bi smijela da ima. Zastava je bila „otvoreno-crvena, bjela i čelikasto-ugasita“. Ustavom je podjeljena vlast na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Zakonodavna i izvršna vlast su pripadale knezu i Državnom savetu, a sudska nezavisnim sudovima. Izvršnu vlast je činilo šest ministara, a predsjednik Saveta je predsjedavao i ministarskim sednicama. Knez je imao pravo da po čl. 14. dvaput odbije prijedlog nekog zakona, ali ako bi i treći put bio izglasan, on je morao da ga prihvati pod uslovom „da ne ide na pogubu naroda, ili protivu Ustava državnoga“. Član 14. predstavlja modifikaciju sličnog člana iz francuskog revolucionarnog ustava iz 1791. U glavi VII Ustav je predvidio da sudstvo bude podjeljeno na tri institucije: okružne sudove, Veliki sud (apelacioni) i jedno odjeljenje Državnog savjeta, kao sud trećeg i najvišeg stepena.
15. februara 1835. godine, po novom kalendaru, na kneževim livadama u Kragujevcu i uz prisustvo 2,5 hiljada učesnika i 10 hiljada znatiželjnog svijeta donesen je svječano Ustav, nakon čega je knez ponet od mase svjeta na rukama, a dok je glasanje prethodno vršeno po okruzima bez glavnog pretresa. Sutradan, Ustav je pročitan i objavljen na svječan način, uz zastave i svječanu muziku, kneževu konjičku i pješačku gardu i uz prisustvo državnog vrha i poslanika, a uveče je priređen vatromet i održana pozorišna predstava. Tada je u prenamenjenim prostorijama kragujevačke Tipografije, prikazao [[Joakim Vujić]] svoj pozorišni komad Fernando i Jarika, prema delu Karla Ekartshauzena. Originalni primjerak ustava povezao je i ukoričio [[Gligorije Vozarović]] (1790-1848), prvi knjigovezac i bibliotekar u Kneževini Srbiji. Ustav je odštampan u državnoj tipografiji (štampariji) u čak 10.000 primjeraka, razdeljen je zastupnicima Sretenjske skupštine i poslat po primjerak svim ustanovama. Na osnovu novog Ustava postavljena su i petorica ministara: za ministra pravde Lazar Teodorović, za ministra unutrašnjih dela i za ministra prosvete Dimitrije Davidović, za ministra inostranih dela Avram Petronijević, za ministra finansija Aleksa Simić i za ministra vojnog Mileta Radojković. U Državni savet su ušli: Koca Marković (predsednik Saveta), Josif Milosavljević, Toma Vučić Perišić, Milosav Zdravković Resavac, Mihailo German, Đorđe Protić i Ranko Majstorović.
|