Razlika između izmjena na stranici "Omer ibn el-Hattab"

Uklonjeno 20 bajtova ,  prije 7 mjeseci
m
razne ispravke
(Odbijena posljednja izmjena teksta korisnika 89.216.228.131 i vraćeno na izmjenu 3150248 korisnika 92.36.138.40: bez reference, neenciklopedijski napisano)
m (razne ispravke)
 
}}
'''Omer ibn el-Hattab''' (584. – 3. 11. 644) je jedan od [[Ashabi|ashaba]] i drugi po redoslijedu od četvorice [[Pravedne halife|pravednih halifa]], izabran preporukom svog prethodnika [[Ebu-Bekr]]a.
Bio je jedan od najprominentnijih i najutjecajnijih muslimanskih vladara u historiji a tokom perioda od 634. do 644. obnašao je funkciju halife. Jedan je od desetorice Poslanikovih [[Ashabi|ashaba]] kojima je još za života obećan [[Džennet]].
 
== Karakter i izgled ==
 
== Biografija ==
Omer sin El-Hattaba i majke Hantame bint Hašima b. Mugira, rođen je u [[Mekka|Mekki]]. Ne postoje pouzdani podaci o vremenu njegovog rođenja. Neki autori navode da je to 581. godina a neki da je rođen 13. godine od godine slona (584. godine). Bio je Muhammedov rođak a loze im se spajaju nekoliko generacija unazad. Omer potiče iz plemena Adijj ibn Ka'b, koji su ogranak [[Kurejšije|kurejšijskog]] plemena Adnan. Pleme Adijj ibn Ka'b je bilo malobrojno i siromašno. I sam Omer ibn el-Hattab je bio odgajan u siromaštvu i u teškim životnim prilikama. Njegov je otac bio strog i grub prema njemu, što je uticalo na njegovu strogost, disciplinu i stav.
 
=== Predislamski period ===
Čim je Omer primio [[islam]], odmah je to javno obznanio, i počeo se boriti sa mušricima. Do tog vremena, muslimani ne samo da nisu smjeli javno klanjati pred [[Kaba|Kabom]], nego nisu smjeli javno reći da su muslimani. Omer je bio prvi koji je to učinio. Borio se sa mušricima sve dok oni nisu popuštali i ostavljali muslimane na miru. Koliko god je bio strog prema muslimanima dok je bio u džahilijetu, toliko i još mnogo više je napadao mušrike kada je primio islam. O njegovoj hrabrosti dovoljno govori i to da je u vrijeme [[Hidžra|Hidžre]], dok su ostali muslimani krišom izašli iz [[Mekka|Mekke]], Omer je sa još dvojicom ashaba javno učinio [[Hidžra|Hidžru]].
 
Učestvovao je u svim velikim bitkama, kao što su: [[Bitka na Bedru]], [[Bitka kod Uhuda]], [[Bitka na Hendeku]] itd. i bio uvijek u žaru borbe. Takav je bio i na Hudejbiji. Toga dana je [[Muhammed|Allahov Poslanik]] odlučio posjetiti Harem, obaviti tavaf oko [[Kaba|Kabe]] i zaklati [[kurban]]. Kurejšije su se usprotivile njegovom ulasku u [[Meka|Meku]]. Slali su svoje izaslanike na pregovore, pokušavajući postići primirje, a Omer ibn el-Hattab je sve to pratio. Bilo mu je teško u duši zbog onoga što se dešava te je otišao [[Ebu-Bekr|Ebu-Bekru]]u i rekao mu:
 
<blockquote>
U ranu zoru, u srijedu, četvrtoga [[zul-hidždže]]a dvadeset i treće godine po Hidžri izašao je Emirul-mu'minin u džamiju da predvodi muslimane na [[sabah-namaz]]u. Kada je izgovorio početni [[tekbir]] za pristup [[namaz]]u, priđe mu čovjek i udari ga nožem nekoliko puta u prsa i u stomak. Omer je osjetio hladnoću oružja, i okrenuvši se prema muslimanima išareteći progovori: "Božija je odredba neprikosnovena."
 
Ubica je bio Ebu-Lu'lu Fejruz el-Farisi, rob El-Mugire ibn Šu'bea. Dok su ga muslimani pokušali uhvatiti, on je počinio samoubistvo i tako nije mogao ništa otkriti o zavjeri. Ostavio je [[hilafet]] jednom od šest ljudi koje je izabrao, a to su: [[Osman ibn Affan]], [[Alija ibn Ebu-Talib]], [[Zubejr ibn Avvam]], [[Talha ibn Ubejdullah]], [[Abdurrahman ibn Avf]] i [[Sa'd ibn Ebu Vekkas]]. Oporučio je skromnu [[Dženaza-namaz|dženazu]] i tražio od [[Aiša|Aiše]] da bude ukopan pored [[Muhammed|Poslanika]] i [[Ebu-Bekr|Ebu-Bekra]]a, što mu je dozvolila. Na samrti je tražio od sina da ga mu spusti obraz na zemlju i počeo je govoriti: "Teško meni ako mi [[Allah]] ne oprosti...Teško meni ako mi [[Allah]] ne oprosti...". To je ponavljao dok mu duša nije izašla.
 
== Također pogledajte ==
48.978

izmjena