Razlika između verzija stranice "Sretenjski ustav"

[[Datoteka:The Constitution of 1835.JPG|mini|200px|Naslovna strana Sretenjskog ustava.]]

'''Ustav Knjaževstva Srbije''' (слсрп. Уставъ Княжества Сербїе), poznat kao '''Sretenjski ustav''', je prvi ustav u [[Kneževina Srbija|Kneževini Srbiji]], koji je donijet u [[Kragujevac|Kragujevcu]] 1835. godine. Ustavom je izvršena podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, što se i danas smatra standardom [[Demokratija|demokratije]] i ustavnosti. Vlast čine knez, državni sovjet i narodna skupština. U današnje vrijeme, ova podjela odgovarala bi predsjedniku, vladi i narodnoj skupštini. Ustavom je određeno da knez i državni sovjet dijele izvršnu vlast. Proklamovana su [[Deklaracija o pravima čovjeka i građanina|prava i slobode građana]], kao što su: neprikosnovenost ličnosti, nezavisnost sudstva i pravo na zakonito suđenje, sloboda kretanja i nastanjivanja, nepovredivost stana, pravo na izbor zanimanja, ravnopravnost građana, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Ustavom su ukinuti [[Ropstvo|ropstvo]] i [[Feudalizam|feudalni]] odnosi. Iako je donijet od Velike narodne skupštine i zakletvom potvrđen od strane kneza [[Miloš Obrenović|Miloša Obrenovića]] Ustav je suspendovan nakon svega 55 dana pod pritiskom Velikih feudalnih sila ([[Osmanlijsko Carstvo|Turske]], [[Rusko Carstvo|Rusije]] i [[Austrijsko Carstvo|Austrije]]). Danas se original ovog najvrednijeg pravnog akta iz savremenog doba na [[Balkan]]u, koji povezao i ukoričio [[Gligorije Vozarović]], čuva u Arhivu Srbije.

 

Ustav je izradio [[Dimitrije Davidović]] po ugledu na [[Francuska|francuski]] ustav iz 1791. i ustavne povelje od 1814. i 1830, i [[Belgija|belgijski]] ustav od 1831. U "[[Srpske novine|Novinama srbskim]]" broj 15 od 25. aprila 1835. dao je kratak prijegled [[Ustav SAD|Ustava SAD]]-а. Skovao je novi termin [[ustav]] koji je zamjenio dotadašnju tuđicu konštitucija. Davidović je u polunezavisnoj kneževini na vrlo slobodouman način sastavio najviši pravni akt na [[Liberalizam|liberalnom]] ustrojstvu. Ustav je bio podjeljen na 14 glava i 142 člana. U drugoj glavi, 3. i 4. članom, bili su određeni grb i zastava Srbije, što jedna vazalna zemlja ne bi smijela da ima. Zastava je bila „otvoreno-crvena, bjela i čelikasto-ugasita“. Ustavom je podjeljena vlast na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Zakonodavna i izvršna vlast su pripadale knezu i Državnom savetu, a sudska nezavisnim sudovima. Izvršnu vlast je činilo šest ministara, a predsjednik Saveta je predsjedavao i ministarskim sednicama. Knez je imao pravo da po čl. 14. dvaput odbije prijedlog nekog zakona, ali ako bi i treći put bio izglasan, on je morao da ga prihvati pod uslovom „da ne ide na pogubu naroda, ili protivu Ustava državnoga“. Član 14. predstavlja modifikaciju sličnog člana iz francuskog revolucionarnog ustava iz 1791. U glavi VII Ustav je predvidio da sudstvo bude podjeljeno na tri institucije: okružne sudove, Veliki sud (apelacioni) i jedno odjeljenje Državnog savjeta, kao sud trećeg i najvišeg stepena. U čl. 79. predviđeno je da se u cijeloj zemlji sudi po jedinstvenom zakoniku (na skupštini, knez Miloš najavio je narodu da će biti donijet građanski zakonik). U čl. 80. su opisana prava i dužnosti sudija, koji je predviđao potpunu nezavisnost sudija od bilo kakve vlasti. U glavi VIII Narodnoj skupštini su data prava da određuje godišnji danak, da bira sa Savjetom novog kneza i da se bez njenog odobrenja ne može se menjati kneževa godišnja plata. Skupština je imala budžetsko pravo, koje je predviđalo da se nikakvi porezi, nameti i zaduženja države ne mogu ostvariti bez njenog odobrenja, U kasnijem periodu iz ovog će se razviti predstavnički sistem i parlamentarna vladavina u Evropi. Članom 85. bilo je predviđeno da se zasjedanje Skupštine obavi jednom godišnje, na knežev poziv, a zavisno od potrebe mogla je biti sazivana i više puta godišnje. Ovim Ustavom je predviđeno da Skupština broji 100 članova a narodni poslanik nije smio da bude mlađi od 30 godina. Odredbe u glavi XI o opštenarodnim pravima su donesene radi zaštite pojedinca od tiranske vlasti. Član 111. je predviđao jednakost svih pred zakonom, a u čl. 112. ustanovljeno je da se niko ne smij e goniti, ni zatvarati, ni biti osuđen bez nadležnog suda i mimo zakona. Pored toga, član 113. je propisao da se svakom zatvoreniku najdalje nakon tri dana moralo biti saopšteno zašto je zatvoren i on je morao biti ispitan, a član 115. je predviđao da je suditi mogao samo nadležni sud, dok je čl 114. garantovao da nikom ne može biti dvaput suđeno za istu krivicu. Član 119. garantovao je da je privatna imovina neprikosnovena i ... „Ko se pokusi svojevoljno dirnuti u tuđe dobro i imanje, i ili prisvoiti ga, ili okrnjiti, onaj će se smatrati za narušitelja obštenarodne bezbjednosti, bio on ko mu drago i od kud mu drago“. Međutim, jednu od najvažnijih odredbi i za svijetsku pravnu historiju propisao je Član 118. kojim je zabranjeno ropstvo, navodeći da rob bez obzira da li je došao sam ili sa nekim, stupanjem na tle Srbije postaje slobodan čovjek. Ovim ustavom je bila uspostavljena i sloboda vjeroispovesti, gde je čl. 97. osiguravao bezbjednost i zaštitu države svim svojim građanima, bez obzira koje vjere oni bili.