Razlika između verzija stranice "Zločin i kazna"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 125:
Na mnogo načina Sonja je bila neodoljivo nadahnuċe za studenta kriminalca u njegovoj nepobjedivoj žeđi za životom. Raskoljnikov zna da "novi život neċe biti uzaludan za njega", ali da će za to morati platiti velikim budućim podvigom ... Nikad nećemo saznati kakav novi veliki podvig u budućnosti smjera Raskoljnikov, koji se sačuvao od samoubistva i uskrsnuo za novu bolju budućnost, te za novu priču o svojoj budućoj sudbini.
== Struktura ==
Roman je podijeljen u šest dijelova, sa epilogom. Pojam "intrinzične dualnosti" u Zločinu i kazni komentiran je uz prijedlog da u knjizi postoji određena simetrija. [26] Edward Wasiolek koji tvrdi da je Dostojevski bio vješt majstor i veoma svjestan formalnog uzorka u svojoj umjetnosti rekavši:
{{Citat|Dijelovi I-III poglavlja Zločina i kazne predstavljaju pretežno racionalnog i ponosnog Raskoljnikova: u dijelovima IV-VI poglavlja izranja "iracionalni" i skromni Raskoljnikov. Prva polovina romana prikazuje postepeni raspad prvog vladajućeg principa njegovog lika, dok se u drugoj polovini postepeno rađa novi vladajući princip. Tačka promjene dolazi u samoj sredini romana.}}
Kompozicijska ravnoteža postiže se simetričnom raspodjelom određenih ključnih epizoda kroz šest dijelova romana. Ponavljanje tih epizoda u dvije polovine romana, kako je tvrdio David Bethea, organizirano je po principu ogledala, pri čemu "lijeva" polovina romana odražava "desnu" polovinu.
Sedmi dio romana, epilog, privukao je veliku pažnju i kontroverzu. Neki su kritičari Dostojevskog kritizirali zbog završne stranice romana kao suvišne, antiklimaktične, nedostojne ostatka ovog književnog djela [28], dok su ga drugi branili nudeći razne sheme za koje tvrde da dokazuju njegovu neizbježnost i neophodnost. Steven Cassedy tvrdi da su Zločin i kazna "formalno dvije različite, ali usko povezane stvari, naime posebna vrsta tragedije po klasičnom grčkom kalupu i hrišćanska priča o uskrsnuću". Cassedy zaključuje da su "logični zahtjevi tragičnog modela kao takvog zadovoljeni bez epiloga u Zločinu i kazni ... Istovremeno, ova tragedija sadrži hrišćansku komponentu, a logični zahtjevi ovog elementa udovoljeni su samo uskrsnućem obećanom u epilogu."<ref>{{cite web|url=https://web.archive.org/web/20121004133215/http://www.utoronto.ca/tsq/DS/03/171.shtml|title= " Formalni problem epiloga u Zločinu i kazni: logika tragičkih i hrišċanskih struktura"|work= archive.org|accessdate=29. 3. 2020}}</ref>
== Jezik i stil ==
Line 141 ⟶ 150:
* Белов С. В. Петербург Достоевского. — СПб: Алетейя, 2002. — {{ISBN|5-89329-513-7}}.
* Боград Г. Оказал ли влияние Эдгар По на творчество Достоевского? // Достоевский. Материалы и исследования. — СПб: Наука, 2010. — Т. 19. — С. 87—98. — {{ISBN|978-5-02-025597-5}}.
* Frank, Joseph (1995). Dostoevsky: The Miraculous Years, 1865–1871. Princeton University Press. ISBN 0-691-01587-2. Katkov, Crime and Punishment.
* Frank, Joseph (2002). "Introduction". Dostoevsky: The Mantle of the Prophet, 1871–1881. Princeton University Press. ISBN 0-691-11569-9.
== Reference ==
| |||