Pikolo: razlika između verzija

'''Pikolo''' ({{jez-it|piccolo}}; u prijevodu "mali"; u [[Italija|Italiji]] ga zovu ''ottavino'')<ref name="auto">{{cite dictionary| url= http://www.merriam-webster.com/dictionary/piccolo|title=Piccolo|dictionary=Merriam-Webster|accessdate= 26. 5. 2012}}</ref> jest [[flauta]], ali upola kraća i pripada porodici [[Drveni puhački instrumenti|drvenih puhačkih instrumenata]]. Današnji pikolo ima većinom isti [[Prstoredi tonova na klarinetu|prstored]] kao i njegov veći srodni [[muzički instrument]], standardna [[poprečna flauta]],<ref>{{cite web| url=http://www.thefreedictionary.com/transverse+flute|title=Transverse flute|publisher=The Free Dictionary By Farlex|accessdate= 26. 5. 2012}}</ref> ali je zvuk koji proizvodi za [[Oktava|oktavu]] viši od napisanog. Zbog toga je pikolo dobio ime ''ottavino'' (italijanski za "malu oktavu"), kako se ovaj muzički instrument naziva u [[partitura]]ma italijanskih [[kompozitor]]a.<ref>{{cite web| url= http://www.library.yale.edu/cataloging/music/instname.htm|title= The Names of Instruments and Voices in English, French, German, Italian, Russian, and Spanish|publisher=Yale University Music Library|accessdate=26. 5. 2012}}</ref> Također se naziva ''flauto piccolo'' ili ''flautino''.

 

 

U [[Orkestar|orkestru]] se svirač pikola često naziva "treća flauta" ili čak "pomoćna flauta". U većim orkestrima pikolu je određeno mjesto solo muzičkog instrumenta zbog zahtjeva muzičke literature. Pikoli su često orkestrirani kako bi udvostručili zvuk [[Violina|violine]] ili flaute, dodajući sjaj i briljantnost cjelokupnom zvuku zbog spomenute jednooktavne transpozicije prema gore. U podešavanjima koncertnog orkestra pikolo se gotovo uvijek koristi, a njegova koncertna dionica gotovo je uvijek dostupna.