Razlika između verzija stranice "Menahem Begin"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Menachem Begin and Moshe Dayan exits from an aircraft.JPEG|mini|desno|Menahem Begin]]
'''Menahem Wolfovich Begin''' (''[[Hebrejski jezik|hebrejski]]: מנחם בגין'') bio je [[Izrael|izraelski]] političar i premijer rođen [[16. august|16. avgusta]] [[1913.]] godine u tadašnjem ruskom gradu Brest-Litovsku (sadašnja [[Bjelorusija]]).
'''Menahem Wolfovich Begin''', rođen [[16. august]]a [[1913]]. u Brest-Litovsku, [[Rusija]], današnja [[Bjelorusija]], umro u [[Tel Aviv]]u, [[9. mart]]a [[1992]]. Diplomirao je pravo na Univerzitetu u Varšavi [[1935]]. godine. Tokom 30-tih bio je aktivista [[Cionizam|cionističkog]] pokreta tako da [[1938]]. godine postaje jedan od vođa Irguna. Stalno je u [[politika|politici]] i je dobitnik [[Nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] [[1978]]. Također je bio šesti [[premijer]] [[Izrael]]a od [[21. juni|21. juna]] [[1977]]. do [[10. oktobar|10. oktobra]] [[1983]]. Sudjelovao je je na pregovorima u Camp Davidu sa [[egipat]]skim predsjednikom [[Anvar el-Sadat|Muhamadom Anwarom el-Sadatom]], zbog čega su zajednički dobili Nobelovu nagradu. Mirovni ugovor između Izraela i Egipta formalno je potpisan [[1979]]. godine.
 
== Mladost ==
{{DEFAULTSORT:Begin, Menahem}}
 
{{Commonscat|Menachem Begin}}Tokom obrazovanja, na Menahema je velik uticaj imala njegova porodica na čiji nagovor počinje s proučavanjem tradicionalnih svjetovnih studija. Kao mladić je podržavao lijevi židovski cionistički pokret Hachomer Hatzair. Bio je konzervativni vjernik i slijedio je izvorno rabinsko učenje. Roditelji su mu stradali tokom holokausta.
{{Commonscat|Menachem Begin}}
 
{{Hladni rat}}
[[1935.|1935]]. godine je je upisao Pravni fakultet Univerziteta u Varšavi. Nedvojbeno najveća prekretnica tokom mladosti mu je bio susret sa Vladimirom Jabotinskim, utemeljiteljem antisocijalističkog revizionističkog cionizma i omladinskog pokreta Betar. Njegov politički angažman započinje 1939. godine i tada je preuzeo vodstvo Betara, uprkos nekim neslaganjima sa Jabotinskim. Godinu kasnije, ovaj umire, a sljedećih par godina se pokazuju krucijalnim za oblikovanje političkih stavova Menahema Begina.
 
1939. godine je pobjegao u Vilnius koji je tada bio pod poljskom kontrolom. 20. septembra 1940. godine uhapsio ga je NKVD i pritvorio u zatvor Lukiškes. Iz zatvora u Vilniusu je prebačen u radni logor Petchora u Sibiru 1. juna 1941. pod optužbom da je britanski agent.
 
Nakon sporazuma Sikorski-Maïski je pušten i dobrovoljno se pridružuje poljskoj vojsci Sovjetskog Saveza pod kontrolom generala Władysława Andersa.
 
== Prije 1948. ==
Suprotstavio se cionističkim grupacijama sa socijalističkom ideologijom koju je vodio David Ben-Gurion, jer ih je smatrao za sluge Britanaca. Begin u ovo vrijeme počinje sa promovisanjem revizionističkog cionizma, te se 1943. pridružio desničarskoj organizaciji Irgun čiju komandu preuzima 1947. Ogorčen postupcima Britanije u Palestini, on poziva narod na oružje i ustanak, te pokreće pobunu protiv britanske vojske.
 
== Teroristički napad na Hotel King David ==
22. jula 1946, Begin koordinira napad na hotel u kojem su boravili britanski službenici u Jerusalemu. Pripadnici Irguna, prerušeni u Arape, raznijeli su dio hotela u kojem su bili članovi Britanskog sekretarijata, Vojna komanda i Odjeljenje za kriminalističke istrage. U napadu su poginule 22 osobe, od kojih je većina bila zaposlena u Sekretarijatu ili hotelu. Oko 45 ljudi je pretrpilo povrede.
 
== Masakr u selu Deir Yassin ==
Stotinu boraca terorističke organizacije Irgun čiji je vođa bio upravo Begin, potpomognuti grupom Lehi, počinili su u selu Deir Yassin masakr 9. aprila 1948. čije postojanje Begin negira. Napad na selo i popratni masakr, uključujući egzekucije na kamenolomu, ostavili su više od stotinu mrtvih.
 
== Politički angažman nakon 1948. ==
Osnovao je novu političku partiju Herout ("Sloboda") 1948. Na izborima 1949. Herout je osvojio 18 mandata u parlamentu Knesseta. Revizionistička stranka bez zastupnika u Skupštini tada se raspušta i Begin postaje jedini vođa revizionističke struje.
 
Od 1948. do 1977. Herout je predstavljao glavne protivnike vladajućoj laburističkoj stranci u Knessetu i postojala je velika napetost između Menachema Begina i Davida Ben Guriona koja se lako mogla pretvoriti u građanski rat.
 
== Kasne godine ==
1980-ih, tokom građanskog rata, šalje nekoliko stotina izraelskih vojnih savjetnika u Gvatemalu kako bi pomogli osposobljavanju vojnika diktatora Montta.<ref>{{Cite web|url=http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http%3A%2F%2Fwww.investigaction.net%2Fle-sale-boulot-disrael-dans-la-guerre-sale-au-guatemala%2F|title=Prljavi posao Izraela u gvatemalskom ratu|last=Schivone|first=Gabriel|date=|website=Arhiva|publisher=|accessdate=26. 02. 2020.}}</ref>
 
15. septembra 1983. je nakon saznanja o smrti svoje supruge Alize dao ostavku na mjesto premijera. Nakon povlačenja iz politike, živi samački život i umire u Jeruzalemu 1992. godine u 79. godini života. Sahranjen je na Jevrejskom groblju na Maslinskoj gori.
 
== Knjige ==
 
* Menahem Begin, ''Izraelski ustanak'', 1971. S engleskog preveo Jacques Hermone; predgovor Jacques Soustelle.
 
== Reference ==
General Anders, Memoari, 1939-1946, Parque La Jeune, Pariz, 1948. god, 222. str.
 
Menahem Begin, Revolta, 1994. god, 288. str.
 
Le Monde, 15. jun 2006.
 
<ref group="Arhiva">http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http%3A%2F%2Fwww.live2times.com%2F1983-israel-menahem-begin-annonce-sa-demission-e--10358%2F</ref> Live 2 Times{{Hladni rat}}
{{Nobelova nagrada za mir}}
{{Osobe Hladnog rata}}