|
* ispod crne linije. Hvala! *
■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■-->
[[Datoteka:Face of King Gentius on Ancient Illyrian coin.jpg|mini|desno|Gencije, kralj Ilirije]]
[[Datoteka:Shkodra castle.jpg|mini|desno|Utvrđeni grad na brdu kod Skadra, nekadašnja prijestonica Ilira]]
[[File:Map of the Kingdom of Gentius in 169 BC (Hungarian).png|mini|desno|Ilirsko (Ardijejsko) kraljevstvo]]
[[File:Map of the Third Illyrian War 168 BC (hu).png|mini|desno|Mapa Gencijevog rata sa rimljanima ([[Ilirski ratovi|Treći ilirski rat]])]]
'''Gencije''' (Gencijus, Gentius) bio je sin velikog [[Iliri|ilirskog]] kralja [[Pleuratus|Pleuratusa II]] i lojalnog rimskog saveznika iz plemena [[Ardijejci|Ardijejaca]].<ref name="Zippel"/> Vladao je kraljevstvom [[Ilirija|Ilirije]] od 180–168. godine p. n. e. kao posljednji ilirski kralj.<ref>Papazoglu, 1969</ref> Glavni grad mu je bio [[Skadar]] (današnja [[Albanija]]).<ref>Bojanovski, 1988</ref> Godine koje su prethodile njegovom dolasku na vlast, obilježene su primjetnim napretkom Ilirije, što je bio rezultat izrazito pronicljive i razumne politike njegovih predhodnika Skerdilaida i Pleurata, Oni su zahvaljujući Rimljanima ojačali poziciju Ilirije koja je nakon 2. ilirskog rata bila oslabljena. Vješto iskoristiti neprijateljske odnose između Rima i Makedonije što se najizrazitije manifestiralo na vojnom polju i teritorijalnom proširenju Ilirije.
== Unutarnji odnosi ==
[[Dalmati]] su 180. godine p. n. e. proglasili svoju nezavisnost od njegove vladavine.
Rimski pisci jhgfjgjhhfgsu prikazali Gencija kao lošu i nesposobnu osobu. Imao je nezgodnu narav, loše navike i nije se znao kontrolirati. Često je okrutno postupao prema svojim podanicima. Bojao se da bi mogao izgubiti [[politika|političku]] moć i prijesto te čak je dao ubiti svoga brata, princa [[Pleuratus]]a (Platora). Prema drugoj verziji obojica su namjeravala oženiti [[Etuta|Etutu]], kćer [[Monunius]]a, kralja [[Dardanci|Dardanaca]], nakon bratovog ubistva, princezu je oženio Gencije.
== Lojalnost Rimu ==
Godine 181. pr. n. e., optužen je za obnovu gusarenja, a 172. god. pr. n. e. isejski (otok Vis) su poslanici iznijeli da su po [[Perzej]]evoj (makedonski kralj) zamisli, poslani ilirski špijuni u [[Rimska republika|Rim]], pod izlikom poslanstva, da saznaju što se događa. Obe optužbe ostale su u okvirima neutemeljenih optužbi jer Rim nije smatrao shodnim poduzeti jače mjere koje bi sankcionirale navodnu Gencijevu gusarsku djelatnosti.
== Savez sa Makedonijom ==
Kad je nizom uspješnih vojnih akcija tokom trećeg makedonskog rata sa [[Rim|Rimom]] (170.-169. god. pne.) došao nadomak Gencijevom kraljevstvu, kralj [[Perzej]] slao je tri poslanstva da bi se ilirski kralj privolio na savez. Gencije je pristao ući u rat protiv Rimljana, ali uz odgovarajuće garancije i svotu od 300 talenata srebra.<ref name="Makedonija">{{Cite web |url= https://books.google.it/books?id=qpb3JdwuDQIC&printsec=frontcover&dq#v=onepage&q&f=fals |title= N.G.L. Hammond, F.W Wallbank - A HISTORY OF MACEDONIA |work= Oxford university press, 2001|accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
== Treći ilirski rat ==
{{Glavni|Ilirski ratovi}}
Nakon sklapanja saveza s makedonskim kraljem god. 168. pr. n. e., Gencije je bacio u zatvor rimske poslanike Marka Perpenu i Lucija Petilija, koji su se našli u Iliriji, čime je prekršio međunarodnu normu svetosti poslanika. Zatim je napao gradove Apoloniju i Dyrrhachium ([[Drač]]), koji su bili u savezu sa Rimom. Rim je 168. godine p. n. e. poslao [[rimska vojska|vojsku]] od 30.000 vojnika pod vođstvom Luciusa Aniciusa na Skadar. Gencije je doživio poraz i cijela njegova porodica su bili zarobljeni i odvedeni u Rim 167. godine p. n. e. <ref name="Zippel">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/142186107/Zippel-G-1877-Die-Romische-Herrschaft-in-Illyrien |title= Zippel G. 1877. Die Römische Herrschaft in Illyrien |work= |accessdate= 9. 2. 2019}}</ref>
{{citat| ".../Gencijus/ je pao na koljena i u suzama molio pretora za milost..." Livije, Ab Urbe Condita, knjiga 44. "Kad se kralj Ilira Gencijus pobunio, i on je bio pobijeđen, i to od strane pretora Luciusa Aniciusa, i predao se skupa sa ženom, djecom i rođacima...". Ibid, Periochae, 44. "Cijeli rat protiv Gencijusa završen je u roku od dvadeset dana." Apijan, Historija Rima, 9.2.9}}
Njegovo ime nalazi se u dvije verzije tzv. trjufmalnih fasta. Prvu i službenu verziju tih fasta predstavljaju poznati Kapitolijski fasti kojima su uredno registrovani svi istorijski trijumfalni akti, počevši od godine osnivanja Rima. Uz godinu 167 registrovana su tri trijumfa, od kojih dva uz pobjedu nad Makedoncima i njihovim kraljem Perzejem, a treća uz pobjedu nad kraljem Gencijem i Ilirima. U detaljnijem opisu, kao plijen, navodi se i ogromna količina dragocjenosti i ilirskog srebrenog novca. U lokalnoj verziji trjumfalnih fasta grada Urbs Salvia, u centralnoj Italiji, spominje se isti događaj.<ref>Miočević, 1968</ref>
Nije poznat datum njegove smrti. Uklanjanje Gencija značilo je i kraj kraljevstva Ilira i njihove političke nezavisnosti. Nakon uklanjanja Gencija, Rim je anektirao cijelu Iliriju te je ona postala nova provincija - [[Ilirikum]]. <ref>[https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclopædia_Britannica/Illyria 1911 Encyclopædia Britannica, Volume 14]</ref>
== Literatura ==
*{{cite book |last = Bojanovski |first = Ivo |title = BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |publisher = ANUBiH, Sarajevo |year = 1988 |isbn = }}
*{{cite book |last = Miočević |first = Duje Rendić |title = Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora |url=http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_12_RENDIC.pdf |publisher = Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb |year = 1968 |isbn = }}
*{{cite book |last = Papazoglu |first = Fanula |title = Porijeklo i razvoj ilirske države |url= https://de.scribd.com/document/89882458/Godišnjak-Centra-za-balkanološka-ispitivanja-Akademije-nauka-i-umjetnosti-BiH-knjiga-5-1967 |publisher = ANUBiH - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO |year = 1969 |isbn = }}
*{{cite book |last = Mesihović |first = Salmedin |title = Historija Autarijata |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Historija_Autarijata.pdf |publisher = Filozofski fakultet Sarajevo |year = 2014 |isbn = }}
== Reference ==
{{Refspisak|2}}
== Vanjski linkovi ==
| 