Razlika između verzija stranice "Historija Inter Milana"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m (GR) File renamed: File:Inter1964-65.jpg → File:Inter1965-66.jpg File renaming criterion #3: To correct obvious errors in file names, including misspelled [[c::en:Noun#Proper nouns and common nouns|p... |
m razne ispravke |
||
Red 8:
==Poslije ranih godina (1922-1960)==
1922. godine Inter je bio u B grupi prve italijanske divizije i završio na posljednjem mjestu nakon što su skupili samo 11 poena te sezone. Ipak, ostali su u najjačoj ligi pobjedivši u play-offu. 1928., tokom ere fašizma, klub je prisilno spojen sa '''Unione Sportiva Milanese''' i preimenovan u ''Società Sportiva Ambrosiana''<ref>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/societa/storia.html|publisher=FC Internazionale Milano|title=Storia|accessdate=6.
Prva [[Coppa Italia]] (Italijanski kup) je osvojen 1939. godine, kada je Inter bio predvođen legendom [[Giuseppe Meazza|Giuseppeom Meazzom]], po kojem stadion [[San Siro]] nosi ime. Peta šampionska titula je osvojena 1940., pored Meazzine povrede. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], klub je ponovo dobio svoje originalno ime - ''FC Internazionale''. Šestu titulu su osvojili 1953., a sedmu 1954. godine.
==Grande Inter (Veliki Inter)==
[[Datoteka:Inter1965-66.jpg|mini|lijevo|350px|Ekipa Intera 1965. godine]]1960. godine [[Helenio Herrera]] se priključio Interu iz [[FC Barcelona|Barcelone]], i doveo sa sobom pouzdanog vezistu [[Luis Suarez|Luisa Suáreza]], koji je te godine dobio nagradu za najboljeg europskog igrača u uspjesima Barcelone koja je tada osvojila [[La Liga|La Ligu]] i [[Kup velesajamskih gradova]]. Herrera je od Intera napravio jedan od najvećih timova Evrope. Prepravio je taktiku 5-3-2, poznatu kao "brava", kako bi momčad bila uspješnija u kontranapadima. Sistem ''"Catenaccio"'' je izmislio austrijski trener Karl Rappan. Rappanov originalni sistem se sastojao iz četiri fiksna odbrambena igrača koji su čuvali protivnike, uz plejmejkera u sredini koji je surađivao sa dva krilna igrača u veznom redu.
Herrera je to prepravio dodavši petog odbrambenog igrača, libera iza dva centralna beka. Libero je igrao kao slobodan čovjek iza dva beka i čuvao one igrače koji bi prošli te bekove. Inter je završio na trećoj poziciji u Seriji A te sezone, na drugoj iduće godine, a potom i na prvom mjestu. Sve to pratila je pobjeda u [[Kup Šampiona|Kupu šampiona]] 1964., te 1965. godine, a Herrera je zaradio nadimak ''"Čarobnjak"''. Ključni igrači u Herrerinom timu su bili bekovi [[Tarcisio Burgnich]] i [[Giacinto Faccheti]], libero [[Armando Picchi]], '''Luis Suárez''' kao plejmejker, [[Jair]] na krilu, [[Mario Corso]] kao lijevi veznjak i [[Sandro Mazzola]] koji je igrao na desnoj strani napada.
Red 19:
1964. Inter je došao do finala pobjedivši [[Borussia Dortmund|Borussiju Dortmund]] u polufinalu, a [[FK Partizan]] u četvrtfinalu. U finalu su igrali protiv [[Real Madrid]]a, tima koji je do tada igrao u sedam finala, od devet. Za Real su igrali prekaljeni igrači koji su u 1950-im bili velike zvijezde i par mladih igrača koji će osvojiti Kup Šampiona 1966. godine. Sandro Mazzola je postigao dva gola u finalu, a meč je završio 3-1.
Inter je osvojio Interkontinentalni kup protiv [[Independiente
Godinu kasnije, Inter je ponovio uspjeh pobjedivši do tada dvostrukog prvaka Evrope, [[Benfica|Benficu]], u finalu koje se igralo u Milanu. Jair je postigao jedini gol na utakmici. Nakon toga su osvojili još jedan Interkontinentalni kup, opet protiv Independientea.
Red 34:
[[Datoteka:CrespoInter.jpg|200px|mini|desno|Hernan Crespo u dresu Intera]]
Navijači su mislili da će bolji dani stići preuzimanjem kluba od strane [[Massimo Moratti|Massima Morattija]], sina Angela Morattija koji je bio predsjednik u vrijeme "Grande Intera". Moratti je uložio velike novce u klub, a redom su stizali skupi igrači. Inter je dva puta rušio rekordnu sumu plaćenu za igrača, nakon [[Ronaldo|Ronalda]] koji je došao za 19.5 miliona funti iz Barcelone 1997. godine, u ljeto 1999. su srušili svoj rekord dovođenjem [[Christian Vieri|Christiana Vierija]] iz [[SS Lazio|Lazija]] za 31 milion funti.
Ipak, 1990-te su ostale tamne. To je jedina decenija u historiji Intera u kojoj klub nije osvojio Scudetto, a navijači su dolazili u sukob sa upravom, igračima, trenerima. Sam Moratti se našao na meti kritika navijača nakon otpuštanja Luigi Simonija 1998. godine poslije tek par utakmica, iako je Simoni dobio nagradu za najboljeg trenera Serije A.
U sezonu 1990-2000., Moratti je ušao sa novim trenerom, [[Marcello Lippi|Marcellom Lippijem]]. Činilo se da je Inter složio pobjedničku momčad sa [[Angelo Peruzzi|Peruzzijem]], [[Laurent Blanc|Blancom]] i Vierijem. Ipak, opet nisu uspjeli da osvoje Scudetto. Ušli su u finale Kupa, ali su poraženi od Lazija.
Red 53:
[[Datoteka:Inter Mailand-Fans feiern den 18. Scudetto.JPG|260px|mini|lijevo|Navijači Intera slave 18. Scudetto]]
Iduće godine su odbranili titulu osvjača Kupa, opet pobjedivši Romu. Interu je dodijeljeno prvenstvo 2005-06 nakon što je ta titula oduzeta Juventusu, zbog velike umješanosti u skandal Calciopoli. Italijanska nogometna federacija je proglasila krivim Juventus, Lazio, [[Fiorentina|Fiorentinu]], Regginu i Milan, što je rezultovalo izbacivanjem Juventusa u [[Serie B|Seriju B]] po prvi put u historiji. Zbog toga je Inter ostao jedini tim koji je čitavu historiju proveo u Seriji A.
Inter je u sezonu 2006-07 ušao kao apsolutni favorit, i osvojio je, srušivši rekord od 17 uzastopnih pobjeda u Seriji A. 22. aprila 2007. su osigurali titulu pobjedom nad Sienom od 2-1, a oba gola je postigao Marco Materazzi.
Red 61:
Inter je u posljednji dio sezone ušao sa velikom prednošću, ali kriza rezultata je dovela do toga da se sve mora riješiti u posljednjem kolu, jer je Roma stigla Inter na samo bod zaostatka. Inter je gostovao Parmi, a Roma Cataniji. Roma je rano povela i 60 minuta bila na vrhu lige. Ipak, [[Zlatan Ibrahimović]] je riješio meč u Parmi u korist Intera sa dva gola, a Catanija je izjednačila protiv Rome, te je Inter osvojio titulu sa tri boda prednosti. Tu noć, po povratku u Milano im je dodijeljen trofej osvajača Serije A.
Ipak, klub je otpustio trenera Mancinija zbog neuspjeha u Evropi.<ref name="mancini_inter">{{cite news |url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=29393&L=en |publisher=FC Internazionale Milano |accessdate=29.
===Moderna historija===
2. juna 2008. objavljeno je da je novi trener Intera [[Jose Mourinho]] koji je do tada vodio [[Porto]] i [[Chelsea]], a asistent mu je postao [[Giuseppe Baresi]]. Na početku te sezone Mourinho je bio jedini strani trener u Italiji<ref>{{cite news |url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=41433&L=it |publisher=FC Internazionale Milano |language=Italian |title=Nuovo allenatore: Josè Mourinho all'Inter |accessdate=2.
Ipak u sezoni 2009-10 Inter je imao više sreće u Ligi prvaka, u četvrtfinale su stigli pobjedom nad Chelseajem sa 3-1 ukupno, a uspješno su prošli i tadašnjeg osvajača Lige Prvaka, Barcelonu sa ukupnim rezultatom 3-2. U finalu je [[Diego Milito]] postigao dva gola protiv [[Bayern München|Bayern]]a za pobjedu od 2-0 i treću titulu prvaka Evrope u historiji.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/europe/8697017.stm|title=Bayern Munich 0–2 Inter Milan|date=22.
Inter je osvojio i Scudetto, te Kup što je kompletirao "triplu krunu", što nijednom Italijanskom timu nije pošlo za rukom do tada<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/europe/8685518.stm|title=Jose Mourinho's Treble-chasing Inter Milan win Serie A |date=16.
==Vanjski linkovi==
| |||
