Razlika između verzija stranice "Radiolaria"

'''Radiolaria''', zvana i '''Radiozoa''', [[bosanski]] uobičajeno '''radiolarije''' su [[protozoa]] dijametra 0.1–0.2&nbsp;mm koje stvaraju zamršene [[mineral]]ne [[skelet]]e, obično s centralnom kapsulom koja deli [[ćelija (biologija) | ćeliju]] na unutrašnji i vanjski dio [[endoplazme]] i [[Ektoplazma|ektoplazme]]. Razrađeni mineralni skelet obično je izrađen od [[Silicijsilicij-dioksid | silicij-dioksida]]a.<ref>Smalley,I.J. 1963. Radiolarians:construction of spherical skeleton. Science 140, 396-397. doi:10.1126/science.140.3565.396</ref> Nalaze se kao [[zooplankton]] u svim dijelovima okeana, a njihovi skeletni ostaci čine veliki dio pokrova okeanskog dna kao [[silicijska ooza|silicijske ooze]]. Zbog svoje brze promjene kao vrste, predstavljaju važan [[fosil | dijagnostički fosil]] koji se nalazi od [[ksmbrij]]a nadalje. Neki uobičajeni radiolarni fosili uključuju rodove ''[[Actinomma]]'', ''[[Heliosphaera]]'' i ''[[Hexadoridium]]''.

Radiolarije imaju mnogo igličastih [[pseudopodija]] podržanih snopovima [[mikrotubula]] koje pomažu u plutanju organizma. [[Ćelijsko jedro]] i većina drugih [[organela]] nalaze se u endoplazmi, dok je ektoplazma ispunjena pjenastom [[vakuola|vakuolom]] s [[lipid]]nim kapljicama, održavajući ih živahnim. Radiolarije često mogu imati [[simbioza| simbiotske]] alge, posebno [[zooksantele]] koje ćeliji pružaju većinu energije. Neke od ovih organizacija nalaze se među [[heliozoa]]ama, ali one nemaju centralne kapsule i proizvode samo jednostavne ljuske i bodlje.

*[[Phaeodarea]].Phaeodaria se sada svrstavaju u Cercozoa.<ref name=Yuasa2005>{{cite journal |authors=Yuasa T, Takahashi O, Honda D, Mayama S |title=Phylogenetic analyses of the polycystine Radiolaria based on the 18s rDNA sequences of the Spumellarida and the Nassellarida |journal=European Journal of Protistology |volume=41 |issue=4 |pages=287–298 |year=2005 |doi= 10.1016/j.ejop.2005.06.001 }}</ref><ref name=Nikolaev2004>{{cite journal |authors=Nikolaev SI, Berney C, Fahrni JF, etal |title=The twilight of Heliozoa and rise of Rhizaria, an emerging supergroup of amoeboid eukaryotes |journal=Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. |volume=101 |issue=21 |pages=8066–71 |date=Maymaj 2004 |pmid=15148395 |pmc=419558 |doi=10.1073/pnas.0308602101 }}</ref> Nassellaria i Spumellaria imaju silikatne skelete iponekad se grupiraju skupa sa [[Polycystina]]. Unatoč nekim početnim prijedlozima o suprotnom, to također podržava [[molekularna filogenetika|molekularna filogenija]]. Acantharea proizvodi skelete od [[stroncij-sulfat]]a i usko su povezane s osobitim rodom, ''[[Sticholonche]]'' (Taxopodida), kojem nedostaje unutrašnji skelet i dugo se smatralo da je [[heliozoa]]. Radiolarija se stoga mogu podijeliti u dvije glavne linije: Polycystina (Spumellaria + Nassellaria) i Spasmaria (Acantharia + Taxopodida).<ref name="Krabberød2011">{{cite journal |authors=Krabberød AK, Bråte J, Dolven JK, etal |title=Radiolaria divided into Polycystina and Spasmaria in combined 18S and 28S rDNA phylogeny |journal=PLoS ONE |volume=6 |issue=8 |pages=e23526 |year=2011 |pmid=21853146 |pmc=3154480 |doi=10.1371/journal.pone.0023526 |bibcode=2011PLoSO...623526K }}</ref><ref name=Cavalier-Smith1993>{{cite journal |author=Cavalier-Smith T |title=Kingdom protozoa and its 18 phyla |journal=Microbiol. Rev. |volume=57 |issue=4 |pages=953–94 |date=Decemberdecembar 1993 |pmid=8302218 |pmc=372943 |url=http://mmbr.asm.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=8302218}}</ref>

Postoji nekoliko grupa višeg reda koje su otkrivene molekularnim analizama podataka o okolišu. Posebno su povezane sa Acantharia<ref name=Decelle2011>{{cite journal |vauthors=Decelle J, Suzuki N, Mahé F, de Vargas C, Not F |title=Molecular phylogeny and morphological evolution of the Acantharia (Radiolaria) |journal=Protist |volume=163 |issue=3 |pages=435–50 |date=Maymaj 2012 |pmid=22154393 |doi=10.1016/j.protis.2011.10.002 }}</ref> i Spumellaria.<ref name=Not2007>{{cite journal |vauthors=Not F, Gausling R, Azam F, Heidelberg JF, Worden AZ |title=Vertical distribution of picoeukaryotic diversity in the Sargasso Sea |journal=Environ. Microbiol. |volume=9 |issue=5 |pages=1233–52 |date=Maymaj 2007 |pmid=17472637 |doi=10.1111/j.1462-2920.2007.01247.x }}</ref> Ove skupine su do sada potpuno nepoznate u smislu morfologije i fiziologije, pa je vjerojatno da je raznolikost radiolarija mnogo veća od onoga što je danas poznato.

Raspravlja se i o odnosima [[Foraminifera]] i Radiolaria. Molekularna stabla podržavaju njihov bliski odnos – grupa zvana Retaria.<ref name=Cavalier-Smith1999>{{cite journal |author=Cavalier-Smith T |title=Principles of protein and lipid targeting in secondary symbiogenesis: euglenoid, dinoflagellate, and sporozoan plastid origins and the eukaryote family tree |journal=J. Eukaryot. Microbiol. |volume=46 |issue=4 |pages=347–66 |date=Julyjuli 1999 |pmid=18092388 |doi=10.1111/j.1550-7408.1999.tb04614.x }}</ref> Ali jesu li sestrinske loze ili treba li Foraminifera uvrstiti u sastav Radiolaria nije poznato.

Kostur fosila radiolarija lako je, a zbog brzog evolucije njihovih vrsta važni su kao fosili vodeći iz Kambrije . Radiolarios trenutno broji oko 1000 živih vrsta.

Tradicionalno je Radiolaria grupirala četiri grupe: Acantharea , Nassellaria , Spumellaria i Phaeodaria (Haeckel 1887). 4 Međutim, molekularne analize otkrile su da je skupina Phaeodaria zapravo povezana sa Thecofilosea , u Cercozoa , 5 jer je sličnost zbog konvergentne evolucije u razvoju silicijskog kostura i aksopoda.

Radiolarijani su morski i pelagični , koji predstavljaju važan dio planktona . Nalaze se u svim oceanima, uključujući umjerene, tropske i arktičke širine. Većina živi na prvih stotina metara površine na otvorenom moru, ali ih je pronađeno i na svim dubinama, uključujući i ponorne dubine. 6 7 Njegova morfologija je prilagođen suspenzije u vodenom stupcu i različitih vrsta koje žive u različitim dubini rasponima. Dvije su vrste mogle biti bentoške , mada njihova povezanost s radiolarijanima nije jasna.

Među radiolarijama, razlikuju se dvije grupe: [[Polycystinea]] i [[Acantharea]]. Radiolaria mogu biti grupisane kao [[parafilija|parafiletske]], podijeljene u dvije pomenute grupe, koje zajedno sa [[Foraminifera]] čine poseban [[kladus]].

Njemački biolog [[Ernst Haeckel]] napravio je izvrsne (možda i pomalo pretjerane) crteže radiolarijan, [[Foraminifera |foraminifera]] i [[diatomeja]] pomažući popularizaciji ovih protozoa u [[Viktorijansko doba]].<ref>{{cite book

|isbn= 3-7913-3327-5}}</ref>