Razlika između verzija stranice "Molekularna sistematika"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m razne ispravke
Red 1:
'''Molekularna filogenija''' je grana [[Filogenija|filogenije]] koja analizira nasljedne molekularne razlike, uglavnom u [[DNK]], za dobijanje informacija o [[Evolucijska genetika|evolucijskim]] putevima, vezama i odnosima organizama. Rezultati molekularne [[Filogenetika |filogenetičke]] analiza se izražavaju u konstrukciji [[Filogenetsko stablo|filogenetskog stabla]]. Molekularna filogenija je jedan aspekt '''molekularne [[biosistematika|sistematike]]''', širi pojam koji uključuje i upotrebu molekularnih podataka u [[Taksonomija |taksonomiji]] i [[Biogeografija|biogeografiji]].
 
'''Molekularna filogenija''' je grana [[Filogenija|filogenije]] koja analizira nasljedne molekularne razlike, uglavnom u [[DNK]], za dobijanje informacija o [[Evolucijska genetika|evolucijskim]] putevima, vezama i odnosima organizama. Rezultati molekularne [[Filogenetika |filogenetičke]] analiza se izražavaju u konstrukciji [[Filogenetsko stablo|filogenetskog stabla]]. Molekularna filogenija je jedan aspekt '''molekularne [[biosistematika|sistematike]]''', širi pojam koji uključuje i upotrebu molekularnih podataka u [[Taksonomija |taksonomiji]] i [[Biogeografija|biogeografiji]].
 
== Historija==
Line 7 ⟶ 6:
 
== Tehnike i primjene ==
Svaki živi [[organizam]] sadrži [[DNK]], [[RNK]] i [[Protein|proteineprotein]]e. U principu, organizmi u uskoj vezi imaju visok stepen saglasnosti u molekulskoj strukturi ovih materija, dok molekule srodnih organizama obično ispoljavaju određene obrasce različitosti. Očekivanje da će konzervirane sekvence, kao što je [[mitohondrijskska DNK]], akumulirati [[mutacije]] tokom vremena, a pod pretpostavkom stalne stope mutacija, daje [[molekularni sat]] za određivanje starosti divergencije. Molekularna filogenija koristi takve podatke da se izgradi "stablo odnosa" koji pokazuje vjerovatnu [[Evolucija|evoluciju]] različitih organizama. Sa pronalaskom [[Sangerovo sekvenciranje|Sangerovog sekvenciranja DNK]] [[1977]]. godine postalo je moguće izolirati i identificirati ove molekulske strukture.<ref name=Sanger75>{{cite journal |author=Sanger F, Coulson AR |title=A rapid method for determining sequences in DNA by primed synthesis with DNA polymerase |journal=J. Mol. Biol. |volume=94 |issue=3 |pages=441–8 |date=Maymaj 1975 |pmid=1100841 |doi=10.1016/0022-2836(75)90213-2 }}</ref><ref name="Sanger1977">{{cite journal |author=Sanger F, Nicklen S, Coulson AR |title=DNA sequencing with chain-terminating inhibitors |journal=Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A.|volume=74 |issue=12 |pages=5463–7 |date=Decemberdecembar 1977 |pmid=271968 |pmc=431765 |doi=10.1073/pnas.74.12.5463 |bibcode = 1977PNAS...74.5463S }}</ref>
 
Najčešći pristup je poređenje [[Homologija (biologija)|homolognih]] sekvenci gena pomoću tehnike [[Usklađivanje sekvenci|usklađivanja sekvenci]] za identifikaciju sličnosti. Još jedna primjena molekularne filogenije je u [[DNK barkodiranje|DNK barkodiranju]], pri čemu se vrsta pojedinih organizama identificira pomoću male sekcije [[Mitohondrijska DNK|mitohondrijske]] ili [[Hloroplastna DNK|hloroplastne DNK]]. Primjena ovih tehnika može se vidjeti u vrlo ograničenoj oblasti [[Genetika čovjeka|genetike čovjeka]], kao što je sve popularnije [[genetičko testiranje]] kako bi se utvrdilo nečije roditeljstvo, kao i novi ogranak krivične [[Forenzika|forenzike]] koja je usredsređena na dokaze koji su poznati kao [[genetički otisak prstiju]].
Line 14 ⟶ 13:
 
== Teorijska osnova ==
Rani pokušaji molekularne sistematike se nazivaju [[hemotaksonomija]], a koristili su proteine, [[enzim]]e, [[ugljikohidrat]]e i druge molekule koje su izdvojene i karakterizirane koristeći tehnike kao što je [[hromatografija]]. Ovi su u posljednje vrijeme u velikoj mjeri zamijenjeni [[DNK ]] analizom, koja se bavi tačnom iderntifikacijom sekvenci [[nukleotid]]a ili ''baza'' u sekvencama DNK ili [[RNK]] ekstrahiranih pomoću različitih tehnika. U principu, oni se smatraju superiornim, za evolucijske studije, jer se djelovanje evolucije u konačnici odražava na genetičke sekvence.<ref name=“Hadziselimović“"Hadziselimović">{{cite book |author=Hadžiselimović R.|year=2005| title=Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-2-6}}</ref> Danas je još uvijek dug i skup proces sekvencioniranja cjelokupne DNK organizma ([[genom]]a). Međutim, sasvim je moguće da se utvrdi redoslijed definisanog prostora određenog [[hromosom]]a. Tipske molekularno-sistematske analize zahtijevaju poznavanje redoslijeda od oko 1.000 [[Bazni par|parova baza]]. Na bilo kojem lokusu, određena sekvenca baza koje se nalaze u datom položaju može se razlikovati između organizama. Posebna sekvenca pronađena u datom organizmu se naziva njegov [[haplotip]]. U principu, jer postoje četiri vrste baze, od 1.000 parova, može se dobiti 4<sup>1000</sup> različitih haplotipova. Međutim, za organizme unutar pojedine vrste ili u grupi povezanih vrsta, empirijski je utvrđeno da samo manjina lokusa ne pokazuje nikakve varijacije uopće i većina varijacija je u korelaciji, tako da je broj nađenih različitih haplotipova relativno mali.<ref name=“Hadziselimović"Hadziselimović-Pojskić“Pojskić">{{cite book |author=Hadžiselimović R., Pojskić N.|year=2005||title= Uvod u humanu imunogenetiku.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-3-4}}</ref>
[[Datoteka:Clade in Phylogenetic Tree.png|400x220px|thumb|desno|Na filogenetskom drvetu života postoje brojne grupe (kladusi). Oni mogu biti definisani kao grupa organizama koja imaju zajedničkog pretka tokom cijele evolucije. Ovaj crtež prikazuje kako kladusi na filogenetskom drvetu mogu biti izraženi.]]
U molekularno-sistematskoj analizi, [[haplotip]]ovi se utvrđuju na određenom području [[Genetički materijal|genetičkog materijala]]. Zato se koriste značajni uzorci jedinki ciljne [[Vrsta|vrste]] ili drugih [[takson]]a, ali mnoge sadašnje studije se zasnivaju na jednoj individui. Tako su nađeni i haplotipovi blisko povezanih jedinki različitih taksona. Konačno, određeni su haplotipovi manjeg broja jedinki iz definitivno različitih taksona: ovi su navedeni kao ''vanjske grupe''. Tada su poređene sekvence baza u haplotipu. U najjednostavnijem slučaju, razlika između dva haplotipa se procjenjuje brojanjem lokusa na kojima imaju različite baze: ovo se naziva broj ''zamjena'' (do druge vrste razlika između haplotipova može doći, naprimjer prilikom ''insercije'' (umetanja) jednog dijela [[nukleinskih kiselina]] u jedan haplotip koji nije prisutan u drugom). Razlika između organizama obično se ponovno izražavaju kao ''postotak odstupanja'', tako što je broj zamena po broju analiziranih parova baza. Očekuje se da će ova mjera biti nezavisna od lokacije i dužine dijela DNK koji je sekvenciran.
Line 36 ⟶ 35:
*[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1693355/pdf/15253352.pdf The promise of a DNA taxonomy (Mark L. Blaxter)]
*<span class="plainlinks">[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/458573/phylogeny Molecular phylogenetics]</span> from ''Encyclopedia Britannica''.
 
[[Kategorija:Filogenija]]
[[Kategorija:Molekularna evolucija]]