Razlika između verzija stranice "Protozoa"

'''Protozoa''' ili '''praživotinje''' ([[starogrčki|stgrč.]]: πρωτόζωο[ν] - ''protozoa''(n) = prva životinja, od 'πρώτο - ''proto''= prvo, prvi + ζώο - ''zoo'' = životinja) su najsitniji oblici u cijelom [[Životinje|životinjskom]] svijetu. Dimenzije su im mikroskopske tj. nevidljive su golim okom. Poznato je oko 20000 fosilnih vrsta.

Najstarije potiču od prije preko 500 miliona godina. Danas je poznato oko 45 000 vrsta, koje žive u svim vodama (slatkoj slanoj i močvarama), vlažnom zemljištu i na životinjama i čovjeku. Na tijelu žive ''epizoične'', a u tijelu su ''endozoične''.

Mnoge vrste su ''paraziti''. Najprimitivniji su ''autotrofni'' slični biljkama. Takvih je malo poput euglene, koje od neorganskih materija prave organske.

Praživotinje reaguju na svjetlost i hemijske draži i kreću se u pravcu te draži ili se udaljavaju od nje.

Citoplazma je najčešće podijeljena na spoljašnji gušći i homogeniji sloj - ''ektoplazmu'' i unutrašnji rjeđi, zrnasti sloj - ''endoplazmu''.

Plazmotomijom se dijele više jedarne praživotinje. Prvo se podijeli citoplazma na onoliko jedinki koliko ima jedara, a zatim se dijeli jedro da bi se postigla više jedarnost

* Biljne bičare (phitomastigina). Sadrže hlorofilna zrnca kao biljke i sposobni su za fotosintezu. Botaničari ih ubrajaju u alge. Većinom vode slobodan život. Ovdje ubrajamo: [[Euglena|euglenu]], chlamydomonas, volvoks, [[Paramena|paramenu]].

Gole amebe obuhvataju sve amebe –lobopodije- sa malim cjevastim pseupodijama. Mijenjaju stalno oblike skupljajući se i opružajući se.

'''Infuzorije''' je prastari naziv za životinje koje naseljavaju infuzum (obično, mješavinu blata, vose i uginulih biljala) su najrazvijeniji [[parazit]]i. Imaju treplje koje mogu postojati cijelog života (cilijate) ili samo u ranim fazama (siktorije). U naučnim istraživanjima često se koristi [[paramecijum]]. Heterotrihide su obojene u plavo, zeleno, roze ili narandžasto.

Veličina protozoa, kao što se tradicijski definiraju, kreće se u rasponu od samo 1 [[mikrometar]] do nekoliko [[milimetar]]a ili više.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/?id=pddpAAAAMAAJ|title=Dictionary of microbiology and molecular biology|last=Singleton|first=Paul|last2=Sainsbury|first2=Diana|date=2001|publisher=Wiley|isbn=9780471941507|language=en}}</ref> Among the largest are the deep-sea–dwelling [[xenophyophores]], single-celled foraminifera whose shells can reach 20&nbsp;cm in diameter.<ref name="Gooday2011">{{cite journal |last=Gooday |first=A.J. |last2=Aranda da Silva |first2=A. P. |last3=Pawlowski |first3=J. |title=Xenophyophores (Rhizaria, Foraminifera) from the Nazaré Canyon (Portuguese margin, NE Atlantic) |journal=Deep-Sea Research Part II: Topical Studies in Oceanography|date=1. December12. 2011 |volume=58 |issue=24–25 |pages=2401–2419 |bibcode=2011DSRII..58.2401G |doi=10.1016/j.dsr2.2011.04.005 }}</ref>

[[slika:Spirostomum.jpeg|thumb|Trepljar ''Spirostomum ambiguum'' može doseći dužinu i do 3 mm]]

|''[[Plasmodium falciparum]]'' || [[malarija|Malarijski]] [[parazit]], faza trofozoita<ref>{{Cite web|url=http://www.microbiologybook.org/parasitology/blood-malaria.htm|title=Blood and Tissue Protozoa|last=Ghaffar|first=Abdul|website=Microbiology and Immunology On-Line|access-date=2018-03-23. 3. 2018}}</ref>

|''[[Massisteria|Massisteria voersi]]'' || Slobodnoplivajuća [[Cercozoa]], ameboid<ref name="Mylnikov">{{Cite journal|last=Mylnikov|first=Alexander P.|last2=Weber|first2=Felix|last3=Jürgens|first3=Klaus|last4=Wylezich|first4=Claudia|date=Augustaugust 2015|title=''Massisteria marina'' has a sister: ''Massisteria voersi'' sp. nov., a rare species isolated from coastal waters of the Baltic Sea|journal=European Journal of Protistology |volume=51 |issue=4 |pages=299–310|doi=10.1016/j.ejop.2015.05.002|pmid=26163290}}</ref>

|''[[Bodo saltans]]'' || Slobodnoživeći bičar grupe [[Kinetoplastida]]<ref>{{Cite journal|last=Mitchell|first=Gary C.|last2=Baker|first2=J. H.|last3=Sleigh |first3=M. A. |date=1. May5. 1988|title=Feeding of a freshwater flagellate, ''Bodo saltans'', on diverse bacteria |journal=The Journal of Protozoology |volume=35 |issue=2 |pages=219–222 |doi=10.1111/j.1550-7408.1988.tb04327.x}}</ref>

|''[[Plasmodium falciparum]]'' || [[malarija|Malarijski]] [[parazit]], faza gametocita<ref>{{Cite web|url=http://www.microbiologybook.org/parasitology/blood-malaria.htm|title=Blood and tissue Protozoa|last=Ghaffar|first=Abdul |website=Microbiology and Immunology On-Line |accessdate=2018-03-23. 3. 2018}}</ref>

|''[[Trypanosoma cruzi]]'' || Parazitski kinetoplastid, [[bolest čagas]]<ref>{{Cite web |url=http://parasite.org.au/para-site/text/brucei-text.html |title=''Trypanosoma brucei'' |website=parasite.org.au |access-date=2018-03-23. 3. 2018}}</ref>

|''[[Entamoeba histolytica]]'' || Parazitska [[amoebozoa]]<ref>{{Cite web|url=https://msu.edu/course/zol/316/ehisscope.htm |title=Microscopy of ''Entamoeba histolytica''|website=msu.edu|access-date=2016-08-21. 8. 2016}}</ref>

|''[[Balantidium coli]]'' || Parazitski bičar<ref>{{Cite web |url=http://www1.udel.edu/mls/dlehman/medt372/B-coli.html |title=Diagnostic parasitology |last=Lehman |first=Don |website=University of Delaware|accessdate=2018-03-23. 3. 2018}}</ref>

|''[[Paramecium caudatum]]'' || Slobodnoplivajući bičar<ref>{{Cite web|url=http://eol.org/pages/484358/overview|title=''Paramecium caudatum''|last=Taylor|first=Bruce|website=Encyclopedia of Life|access-date=2018-03-23. 3. 2018}}</ref>

|''[[Amoeba proteus]]'' || Slobodnoplivajuća [[amoebozoa]]<ref>{{Cite web|url=http://www.arcella.nl/amoeba-proteus|title=''Amoeba proteus'' {{!}} Microworld|website=www.arcella.nl|access-date=2016-08-21. 8. 2016}}</ref>

|''[[Noctiluca scintillans]]'' ||Slobodnoplivajuća [[dinoflagelata]]<ref>{{Cite web|url=http://www.imas.utas.edu.au/zooplankton/image-key/noctiluca-scintillans|title=''Noctiluca scintillans''|date=2011-11-30. 11. 2011|website=University of Tasmania, Australia|access-date=2018-03-23. 3. 2018}}</ref>

Slobodnoživeće protozoe su uobičajene i često mnogobrojne slatkim, bočatnim i slanim vodama, kao i drugim vlažnim sredinama, poput tla i [[mahovina]]. Neke vrste uspijevaju u ekstremnim okruženjima poput vrućih izvora<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/?id=mJAxvgAACAAJ&dq=yellowstone+microorganisms|title=Seen and Unseen: Discovering the Microbes of Yellowstone|last=Sheehan|first=Kathy B.|date=2005|publisher=Falcon|isbn=9780762730933|language=en}}</ref> hiperslanih jezera i laguna.<ref>{{Cite journal|last=Post|first=F. J.|last2=Borowitzka|first2=L. J.|last3=Borowitzka|first3=M. A.|last4=Mackay|first4=B.|last5=Moulton|first5=T.|date=1. 9. 1983-09-01|title=The protozoa of a Western Australian hypersaline lagoon|journal=Hydrobiologia|language=en|volume=105|issue=1|pages=95–113|doi=10.1007/BF00025180|issn=0018-8158|bibcode=2004HyBio.524..167W}}</ref> Svim protozoama potrebno je vlažno stanište; međutim, neke mogu preživjeti dugo vremena u suhom okruženju, formiranjem [[mikrobna cista | ciste u mirovanju]] koja im omogućava da ostanu uspavane do pojave povoljnih uvjeta.

Povezivanje protozojskih simbionata i njihovih organizama domaćina može biti obostrano korisno. Pahuljasti protozoi poput ''[[Trichonympha]]'' i ''[[Pyrsonympha]]'' nastanjuju se u [[termit]]njacima, gdje omogućavaju insektu domaćinu da iskopa, drvo pomažući u razgradnji složenih [[šećer]]a u manje, lakše probavljive molekule.<ref>{{Cite web|url=http://www.kennethnoll.uconn.edu/nsf-termite-project/termite-gut-microbes.html|title=Termite gut microbes {{!}} NOLL LAB|website=www.kennethnoll.uconn.edu|language=en|access-date=2018-03-21. 3. 2018}}</ref> Širok raspon protozoja živi u [[kommensalizam |komensalnim]] zajednicama, u rumenu preživarskih životinja, poput [[goveda]] i [[ovca|ovaca]]. To uključuje [[flagelate]], kao što su bičar ''[[Trichomonas]]'' i trepljaste protozoa, poput rodova ''[[Isotricha]]'' i ''[[Entodinium]]''.<ref>{{Cite book|title=The Rumen Microbial Ecosystem|last=Williams|first=A. G.|last2=Coleman|first2=G. S.|date=1997|publisher=Springer, Dordrecht|isbn=9789401071499|pages=73–139|doi=10.1007/978-94-009-1453-7_3}}</ref> Cilijate podrazreda Astomatia sastavljena je u potpunosti sa simbionatima bez usta, prilagođene za život u utrobi glista.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/?id=hY0WAQAAIAAJ|title=An illustrated guide to the protozoa: organisms traditionally referred to as protozoa, or newly discovered groups|last=Lee|first=John J.|last2=Leedale|first2=Gordon F.|last3=Bradbury|first3=Phyllis Clarke|date=25. May5. 2000|publisher=Society of Protozoologists|isbn=|location=|pages=634|language=en}}</ref>

Parazitske protozoe koriste širok izbor strategija ishrane, a neke mogu promijeniti načine u različitim fazama životnog ciklusa. Naprimjer, parazit malarije ''[[Plasmodium]]'' hrani se [[pinocitoza|pinocitozom]] tokom nezrele [[trophozoit]]ne faze života (faza prstena), ali ima i posebne hranidbene [[organele]] (citostom) jer sazrijeva unutar [[eritrociti|crvenih krvnih zrnaca]] domaćina.<ref>{{Cite web |url=http://www.tulane.edu/~wiser/malaria/fv.html |title=Biochemistry of Plasmodium |last=Wiser |first=Mark F. |website=The Wiser Page |access-date=2018-03-22. 3. 2018}}</ref>

Protozoa također mogu živjeti kao [[miksotrof]]i, dopunjavajući [[heterotrof]]nu prehranu nekim oblikom [[autotrof]]ije. Neke formiraju bliske asocijacije sa simbiontskim fotosintetskim algama, koje žive i rastu u membranama veće ćelije, a hranitelju pružaju hranjive tvari. Drugi se hrane koristeći [[kleptoplastija|kleptoplastiju]], kradu [[hloroplast]]]e iz organizama plijena, održavajući ih unutar vlastitih tijela dok zarobljeni [[plastid]]i nastavljaju da proizvode hranjive sastojke normalnom [[fotosinteza|fotosintezom]]. Cilijata ''[[Mesodinium rubrum]]'' zadržava funkcioniranje [[plastid]]a algi kriptofita kojima se hrani, koristeći ih za [[autotrof]]iju. One se, zauzvrat, mogu prenijeti na [[dinoflagelate]] roda ''[[Dinophysis]]'', čiji je plijen ''Mesodinium rubrum'', ali zadržavaju porobljene plastide za sebe. Unutar dinofiza, ovi plastidi mogu nastaviti funkcionirati mjesecima.<ref>{{Cite journal |last=Nishitani |first=Goh |last2=Nagai |first2=Satoshi |last3=Baba|first3=Katsuhisa |last4=Kiyokawa |first4=Susumu |last5=Kosaka|first5=Yuki |last6=Miyamura |first6=Kazuyoshi |last7=Nishikawa |first7=Tetsuya |last8=Sakurada |first8=Kiyonari |last9=Shinada |first9=Akiyoshi |date=Maymaj 2010 |title=High-Level Congruence of Myrionecta rubra Prey and Dinophysis Species Plastid Identities as Revealed by Genetic Analyses of Isolates from Japanese Coastal Waters |journal=Applied and Environmental Microbiology |volume=76|issue=9 |pages=2791–2798 |doi=10.1128/AEM.02566-09 |pmc=2863437 |pmid=20305031}}</ref>

Organizmi koji su oduvijek klasificirani kao protozoe, najbrojniji su u [[voda|vodenom]] okruženju i [[zrmljište|zemljištu]], zauzimajući cijeli raspon [[trofički nivo|trofičkih nivoa]] . Grupa uključuje [[Flagellate]] ili bičari (koji se kreću uz pomoć bičastih struktura zvanih [[flagele]]), [[cilijate]] (koje se kreću korištenjem struktura nalik na dlačice pod nazivom [[cilija|treplje]]) i [[amebe]] (koji se kreću upotrebom struktura u obliku stopala zvanih [[pseudopodije]]). Neke protozoa su [[Sesilnost (zoologija) |sesilne]]] i uopće se ne miču.

Za razliku od biljaka, gljiva i većine vrsta algi, protozoe obično nemaju kruti [[ćelijski zid]], već su obično okruženi elastičnim strukturama membrana koje omogućavaju kretanje ćelije. U nekim protozoama, poput cilijata i [[euglenozoa]], ćelika je podržana kompozitnom membranskom ovojnicom koja se naziva "pelikula". Ona ćeliji daje neki oblik, posebno tokom kretanja. Pelikule protozojskih organizama variraju od fleksibilnih i elastičnih do prilično krutih. Kod [[cilijata]] i [[Apicomplexa]] pelikula je podržan usko pakiranim [[vezikula]]ma koje se nazivaju alveole. U [[euglena|euglenida]] formirana je od [[protein]]skih traka, spiralno raspoređenih uzduž tijela. Poznati primjeri protista sa peliklom su [[euglenoidi]] i cilijata '' [[Paramecium]]''. Kod nekih protozoa pelikule je domaćin [[epibiont]]skim [[bakterija]]ma koje priliježu aa površinu svojim [[pili]]ma (dlačicama).<ref>[https://archive.org/stream/protozoainbiolog00calk#page/1008/mode/2up Protozoa in biological research]</ref>

Neke protozoe imaju dvofazne životne cikluse, naizmjenično između proliferativnih stadija (npr. [[trofozoit]]) i uspavanih [[mikrobna cista | cisti]]. Kao ciste, protozoje mogu preživjeti teška stanja, poput izloženosti ekstremnim temperaturama ili štetnim hemikalijama ili duge periode bez pristupa hranjivim tvarima, vodi ili kisiku tokom određenog vremena. Budući da je ciste parazitskih vrsta mogu preživjeti izvan domaćina, omogućava im prenošenje s jednog domaćina na drugog. Kad su protozoe u obliku [[trofozoit]]a ([[grčki|grč.]] ''trofo'', ''trofein'' = hraniti se), hrane se aktivno. Pretvorba trofozoita u oblik ciste poznata je pod nazivom encistacija ili incistiranje, dok je proces pretvaranja natrag u trofozoit poznat i kao ekscistacija ili ekcistiranje.

Gotovo sve protozoe se razmnožavaju aseksualno putem [[binarna fisija|binarne fisije]] ili višestrukom fisijom. Mnoge vrste razmjenjuju genetički materijal seksualnim putem (obično, putem [[konjugacija | konjugacije]]); međutim, seksualnost se uglavnom odvaja od procesa reprodukcije i ne rezultira odmah povećanjem populacije.<ref>{{cite web|url=http://www.cambridge.org/ca/academic/subjects/life-sciences/evolutionary-biology/sex-and-death-protozoa-history-obsession|title=Sex and Death in Protozoa|website=Cambridge University Press|accessdate=9. 6. 2015-06-09}}</ref>

Iako je [[mejoza| mejotička spolnost]] široko rasprostranjena među današnjim [[eukarioti]]ma, donedavno nije bilo jasno jesu li eukarioti bili ranije seksualni ili ne. Zbog nedavnog napretka u detekciji [[gen]]a i drugim tehnikama, pronađeni su dokazi za neki oblik mejotskog [[seks]]a u sve većem broju protozoa drevne loze koji su se razišli rano u evoluciji eukariota.<ref>Bernstein H, Bernstein C (2013). Bernstein C, Bernstein H eds. ''Evolutionary Origin and Adaptive Function of Meiosis'. Meiosis. InTech. {{ISBN|978-953-51-1197-9}}''</ref> Dakle, takvi nalazi sugeriraju da je mejotski razmnožavanje nastalo rano u eukariotskoj evoluciji. Primjeri protozojske mejotske seksualnosti opisani su u člancima ''[[Amoebozoa]]'', ''[[Giardia lamblia]]'', ''[[Leishmania]]'', ''[[Plasmodium falciparum biology]]'', ''[[Paramecium]]'', ''[[Toxoplasma gondii]]'', ''[[Trichomonas vaginalis]]'' and ''[[Trypanosoma brucei]]''.

Historijski, Protozoa su klasificirane kao "jednoćelijske životinje", za razliku od Protophyta, jednoćelijskih fotosintetskih organizama (algi) koji su se smatrali primitivnim biljkama. Obje grupe su obično dobijale [[taksonomski rang]] koljene, pod carstvom Protista.<ref>{{Cite book|url=https://archive.org/details/protozoology1954kudo|title=Protozoology|last=Kudo|first=Richard R. (Richard Roksabro)|date=1954|publisher=Springfield, Ill., C. C. Thomas|others=MBLWHOI Library}}</ref> In older systems of classification, the phylum Protozoa was commonly divided into several sub-groups, reflecting the means of locomotion.<ref>{{Cite journal|last=Honigberg|first=B. M.|author2=W. Balamuth|author3=E. C. Bovee|author4=J. O. Corliss|author5=M. Gojdics|author6=R. P. Hall|author7=R. R. Kudo|author8=N. D. Levine|author9=A. R. Lobblich|date=Februaryfebruar 1964|title=A Revised Classification of the Phylum Protozoa|journal=Journal of Eukaryotic Microbiology|volume=11|issue=1|pages=7–20|doi=10.1111/j.1550-7408.1964.tb01715.x|pmid=14119564|author10=J. Weiser}}</ref> Sheme klasifikacije su se razlikovale, ali u velikom dijelu 20. stoljeća, glavne skupine Protozoa uključuju:

* [[Amoeba|Amoebae ili Sarcodina]] (ćelije koje se kreću širenjem [[pseudopodija]] ili [[amelopodija| lamelipodija]], npr., ''[[Entamoeba histolytica]]'')

Pojavom [[molekularna filogenetika|molekularne filogenetike]] i alata koji omogućavaju istraživačima da direktno uspoređuju [[DNK]] različitih organizama, postalo je očigledno da su, od glavnih podskupina Protozoe, samo cilijate (Ciliophora) formirali prirodnu grupu, ili [ [Monofilija| monofiletki]] [[kladus]] (izrazita loza organizama koji dijele zajedničko porijeklo). Ostali razredi ili potkoljena Protozoa bila su sva [[polifilija|polifiletske]] grupe sastavljene od organizama koji, uprkos sličnostima izgleda ili načina života, nisu nužno bili međusobno usko povezani. U sistemu klasifikacije [[Eukaryota]] koji je odobrilo Međunarodno društvo protistologa, predstavnici starog protokola Protozoe raspoređeni su u različite supergrupe.<ref>{{Cite journal |last=Adl|first=Sina M. |last2=Simpson |first2=Alastair G. B. |last3=Lane |first3=Christopher E. |last4=Lukeš |first4=Julius |last5=Bass |first5=David |last6=Bowser |first6=Samuel S. |last7=Brown |first7=Matthew W. |last8=Burki |first8=Fabien |last9=Dunthorn |first9=Micah |date=1. 9. 2012-09-01 |title=The Revised Classification of Eukaryotes |journal=Journal of Eukaryotic Microbiology |volume=59 |issue=5 |pages=429–514 |doi=10.1111/j.1550-7408.2012.00644.x |pmid=23020233 |pmc=3483872}}</ref>

Kao komponente [[fauna| mikro-]] i [[mejofauna|mejofaune]], protozoe su važan izvor hrane za [[mikroinvertebrat]]e. Stoga je važna ekološka uloga protozoa u prenošenju proizvodnje bakterija i algi na sukcesivne [[trofička piramida| trofičke razine]]. Kao grabljivice, oni plijene [[jednoćelijski organizam|jednoćelijske]] ili [[nitaste alge]], [[bakterije]] i [[mikrofungi|mikrogljive]]. Protozojske vrste uključuju i [[biljojed]]e i [[Heterotrof| potrošače]] u vezi raspadanja [[lanac ishrane|lanaca ishrane]]. One također u određenoj mjeri kontroliraju populaciju bakterija i [[biomasa|biomasu]].

[[slika:Trophozoites_of_Entamoeba_histolytica_with_ingested_erythrocytes.JPG|thumb | Trofozoiti patogene [[amebna dizenterija]] "[[Entamoeba histolytica]]'' s unesenom ljudskom [[crvenom krvnom ćelijom]] s (tamni krugovi)]]

Protozoa ''[[Ophryocystis elektroscirrha]]'' je parazit [[larva|larvi]] [[leptir]]a, prenesen od ženke do gusjenice. Teško zaražene jedinke su slabe, nesposobne da šire krila ili ih nisu u stanju sklapati i imaju skraćen životni vijek, ali razina parazita varira u populaciji. Infekcija stvara efekt odstrela, pri čemu je manja verovatnoća da će zaražene migratorne životinje i završiti seobu. To dovodi do formiranja populacije sa manjim opterećenjem parazita na kraju migracije.<ref>{{cite journal|last1=Bartel |first1=Rebecca|last2=Oberhauser|last3=De Roode |first3=Jacob|last4=Atizer|first4=Sonya |date=Februaryfebruar 2011|title=Monarch butterfly migration and parasite transmission in eastern North America |journal=Ecology|volume=92|issue=2 |pages=342–351 |doi=10.1890/10-0489.1|pmid=21618914}}</ref> To nije slučaj u laboratorijskom ili komercijalnom uzgoju, gdje se nakon nekoliko generacija mogu zaraziti sve individue.<ref>{{cite journal|last=Leong |first=K. L. H. |author2=M. A. Yoshimura |author3=H. K. Kaya|author4=H. Williams|date=Januaryjanuar 1997|title=Instar Susceptibility of the Monarch Butterfly (''Danaus plexippus'') to the Neogregarine Parasite, ''Ophryocystis elektroscirrha''|journal=Journal of Invertebrate Pathology |volume=69|issue=1 |pages=79–83|doi=10.1006/jipa.1996.4634|pmid=9028932}}</ref>

{{životinje}}

[[Kategorija: Parafilitske grupe]]

[[Kategorija: Mikroskopski organizmi]]

[[Kategorija: Protozoa]]