Razlika između izmjena na stranici "Italijanski jezik"

Rasprostranjenost italijanskog jezika u Evropskoj Uniji, istraživanje Eurobarometra o broju govornika iz 2006. godine i 2012. godine.
(Rasprostranjenost italijanskog jezika u Evropskoj Uniji, istraživanje Eurobarometra o broju govornika iz 2006. godine i 2012. godine.)
 
== Službeni jezik ==
[[Datoteka:Frequency of Dialect Use in Italy (2015).svg|mini|Učestalost korištenja lokalnog dijalekta]]
=== Italijanski u Italiji ===
Italijanskim jezikom govori velika većina stanovnika [[Italija|Italije]]. Osim toga ovim [[Jezik|jezikom]] se koriste različite starosne skupine u svim komunikacijskim sredinama, kako neformalnim (komunikacija unutar porodice i prijatelja) tako i formalnim (javni razgovori i službeni dokumenti).
 
=== Rasprostranjenost u Evropskoj Uniji ===
U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.
Eurobarometar, periodični statistički upitnik [[Evropska komisija|Evropske Komisije]] procjenjuje da je italijanski maternji jezik za 13% stanovnika [[Evropska unija|Evropske Unije]] te ga stavlja na drugo mjesto po broju govornika (zajedno sa [[Engleski jezik|engleskim jezikom]]), poslije [[Njemački jezik|njemačkog jezika]]. Uzimajući u obzir ukupan broj govornika (oni koji govore italijanski kao maternji jezik i oni koji ga govore kao drugi jezik) ovom procentu se treba dodati 3% , te ista studija procjenjuje ukupan broj govornika italijanskog na 72 miliona osoba u Evropskoj Uniji. Studija je obavljena po prvi put 2006. godine<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20090318005157/http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_243_sum_en.pdf|title=European Comission study 2006|last=|first=|date=2009-03-18|website=web.archive.org|publisher=|accessdate=2020-02-16}}</ref>, a isti rezultat je potvrđen istraživanjima Eurobarometra iz 2012. godine<ref>{{Cite web|url=https://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/archives/ebs/ebs_386_en.pdf|title=European Comission study 2012|last=|first=|date=|website=|publisher=|accessdate=}}</ref>.
 
=== Italijanski u Italiji ===
Italijanskim jezikom govori velika većina stanovnika [[Italija|Italije]]. Osim toga ovim [[Jezik|jezikom]] se koriste različite starosne skupine u svim komunikacijskim sredinama, kako neformalnim (komunikacija unutar porodice i prijatelja) tako i formalnim (javni razgovori i službeni dokumenti).[[Datoteka:Frequency of Dialect Use in Italy (2015).svg|mini|Učestalost korištenja lokalnog dijalekta]]U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.
Prema ispitivanjima "ISTAT" iz 2006. godine, uzimajući u obzir 24.000 porodica u Italiji (što pretpostavlja okvirno 54.000 ispitanika), 72,8% ispitanika je izjavilo da koristi "samo ili većinom" italijanski jezik u razgovorima sa individuama izvan vlastite porodice, dok je 19% ispitanika izjavilo da govori "italijanskim jezikom i lokalnim dijalektom". U istoj studiji italijanskog Instituta za statistiku 5,4% ispitanika izjavilo je da govori "samo ili većinom" lokalnim dijalektom italijanskog jezika, te je naposlijetku 1,5% ispitanika izjavilo da u komunikaciji sa osobama izvan porodice koristi "drugi jezik/jezike". Treba uzeti u obzir da je suma četiri gore navedena odgovora iz studije jednaka 98,7% te da se 1,3% ispitanika nisu izjasnili.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20121030180855/http://www3.istat.it/salastampa/comunicati/non_calendario/20070420_00/|title=La lingua italiana, i dialetti e le lingue straniere|last=ISTAT - Instituto nazionale di statistica|first=|date=30. 10. 2012|website=web.archive.org|publisher=|accessdate=2. 3. 2019}}</ref>
[[Datoteka:Sprachen CH 2000 IT.png|mini|358x358px|Jezici Švicarske - kantoni obilježeni ljubičastom imaju italofonu većinu]]
Rasprostranjenost i svakodnevno korištenje regionalnih dijalekata je također u funkciji regionalnog porijekla govornika prema istraživanju nacionalnog Instituta za statistiku - ISTAT.<ref>{{Cite web|url=https://www.istat.it/it/files/2017/12/Report_Uso-italiano_dialetti_altrelingue_2015.pdf?title=Lingua+italiana%2C+dialetti+e+altre+lingue+-+27%2Fdic%2F2017+-+Report_Uso+italiano_dialetti_altrelingue_2015.pdf|title=Korištenje italijanskog jezika, dijalekata i stranih jezika|last=ISTAT|first=|date=|website=|publisher=|accessdate=}}</ref>
 
 
=== Italijanski u Švicarskoj ===
Italijanski je jedan od četiri službena jezika Švicarske. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine italijanskim kao maternjim jezikom govori preko 600.000 stanovnika, odnosno 8.3% ukupnog stanovništva. Od gore navedene brojke ukupnog stanovništva koje govori italijanski kao maternji jezik većina jesu stanovnici [[Ticino|Kantona Ticino]], gdje je italijanski ne samo jedini službeni jezik, već i maternji jezk za 87,7% populacije. Važnost italijanskog jezika je prepoznata već u prvom ustavu iz 1848. godine (prvi ustav koji definiše Švicarsku kao federalnu državu) time što je prema članu 4. ustava navedeno: "Službeni jezici su [[Njemački jezik|njemački]], [[Francuski jezik|francuski]], italijanski i [[Retoromanski jezik|retoromanski jezik]]".
<br />[[Datoteka:Italians in Istria 2001.png|mini|Istarske općine prema broju govornika italijanskog kao maternjeg jezika]]
 
<br />
 
=== Italijanski u Hrvatskoj ===
 
U Istri, [[Rijeka (grad)|Rijeci]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]] kao rezultat rezultat historijskog prisustva prvo [[Mletačka republika|Mletačke republike]], potom i same Italije sve do Osimskog ugovora iz 1975. godine italijanski je prisutan ne samo kao jezik istoimene nacionalne manjine, već i kao jezik kulture, školstva, sa ustavnim garancijama.
 
 
 
 
 
 
== Bibliografija ==
16

izmjena