Razlika između verzija stranice "Stjepan Radić"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 19:
== Kritika ==
Zagrebački [[Srbobran (novine)|Srbobran]] je povodom verbalnog napada Stjepana Radića na [[Srbi|Srbe]] u Saboru 1910. godine njega okarakterisao kao najbrbljivijeg čovjeka u Hrvatskoj i da često ''buba koješta'' što se ne može ozbiljno uzeti, ali iz svh tih brbljanja jаsno izbija tendencija, za kojom on ide. Na napad ga je nahuškao ban [[Nikola Tomašić]] jer mu je Radić napodesniji za tu rabotu, jer nema skrupula ni savjesti, jer je bezоbziran i infaman u harangi. Tomašiću je glavno da ta haranha ima uspjeha, da postigne svoju svrhu. Poslije će se on već lako odricati Radića pozivajući se na njegovu neubrojivost, a Radić mu neće ni to zamjeriti, jer nema obraza ni ponosa ljudskog i podnosi i batine, ako se od toga nada nečemu... <ref>{{Cite book|last=|first=|authorlink= |title=Србобран, бр. 263., сриједа 8. (21.) децембар 1910., Томашићев лакај против српског народа|year=1910|url= |publisher= |pages=|location=Загреб|id= }}</ref> Zagrebačke novine [[Srpsko Kolo (novine)|Srpsko Kolo]] je nakon Radićevog govora u saboru, 20. decembra 1910. godine, konstatovao da tada Srbi nemaju opasnijeg protivnika među Hrvatima od Stipe Radića. Kako je on govorio o Srbima, može govoriti samo jedan najgori ciganin čergaš i lopov. Zbog navedenog protusrpskog stava Radića, list je naveo i podatke o Radićevom porijeklu: ''Radić je po krvi ciganin, iz ciganjske familije, koja se udomaćila u jednom hrvatskom selu. Promijenili su njegovi stari crnu boju u bijelu, ali ciganjska ćud je ostala..''. <ref>{{Cite book|last=|first=|authorlink= |title=Српско Коло, бр. 51., 23. децембра 1910. (5.) јануара 1911., Стипа Радић против Срба народа|year=1910|url= |publisher= |pages=|location=Загреб|id= }}</ref> Srbobran je početkom januara 1914. godine pisao i o Radićevim nastojanjima da opozicione strane stvore jedinstven blok protiv hrvatsko-srpske koalicije: ''Radićeva stranka, dok misli glavom svoga vođe, je jedna... neodređena forma, ne samo po kaotičnosti svojih poliričkih i socijalnih načela i zahtjeva, nego i po svojoj taktici i po svom držanju prema ostalim strankama. S. Rdaić mijenja taktiku dnevno, kao što mijenja načela u toku jednog istog govora...'' <ref>{{Cite book|last=|first=|authorlink= |title=Српско Коло, бр. 4., Блок опозиције|year=1914|url= |publisher= |pages=|location=Загреб|id= }}</ref>
Sličan stav o ubijenom Radiću je imala i [[Rebecca West]] koja je o njemu u svojoj knjizi [[Black Lamb and Grey Falcon|Crno jagnje i sivi soko]] napisala da je bio slika i prilika [[Lav Tolstoj|Tolstoja]]. Često je pričao besmislice, ali niko za to nije mario. Svi su ga oduševljeno slušali. Imao je običaj pričati u djetinjastim i nejasnim parabolama, a izlaganja su mu katkad trajala i po pola dana i doticala su se stvari koje nisu imale nikakve veze s ljudskim iskustvom. Ali publika ga je slušala kao mudraca i sveca, i bila je spremna da za njega umre. Ono što je samostalno stvorio bio je uticaj na seljake. Osim zbunjenosti, Radić je po Rebecci West malo šta stvorio u glavama svojih sljedbenika. Podržavao je [[Habsburg]]ovce i pozivao Hrvate da brane cara, a istovremeno je poropovjedao stvaranje hrvatske republike u okviru Kraljevine Jugoslavije, tvrdeći da je proleterijatu bolje u republici nego u monarhiji. I ne samo da je istovremeno bio za Habsburge i republiku već se i na prijateljskoj osnovi dopisivao s [[Vladimir Lenjin|Lenjinom]], a potom išao na trijumfalan put u Rusiju. Mada je izražavao simpatije prema boljševičkim idejama, držao se strogo rasnih teroija, zbog kojih je prezirao mnoge stanovnike južnih dijelova Jugoslavije, i snažno kritikovao Srbe što su dopustili da ljudi poput Vlaha, budu postavljani na odgovorna mjesta u vladi. U Rusiju nije putovao iz ideoloških razloga, već zato što, kao i većina Slavena, voli da putuje. Taj put nije mu pomogao da bolje odredi hrvatsku ideju, posebno što je ubrzo postao blizak sa kraljem [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandrom]], koga je čas kritikovao zbog miješanja u parlamentarni život, a čas nagovarao da uvede vojnu diktaturu.
| |||