Razlika između verzija stranice "Selekcijski pritisak"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
N-Selekcijski pritisak |
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke |
||
Red 1:
'''Selekcijski pritisak''' obuhvata kompleks svih onih negativnih uticaja selekcije koji, zbog nedovoljne prilagođenosti ([[anatomija|anatomskih]], [[fiziologija|funkcionalnih]], u suštini [[genetika|genetičkih]]) [[osobina|svojstava]] [[organizam|organizma]] ili [[fenotip]]a, onemogućavaju ostvarenje optimalne adaptiranosti (''f''=1) konkretnim životnim uvjetima. Ustaljena mjera selekcijskog pritiska je koeficijent selekcije (''s'').<ref>Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, {{ISBN
Podobnost [[jedinka|individue]], odnosno [[fenotip]]a, [[genotip]]a (i [[gen]]a) da budu favorizirni od strane [[Prirodno odabiranje|prirodnog odabiranja]] ([[Selekcija|selekcije]]) označava se kao [[adaptivna vrijednost]] (''[[fitness]]'' – ''f'').
Red 5:
Odnos između stvarne adaptivne vrijednosti i selekcijskog pritiska može se formulirati izrazom:<br>
''f'' = 1 – ''s'',<br> odnosno<br>
''s'' = 1 – ''f''.
Krajnje vrijednosti mjera adaptivne vrijednosti (''f'' = 0 i ''f'' = 1) su ekstremno rijetke. Zato su za evoluciju značajnije intermedijarne kategorije, koje su i najčešće i u kojima se akumulira bezbroj sitnih promjena, koje tokom [[evolucija|mikroevolucijskih]] procesa vode ka povećanju opće prilagođenosti u [[populacija|populaciji]]. Postoje različiti metodi procjene adaptivne vrijednosti; svi oni se, međutim, svode na direktno ili indirektno mjerenje relativnog učešća pojedinih fenotipova u formiranju genskog fonda naredne generacije.<ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN
Sveukupni nedostaci u genskom fondu populacije, koji onemogućavaju ostvarivanje optimalne adaptivne vrijednosti u konkretnim životnim okolnostima, predstavljaju njeno genetičko opterećenje (breme, teret). Dvije najznačajnije komponente tog bremena proističu iz osnovnih ele¬menata dugoročne adaptabilnosti: štetnih mutacija i balansiranog polimorfizma.
Red 13:
Dugotrajno usmjereno djelovanje selekcije vodi ka eliminaciji alelogena sa smanjenom adaptivnom vrijednošću, tj. ka [[genetika|genetičkoj]] homogenizaciji populacije. Brzina tog procesa, međutim, uveliko zavisi kako od koeficijenta selekcije tako i od zahvaćenog [[genotip]]a, oblika interakcije među alelima posmatranog [[gen|lokusa]], [[gen]]skih frekvencija, [[mutacija]], [[genetički drift|genetičkog drifta]], plodnosti itd. Ona je, po pravilu, direktno srazmjerna koeficijentu odabiranja; međutim, u slučajevima kada selekcija eliminira [[heterozigot]]e (zbog inkopatibilnosti majka – dijete po [[Krvna grupa|Rh sistemu krvnih grupa]], naprimjer), relativno brže nestaje manje frekventni [[gen]]. Eliminacija [[dominantnost|dominantnog]] i [[recesivnost|recesivnog]] [[gen|alelogena]], uz jednak selekciijski pritisak, međusobno se bitno razlikuju. Ta pojava proizilazi iz činjenice da se dominantni alel [[fenotip]]ski ispoljava i u homozigotnom i u [[heterozigot]]nom stanju pa tako svi njegovi nosioci (preko dominantnog fenotipa) dolaze pod udar selekcije. S druge strane, pošto se recesivni gen fenotipski ispoljava samo kod homozigota, on se, "neprimijećen" od strane prirodnog odabiranja – u heterozigotima "provlači" iz generacije u generaciju. Teorijski gledano, u velikim [[populacija]]ma eliminacija recesivnog alela je beskonačno dug proces, bez obzira na snagu selekcionog pritiska. Pri jednakom selekcionom koeficijentu, visokofrekventni geni bivaju efikasnije eliminisani nego niskofrekventni.
Nedvojbeno je da su u kompleksnoj interakciji sveukupnog procesa [[kultura|kulturne]] i [[evolucija|biološke evolucije]], u ljudskim populacijama, mnogi prirodni selekcijski agensi iščezli ili izgubili svoj značaj, dok drugi djeluju smanjenim koeficijentom odabiranja; određena grupa agensa još uvijek djeluje sa nesmanjenim intenzitetom, a javljaju se i novi. Savremena dostignuća materijalne i duhovne kulture, mogućnost ''ekosinteze'', posebno [[medicina|medicinske]] nauke i tehnike, u velikoj mjeri su smanjila prirodni selekcioni pritisak u većem dijelu čovječanstva. Međutim, prirodno odabiranje u [[čovjek|ljudskim populacijama]], bez obzira na stupanj kulturnog i materijalnog razvoja, još uvijek svakodnevno (i tu pred našim očima) vrši permanentni pritisak na [[genetičko opterećenje|genetička opterećenja]] populacije i kreira mikroevolucione procese.
Tako, naprimjer, kao selekcijski agensi i danas veoma intenzivno djeluju neke (sub)letalne (ali rijetke) [[genetika|nasljedne]] bolesti (anemija srpastih [[eritrocit]]a, [[fenilketonurija]], hidrocefalus itd.) i neke šire rasprostranjene (također visoko [[heritabilnost|heritabilne]]) "suvremene" bolesti [[srce|kardiovaskularnog]] i [[mozak|nervnog sistema]], [[metabolizam|prometa esencijalnih tvari]] u organizmu, [[rak|kanceri]] itd. Istovremeno, u jednoj velikoj skupini osobina, koje u savremenim uvjetima ljudskog življenja izgledaju kao potpuno “adaptivno neutralne”, susrećemo i mnoštvo takvih svojstava koja su u određenim etapama procesa antropogeneze (pa i u našoj neposrednoj prošlosti) mogla imati naglašen adaptivni značaj. Kao najilustrativniji primjeri takvih osobina najčešće se pominju boja kože, kose i očiju, krvne grupe različitih sistema i tipovi [[hemoglobin]]a, visina, opći oblik tijela i [[tjelesna konstitucija]], viđenje boja itd. Na osnovu prostorne distribucije alternativnih varijanti takvih svojstava u recentnom [[čovjek|čovječanstvu]] moguće je argu¬mentovano pretpostaviti koji su selekcioni agensi imali odlučujući uticaj na formiranje genskih fondova današnjih ljudskih [[populacija]]. Najčešće je riječ o adaptaciji na [[klima]]tske prilike (naročito na [[temperatura|temperaturu]] i [[sunce|intenzitet insolacije]]), [[imunologija|imunološke]], [[parazit
Izgleda da je velika zabluda minimiziranje efekata selekcije i u najrazvijenijim savremenim društvima; kultiviranjem životne sredine [[čovjek]] je stvorio samo nove (vještačke) uvjete za djelovanje [[prirodno odabiranje|prirodnog odabiranja]]. Iluzorna su očekivanja da će se taj faktor potpuno isključiti iz evolucije [[čovjek|ljudske vrste]] jer genski fond sveukupnog čovječanstva nije i ne može biti dugotrajno i apsolutno adaptiran na sve moguće promjene životnih uvjeta budućih generacija. Uz neke “klasične”, i mnogi svježiji primjeri ubjedljivo potvrđuju takve pretpostavke. Tako, naprimjer, nasljedna bolest porfirija, kod južnoafričkih doseljenika [[Holandija|holandskog]] porijekla, osim manjih [[koža|kožnih]] ojeda, nije imala ozbiljnije posljedice, sve do početka primjene barbiturata i nekih drugih medikamenata (u liječenju nekih drugih bolesti), kada je počela završavati relativno visokim procentom smrtnosti. Isto tako, inače bezazlena, deficijencija u enzimu ''glukozo–6–fosfat dehidrogenazi'' (''G–6–PD'') rezultira [[anemija|anemijom]] ''favizam'' samo u područjima gdje se konzumiraju veće količine svježeg boba (Vicia faba). Mnoge psihosomat¬ske i [[srce|kardiovaskularne]] bolesti (koje imaju visoku [[heritabilnost]]) postale su izrazito frekventnije u [[stres]]nim okolnostima urbanih sredina itd. Tako neki “normalni” [[gen]]i minulih generacija u novoj sredini postaju novi elementi genetičkog opterećenja populacije.
Red 27:
*[[Fenotip]]
*[[Genotip]]
[[Kategorija:Evolucija]]
[[Kategorija:Populacijska genetika]]
| |||