Razlika između verzija stranice "Ribozim"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Vanjski linkovi: de-Yahadzizacija
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 1:
[[Datoteka:Full length hammerhead ribozyme.png|thumb|3D struktura "čekićastog ribozima"]]
 
'''Ribozimi''' ('''ribo'''nukleinske kiseline + en'''zimi''') su [[RNK]] molekule koje su sposobne za katalizu specifičnih biohemijskih reakcija, slično djelovanju [[protein]]skih [[enzim]]a. Otkriće ribozima [[1982]]. pokazalo je da RNK može biti i genetički materijal (kao [[DNK]]) i biološki [[kataliza | katalizator]]tor (kao što je proteinski enzim) i doprinijelo postavci [[hipoteza svijeta RNK|hipoteze RNK svijeta]], koja ukazuje da RNK može biti važna u evoluciji prebiotskih sistema koji se sami razmnožavaju. Najčešće aktivnosti prirodnih ili ''in vitro'' razvijenih ribozima su cijepanje ili spajanje fragmenata RNK i DNK i formiranje peptidnih veza.<ref name="Fedor, M. J. 2005">{{cite journal | author = Fedor M. J., Williamson J. R. | year = 2005 | title = The catalytic diversity of RNAs | url = | journal = Nat. Rev. Mol. Cell Biol | volume = 6 | issue = | pages = 399–412 | doi=10.1038/nrm1647}}</ref> U [[ribosm]]ima, funkcija ribozima kao djela velike podjedinice ribozomake RNK je povezivanje [[aminokiselina]] u [[Translacija (biologija) | sintezi proteina]]. Oni također sudjeluju u raznim reakcijama obrada transktibirane RNK, uključujući i [[prerada RNK|preradu RNK]], [[replikacija virusa|virusnu replikaciju]] i [[RNK]] biosinteze. Primjeri ribozima uključuju [[ribozim čekićar]], [[VS ribozim]], [[lidzim]] i tzv. [[ukosnica ribozim]].<ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-3-4}}.</ref><ref>Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, {{ISBN |0-8153-3218-1}}.</ref><ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-1-8}}.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |978-9958-9344-8-3}}.</ref><ref>Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, {{ISBN |0-7216-0240-1}}.</ref>
Istraživači koji proučavaju [[porijekla života]] su proizveli ribozime u [[laboratorija]]ma, a koji su sposobni za [[autokataliza| katalizu sopstvene sinteze]] od skoro [[monomer]]a pod vrlo specifičnim uvjetima, kao što je [[RNK polimeraza|RNK polimerazni]] ribozim.<ref name="pmid11358999">{{cite journal | author = Johnston WK, Unrau PJ, Lawrence MS, Glasner ME, Bartel DP | title = RNA-catalyzed RNA polymerization: accurate and general RNA-templated primer extension | journal = Science | volume = 292 | issue = 5520 | pages = 1319–1325 |date=May 2001 | pmid = 11358999 | doi = 10.1126/science.1060786 | url = |bibcode = 2001Sci...292.1319J }}</ref> [[Mutageneza]] i [[selekcija]] su rezultiraje dobijanjem i izolacijom potvrđenih varijanti "round-18" polimeraznog ribozibozima od [[2001]]. "B6.61" može za 24 sata dodati do 20 [[nukleotid]]a na primarnu matricu, dok se ne razlaže do cijepanja svojih fosfodiesterskih veza.<ref name="pmid17586759">{{cite journal | author = Zaher HS, Unrau PJ | title = Selection of an improved RNA polymerase ribozyme with superior extension and fidelity | journal = RNA | volume = 13 | issue = 7 | pages = 1017–1026 |date=July 2007 | pmid = 17586759 | pmc = 1894930 | doi = 10.1261/rna.548807 | url = }}</ref> Ribozim "tC19Z" može dodati do 95 [[nukleotid]]a sa tačnošću od 0,0083 mutacija/nukleotid.<ref name="pmid21474753">{{cite journal |author=Wochner A, Attwater J, Coulson A, Holliger P |title=Ribozyme-catalyzed transcription of an active ribozyme |journal=Science |volume=332 |issue=6026 |pages=209–212 |date=April 2011 |pmid=21474753 |doi=10.1126/science.1200752 |url=|bibcode = 2011Sci...332..209W }}</ref>
Pokušaji su rađeni u cilju da razviju ribozime kao terapeutska sredstava, kao enzime koji ciljaju cijepanje definirane RNK sekvence , kao [[biosenzor]]a te za aplikacije u [[funkcijska genomika|finkcijskoj genomici]] i otkriću gena. .<ref name="Hean">{{cite book | author = Hean J, Weinberg MS | authorlink = | editor = Morris KL | others = | title = RNA and the Regulation of Gene Expression: A Hidden Layer of Complexity | edition = | language = | publisher = Caister Academic Press | location = Norfolk, England | year = 2008 | origyear = | pages = | quote = | isbn = 1-904455-25-5 | oclc = | doi = | url = | accessdate = | chapter=The Hammerhead Ribozyme Revisited: New Biological Insights for the Development of Therapeutic Agents and for Reverse Genomics Applications | chapterurl = http://www.horizonpress.com/rnareg}}</ref>
 
== Otkriće ==
[[Datoteka:Ribozyme.jpg|thumb|right|480px|Prikaz ribozimskog cijepanja RNK]]
Prije otkrića ribozima, [[enzim]]i, koji su definirani kao katalitski [[protein]]i,<ref>[http://dictionary.reference.com/browse/enzyme Enzyme definition] Dictionary.com Accessed 6 April 2007</ref> bili su jedini poznati biološki [[katalizator]]i. U [[1967]]., [[Carl Woese]], [[Francis Crick]] i [[Leslie Orgel]] prvi su sugerirali da RNK može djelovati kao katalizator. Ova ideja je bila zasnovana na otkriću da RNK može formirati kompleksne [[sekundarna struktura|sekundarne strukture]].<ref>Carl Woese, The Genetic Code (New York: Harper and Row, 1967).</ref> Ribozime je, ranih 1980ih, otkrio [[Thomas R. Cech]], koji je proučavao [[prerada RNK|preradu RNK]] kod [[cilijate|trepljarske]] [[protozoa|protozoe]] ''[[Tetrahymena thermophila]]'', sa [[Sidney Altman|Sidneyom Altmanom]] and Normanom Paceom, kji su proučavali kompleks bakterijske [[RNkaza P|RNkaze P]]. Ovi ribozimi su nađeni [[intron]]u RNK transkripta, koji se od njega odstranio, kao i u komponenti RNK kompleksa RNkaze P, koji je uključen u sazrijevanje pre-[[tRNK]]. U [[1989]]., [[Thomas R. Cech]] i [[Sidney Altman]] su podijelili [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu za hemiju]] za njigovo "otkriće katalitskih svojstvenosti RNK."<ref>[http://nobelprize.org/chemistry/laureates/1989/]</ref> Termin ''ribozim'' su prvi predstavili Kelly Kruger ''et al.'' [[1982]] u radu koji je publiciran u časopisu ''Cell''.<ref name="pmid6297745">{{cite journal | author = Kruger K, Grabowski PJ, Zaug AJ, Sands J, Gottschling DE, Cech TR | title = Self-splicing RNA: autoexcision and autocyclization of the ribosomal RNA intervening sequence of Tetrahymena | journal = Cell | volume = 31 | issue = 1 | pages = 147–57 |date=November 1982 | pmid = 6297745 | doi = 10.1016/0092-8674(82)90414-7| url = }}</ref>
 
Do tada je bio čvrsto uspostavljeno vjerovanje u [[biologija|biologiji]] da je kataliza rezervirana za proteine. Međutim, ideja RNK katalize je motivirana dijelimično i od starog pitanja o poreklu života: šta se pojavilo prvo, enzim koji obavljaju funkcije ćelije ili nukleinske kiseline koje nose informacije koje su potrebne za proizvodnju enzima? Koncept "ribonukleinske kiseline kao katalizatori" zaobilazi ovaj problem. RNK, u suštini, može biti „i pile i jaje“ .
 
U [[1980]]. Thomas Cech, na ''University of Colorado'' u Boulderu, je proučavao eksciziju [[intron]]a u ribozomnom RNK genu u ''Tetrahymena thermophila''. Dok je pokušavao da očisti enzim odgovoran za reakciju prerade RNK, otkrio je da je introni mogu biti spojeni u odsustvu dodatka ekstrakta ćelija. Koliko god su pokušavali, Cech i njegove kolege nisu mogli identificirati bilo koji protein povezan s reakcijom prerade. Nakon mnogo posla, Cech je predložio da intronska sekvenca dio RNK može razložiti i reformirati [[fosfodiester]]ske veze. Otprilike u isto vrijeme, Sidney Altman, profesor na [[Yale University]], je proučavao način kako se [[tRNK]] molekule se obrađuju u ćeliji, kada su on i njegove kolege izolovali enzim RNkaza-P, koji je odgovoran za konverziju prekursorne [[tRNK]] u aktivnu tRNK. Na njihovo veliko iznenađenje, otkrili su da je u RNK postoji RNkaza-P, osim proteina i da je RNK bitna komponenta aktivnog enzima. To je bio tako strana ideja da su imali poteškoća da objave svoje nalaze. Naredne godine, Altman je pokazao da RNK može djelovati kao katalizator, dokazujući da je RNkaza-P individualne RNK mogla katalizirati cijepanje prekursora tRNK u aktivnu tRNK, i u odsustvu proteinske komponente.
Red 22:
 
==Aktivnost==
Iako je većina ribozima sasvim rijetka u ćeliji, njihova uloga je ponekad esencijalna za život. Naprimjer, funkcijski dio [[ribosom]], [[molekulska mašina|molekulske mašine]] koja [[translaciija (biologija)|prevodi]] [[iRNK]] u proteine, fundamentalno je ribozim, sastavljen od [[ Tercijarna struktura RNK|tercijarnih strukturnih motiva RNK]] koji su često koordinirani [[metal]]nim ionima, kao što je [[Mg2+|Mg]]<sup>2+</sup>, kao [[kofaktor|kofatorima]]. U model sistemima nema prihvatanja divalentnih [[kation]]a u peto-nukleotidnu RNK katalizirajući ''trans''-[[fenilalanin|fenilalanaciju]] četvero-nukleotidnog supstrata sa 3 komplementarna bazna para sa [[katalizator]]om, gdje je katalizator/supstrat osmislio skraćivanje C3 ribozima.<ref name="pmid20176971">{{cite journal | author = Turk RM, Chumachenko NV, Yarus M | title = Multiple translational products from a five-nucleotide ribozyme | journal = Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. | volume = 107 | issue = 10 | pages = 4585–4589 |date=March 2010 | pmid = 20176971 | pmc = 2826339 | doi = 10.1073/pnas.0912895107 | url = |bibcode = 2010PNAS..107.4585T }}</ref> RNK može katalizirati savijanje proteina patološke [[hemijska konformacija|proteinske konformacije]] [[prion]]a, na način koji mje sličan [[haperon (protein)|haperoninu]],<ref name="pmid15014886">{{cite journal | author = Supattapone S | title = Prion protein conversion in vitro | journal = J. Mol. Med. | volume = 82 | issue = 6 | pages = 348–356 |date=June 2004 | pmid = 15014886 | doi = 10.1007/s00109-004-0534-3 | url = }}</ref> i može biti uključen u virusnu konkatamerno cijepanje koji prethodi pakovanju virusnog genetičkog materijala u nekim virionima.
 
RNK također može djelovati kao nasljedne molekula, što je ohrabrilo [[Walter Gilbert|Waltera Gilberta]] da predloži da se u dalekoj prošlosti, [[ćelije (biologija) | ćelije]] koristile [[RNK]] kao i genetički materijal i strukturne i katalitske molekule radije nego odvijanje ove funkcije između [[DNK]] i [[protein]]a, kao što je danas; ova hipoteza je poznat kao "[[hipoteza RNK svijeta]]" u tumačenju [[porijeklo života|porijekla života]]. Dokaz da su ribozimi bili prve molekulske mašine ranog života ukazuje na to da su oni u stvari "molekulski fosili".<ref>{{cite journal | author = Gilbert W | title = Origin of life: The RNA world | journal = Nature | volume = 319 | issue = 6055 | pages = 618 |date= 1986 | pmid = | doi = 10.1038/319618a0 | url =}}</ref>
 
== Vještački ribozimi ==
Od otkrića ribozima koj postoje u živim organizmima, došlo je interesovanja za istraživanje novih sintetičkih ribozima je u laboratorijama. Naprimjer, umjetno je proizvedena samo-obnavljajuća RNK koja ima dobru enzimsku aktivnost. Tang i Breaker su izolirali samo-replikacijsku RNK ''in vitro'' iz iz slučajnih sekvenci RNK. Neki od sintetičkih ribozima, koji su proizvedeni imli su duge strukture, a neki su bili slični prirodnim čekićastim ribozimima. U [[2015]]. godini, istraživači u ''Northwestern University'' i ''University of Illinois'', u [[Chicago|Chicagu]] su projektovali ograničeni [[ribosom]], koji djeluje gotovo kao i autentične ćelijske komponente koje proizvode sve proteine i enzime unutar ćelije. Nazvan je [[ribosom-T]] ili ribo-T, umjetni ribosom, a kreirali su ga jMichael Jewett i Alexander Mankin. Prvi umjetni ribosom – dizajnirani ribosom, koji bi mogao dovesti do novih lijekova i nove generacije biomaterijala, objavljen je 31. jula [[2015]]. na ''Northwestern University'' Tehnike koje se koriste za stvaranje veštačkih ribozima uključuju usmjerenu evoluciju. Ovaj pristup koristi prednosti dualne prirodi RNK, i kao katalizator i informacijskog polimera, što ga čini lahkim za istraživanje proizvodnje ogromne populacije RNK katalizatora, pomoću [[polimeraza|polimeraznih]] enzima. Ribozimi su mutirali po obrnutoj transkripciji [[reverzna transkriptaza|reverzhnom transkriptazom]] u različite [[cDNK]] i pojačani [[PCR]]om. Izbor parametara u ovim eksperimentima često se razlikuju. Jedan od pristupa za izbor [[ligazni ribozim|ligaznog ribozima]] koji uključuje tragove [[biotin]]a, koji su [[Kovalentna veza | kovalentno]] povezani sa podlogom. Ako molekula posjeduje željenu [[ligaza|ligaznu]] aktivnost, za oporavak aktivne molekule može se koristiti [[streptavidin]]ska matrica.
 
Lincoln i Joyce su razvili RNK enzimski sistem sposoban za samoreplikaciju za oko sat vremena. Koristeći molekulsku konkurenciju ( '' [[in vitro]] '' evolucija) kandidata RNK smjese, pojavio se par ribozima, u kojem se svaki spaja s druge strane spajanja sintetičkih [[oligonukleotid]]a, bez prisustva proteina.
Iako nisu istinski katalizatori, stvaranje umjetnih ribozima je nazvano riboupaljačima (''riboswichers'') samoreplikacije, što je također bilo aktivno područje istraživanja.[[Riboupaljači]] su regulatorni RNK motivi koji mijenjaju svoju strukturu kao odgovor na ligande malih molekula za reguliranje translacije. Iako postoje mnogi poznati prirodni riboupaljači, koji vežu široku lepezu metabolita i drugih malih organskih molekula, opisan je samo jedan ribozim kao riboupaljač, [[GlmS glukozamin-6-fosfat uskoro ribozim | '' glmS '']]. ]].<ref>Winkler, W. C., Nahvi, A., Roth, A., Collins, J. A. & Breaker, R. R. Control of gene expression by a natural metabolite-responsive ribozyme. 4–9</ref> Rani rad u karakterišu samo-paranje riboswitches je fokusirana na pomoću [[teofilin]] kao ligand. U ovim studijama formirana je „RNK ukosnica“ koji blokira ezanje [[ribosom]]skog mjesta, čime se translacija inhibira . U prisustvu [[ligand]]a, u ovim slučajevima teofilina, region cijepanja regulacijske RNK , omogućava ribosomima da se vežu i prevedu ciljni gen. Mnogo toga u RNK inženjerstvu je bazirano na racionalnom dizajnu i ranije utvrđenoj strukturi RNK, a ne usmjerenom evolucijom, kao u gornjim primjerima. Noviji rad je proširio liganada koji se koriste u ribozimskom riboupaljkačima, uključujući [[timin pirofosfat]]. U inženjerstvu aptozimama koristi se također i fluorescentna activacija sortiranja ćelija (protočna citometrija).<ref name="pmid19131595">{{cite journal | author = Lincoln TA, Joyce GF | title = Self-sustained replication of an RNA enzyme | journal = Science | volume = 323 | issue = 5918 | pages = 1229–1232 |date=February 2009 | pmid = 19131595 | pmc = 2652413 | doi = 10.1126/science.1167856 | url = |bibcode = 2009Sci...323.1229L }}</ref><ref>{{cite journal | author = Lynch , Gallivan J. P. | year = 2009 | title = A flow cytometry-based screen for synthetic riboswitches | url = | journal = Nucleic Acids Res | volume = 37 | issue = | pages = 184–92 | doi=10.1093/nar/gkn924}}</ref>
 
== Primjena ==
Red 42:
{{Colbegin | 2}}
* [[GIR1 granati ribozim]]<ref>Nielsen H., Westhof E., Johansen S. (2005): An mRNA is capped by a 2', 5' lariat catalyzed by a group I-like ribozyme. Science, 309, 5740: 1584–1587.pmid=16141078 |doi=10.1126/science.1113645.</ref>
* [[GlmS glukozamin-6-fosfat aktivirani ribozim |''GlmS'' ribozim]]
* [[Grupa I katalitskih introna | Grupa I]] samoprerađeni introni
* [[Grupa II introna | Grupa II]]. [[prerada RNK|Samoprerađujući]] intron - [[splajsosom]] je vjerovatno izveden iz grupe II [[prerada RNK|samoprerađujućih]] ribozima.
* [[Ukosnica ribozim]]
* [[Čekićasti ribozim]]
* [[Hepatitis delta virusni ribozim | HDV ribozim]]
*[[Ribosomska RNK | rRNK]]* – nalazi se u svim živim ćelijama i vežu [[aminokiseline]] da formiraju [[protein]]e.
* [[RNkaza P]]
* [[Twister ribozim]]
Red 62:
* http://www.ibiology.org/ibiomagazine/issue-1/tom-cech-discovering-ribozymes.html Tom Cech kratki govor: "Otkrivanje Ribozymes"
{{Commons|Ribozyme}}
 
[[Kategorija:RNK]]
[[Kategorija:Ribozimi]]
[[Kategorija:Katalizatori]]