Razlika između verzija stranice "Rast i razvoj ljudskog organizma"

Jedna od rijetkih apsolutnih istina o svakom ljudskom biću jeste da njegov [[biologija|biološki]] vijek počinje [[začeće]]m, a završava [[smrt|smrću]]. Između tih presudnih vremenskih odrednica svake jedinke teče proces [[ontogeneza|ontogeneze]] – razvoja, u kojem se progresivno i jedinstveno odvijaju i nagomilavaju njene biološke, mentalne, [[etologija|etološke]] i [[sociologija|socijalne]] promjene. [[Ontogeneza|Ontogenezu]] treba razlikovati od životnog ciklusa, koji traje od začeća (nastanka [[zigot]]a) do sazrijevanja prvih oplodno sposobnih [[gamet]]a ([[jajna ćelija]], [[spermatozoid]]) nove [[jedinka|jedinke]]. ''Generaciono vrijeme'' predstavlja prosječni temporalni raspon između nastanka zigota roditeljskog i potomačkog pokoljenja. Činom rođenja, sva tri ova procesa su u isti mah podijeljena na ''prenatalni'' i ''postnatalni'' period.<ref name="William J. L. 2001">William J. L. (2001). Human embryology. Churchill Livingstone, Edinburgh, {{ISBN |0-443-06583-7}}.</ref>

<ref name="Scott F. G. 2000">Scott F. G. (2000). Developmental biology. Sinauer Associates Sunderland, Mass, {{ISBN |0-87893-243-7}}.</ref><ref> name="ncbi.nlm.nih.gov">http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2651570/</ref><ref name="ReferenceA">Gould S. J. Ontogeny and Phylogeny. Belknap Press, Cambridge, Mass, {{ISBN |0-674-63941-3}}.</ref>

*'''Rast''', u uobičajenom značenju, predstavlja povećanje određene tjelesne mjere. Suštinski (prema smislu promjena), svaki rast može biti pozitivan i negativan. Prema tome, rast je proces mijenjanja proučavane tjelesne [[mjera|mjere]] i izraz je količinskih razlika između pozitivnog i negativnog prirasta. Posmatrajmo, npr. dobro poznatu tjelesnu mjeru – ukupnu visinu. Uzmimo da smo jednog dječaka mjerili (u isto doba dana) od 5. do 10. rođendana. Prirast njegove visine možemo odrediti za različita razdoblja: za jednu, dvije, tri, četiri godine ili za ukupni petogodišnji period. Opći zaključak je da je za pet godina dječak porastao 336 &nbsp;mm. To je ukupni “neto” prirast, iako je bilo i faza bržeg rasta i njegovih povremenih zastoja. Jutarnje i večernje mjere se npr. mogu međusobno razlikovati i preko 20 &nbsp;mm.

*broja ćelija i

'''''Diferencijacija''''' je proces povećavanja složenosti i raznolikosti (“postajanja sve različitijim”), praćen progresivnim organizacionim usložnjavanjem organizma u pravcu nastanka osobene građe i funkcije odrasle jedinke. Diferencijacija i morfogeneza obuhvataju niz veoma složenih, ali usmjerenih oblika sopstvene i međusobnog određivanja [[indukcija|indukcije]], [[interakcija|interakcije]], [[regulacija|regulacije]], organizacije, aktiviranja i kontrole u prostoru i vremenu. I površno gledan, kompleks međuodnosa rasta, određivanja i morfogeneze može u sebi nositi određene neusaglašenosti. Također nije teško zapaziti da u najznačajnijim etapama razvoja ovi procesi teku gotovo istovremeno, pa se samo po sebi, nameće pitanje njihovog međuodnosa. Drugim riječima, već posmatranjem sopstvenog postojanja, možemo se zapitati kojim se to putevima ostvaruje nepobitna činjenica da smo od jedne jedine [[zigot]]ne ćelije, ništa veće od tačke na kraju ove rečenice, možda dospjeli do ekstremne tjelesne visine ili mase, sazdane doslovno od milijardi [[ćelije (biologija)|ćelija]], složeno organiziranih u specijalizirana tkiva, [[organ]]e i [[sistem organa|organskih sistema]].

Pojedina tkiva, [[organ]]i i tjelesni regioni imaju diferencirane – posebne oblike rasta koji se najčešće kategoriziraju prema dinamici,<br>

*(dis)kontinuitetu, <br>

Prema osobenostima rasta funkcionalnih sistema, općeprihvaćena je klasifikacija na:

*proporcionalnoj veličini.

'''Ubrzanje (akceleracija) razvoja i rasta''' zabilježena je u mnogim dugoročnim analizama brzine ontogeneze i predstavlja posebnu zanimljivost. Tokom proteklog stoljeća, gotovo u svim dijelovima svjetskog stanovništva, uočeno je postepeno ubrzavanje prirasta raznih mjera. Tako su, npr., [[Evropa|Evropljanke]], sredinom 19. vijeka, prvu [[Menstruacija|menstruaciju]] dobijale sa oko 16,5 godina, a stotinu godina kasnije njihova prosječna starost pri menarhi iznosila je ispod 13 godina. Tokom protekle 2–3 decenije [[BiH|bosanskohercegovački]] osamnaestogodišnjaci su svake godine u prosjeku viši za oko 0,2 &nbsp;mm, a "teži" i do 0,3 &nbsp;kg.

*rasna (genetičke osobenosti) i [[Radiotalas|radiotalasnaradiotalas]]na (uticaj razvoja radiofonije)

*i tome slično.<br>

Međutim, najuvjerljiviji su argumenti [[Hipoteza|hipoteze]] da su među najznačajnijim faktorima ove pojave poboljšavanje općih uslova [[život]]a i povećavanje mogućnosti novog kombinovanja [[gen]]a (heterozisa) usljed pojačanih seoba stanovništva.<ref name="Hadžiselimović R. 2005">Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-2-6}}.</ref>

[[Ontogeneza|Ontogenetska]] promjenljivost i rast, kao jedno od njenih najuočljivijih kvantitativnih [[osobina|obilježja]], predstavljaju svojevrsni proizvod trajnog, složenog i dinamičkog međudjelovanja unutrašnjih (endogenih) i vanjskih (egzogenih) činilaca. U raščlanjivanju uticaja i djelotvornosti ovih kompleksnih skupova faktora rasta i razvitka obično se ograničavamo na posmatranje dva osnovna nivoa njihovog djelovanja:<br>

Prema tome, osnovni unutrašnji faktor rasta je diobena stopa [[DNK]], odnosno relativna brzina umnožavanja njenih [[molekula]] u jedinici vremena. Ona je određena kompleksom djelovanja unutrašnjih i vanjskih činilaca na [[ćelije (biologija)|ćelijskom]] nivou, tj. nasljednom prirodom i uvjetima ćelijske mikrosredine.<ref> name="Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.<"/ref>

Endogeni (unutrašnji) faktori čine cjelovit sistem međusobno povezanih, uvjetovanih i isprepletenih uticaja i puteva kontrole, podešavanja i usaglašavanja harmoničnog rasta. Oni potiču iz tri osnovne skupine:<br>

*[[nerv]]ni.<br>

'''Genetički faktori''' omogućuju da pri istim uslovima sredine svaka [[vrsta]] [[život|živih]] bića ima karakterističnu brzinu i krajnji ishod umnožavanja [[ćelije (biologija)|ćelijske]] i međućelijske mase. Mnoge tjelesne mjere odrasle osobe uveliko zavise od njenog [[genotip]]a. Budući da je i [[spol]]na pripadnost isključivo genetički određena (parom spolnih hromosoma), ona se javlja kao jedan od glavnih faktora posebnog spolnog razvoja i rasta uopće.

Poslije rođenja snažno djeluje jedan od najznačajnijih regulatora rasta uopće – [[hormon rasta]] ([[somatotropin]]). Taj hormon prednjeg režnja hipofize u značajnijoj mjeri se ne javlja prije rođenja, ali se intenzivno luči u organizmu novorođenčeta. Nakon druge postnatalne godine, njegovo lučenje se smanjuje da bi tokom [[Adolescencija|adolescencije]] ponovo ispoljilo upadljiv porast. Ovaj hormon posebno poapješuje rast mišića, kostiju i nekih drugih tkiva, osim masnog. Njegova djelotvornost u podešavanju rasta počiva na kontroli sinteze i prometa [[bjelančevina]], smanjivanju upotrebljivosti ugljenih hidrata te uključivanju potrošnje [[mast]]i u energetske svrhe. Stimulacijom [[ćelije (biologija)|ćelijskih]] dioba i porasta ćelijske zapremine neposredno doprinosi intenziviranju rasta.

Osobenosti [[Adolescencija|adolescentnog]] rasta prvenstveno su određene djelovanjem hormona nadbubrežnih i [[spol]]nih [[žlijezda]]. Od rođenja, nadbubrežne žlijezde luče, na približno stalnom nivou, dvije grupe hormona: kortizol i aldosteron. Treću skupinu - androgene (muške) hormone u značajnijoj količini počinju lučiti tek kasnije, početkom mladalaštva. Na osnovu toga i činjenice da adolescentni skok rasta kod djevojčica počinje i prije početka djelovanja ženskih spolnih hormona ([[estrogen]]a), može se zaključiti da ga gotovo u cjelosti pospješuju androgeni [[hormon]]i nadbubrežnih [[žlijezda]]. Ta pojava je u bliskoj vezi sa početkom lučenja ženskih polnih hormona, koji malo utiču na brzinu rasta (u prevelikim količinama – čak ga i koče!), ali kontroliraju razvoj glavnih i sporednih [[spol]]nih oznaka. U proučavanju adolescentnog rasta dječaka teško se mogu zaključiti doprinosi nadbubrežnih androgena i muškog hormona iz [[testis]]a (testosteron). Nedvojbeno je da je [[testosteron]] jedan od glavnih kontrolora u razvoju muških glavnih i sporednih spolnih [[osobina|obiiježja]], posebno kada je riječ o snažnijem razvoju skeleta i muskulature te većoj brojnosti [[eritrocit]]a nego kod [[žena]].

Vanjski (okolinski) činioci obuhvataju veoma složenu skupinu raznorodnih, ali često međusobno povezanih i uslovljenih uticaja tokom [[ontogeneza|ontogeneze]]. Najčešće se svrstavaju u:<br>

'''Germinalnu fazu''' (zametka) karakteriše ubrzani rast broja [[ćelije (biologija)|ćelija]] i neprimjetan porast ukupne mase.

Začeće predstavlja spajanje [[spermatozoida]]a i [[jajna ćelija|jajne ćelije]]. Svaki od ovih [[gamet]]a unosi po jedan komplet [[haploid]]ne hromosomske garniture (''n''), tj. zametak dobija po 23 [[hromosom]]a oca i majke. Tako, normalna [[hromosomska garnitura]] sadrži [[diploid]]ni komplement od ''2n''=46.<ref>Schacter Dname="William J. (2009)L. 2001"11-Development". Psychology, Second Edition. Worth Publishers, ISBN 978-1-4292-3719-2</ref><ref>Gould S.name="Scott JF. Ontogeny and PhylogenyG. Belknap Press, Cambridge, Mass, ISBN 0-674-63941-3.<2000"/ref><ref> William Jname="ncbi. Lnlm. (2001)nih.gov"/><ref Human embryology. Churchill Livingstone, Edinburgh, ISBN 0-443-06583-7.<name="ReferenceA"/ref><ref>ScottSchacter FD. G. (20002009). Developmental biology"11-Development". SinauerPsychology, AssociatesSecond Sunderland,Edition. MassWorth Publishers, {{ISBN 0|978-878931-2434292-7.3719-2}}</ref><ref>Daftary S., Chakravarti S. (2011). Manual of Obstetrics, 3rd Edition. Elsevier, {{ISBN |9788131225561}}.</ref><ref> http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2651570/</ref>

[[Zigot]] je muški ako je [[jaje]] oplođeno [[spermatozoid]]om koji nosi [[Y hromosom]]g, a ženski ako je oplođeno spermom sa [[X hromosom]]om .<ref name = Schacter11>{{cite book|last=Schacter|first=Daniel|title=Psychology Second Edition|year=2009|publisher=Worth Publishers|location=United States of America|isbn=978-1-4292-3719-2|chapter=11-Development|url=https://archive.org/details/psychology0000scha}}</ref> Y hromosom sadrži ''[[SRY]]'' gen koji u kasnijim stadijima uključuje proizvodnju [[androgen]]a i usmjerava razvoj tijela [[muško]]g tipa. [[Mitohondrija|Mitohondrije]], naprotiv, dobijaju [[Mitohondrialna DNK|genetičku informaciju]] majke putem [[jajna ćelija|jajne ćelije]].

[[Datoteka:Rast-ontogeneza.jpg|mini|300px|]]

Zametak narednih nekoliko dana putuje kroz [[jajovod]], a počinje kao jedna [[ćelije (biologija)|ćelija]] ([[zigot]]). Zatim se dijeli nekoliko puta i stvara lopticu ćelija koja se zove [[morula]]. Dalje ćelijske diobe su praćene nastankom male šupljine između njih. Ova faza se naziva [[blastocist]]. Do tada nema rasta u ukupnoj veličini ploda, jer je ograničen na glikoproteinsku, [[zona pelucida|zonu pelucidu]]. Umjesto toga, svaka naredna ćelijska dioba serijski proizvodi sve manje ćelije.<ref>Goodenough J., Wallace R. A., McGuire B. (1998): Human biology – Personal, environmental, and social concerns. Saunders College Publishing – Harcourt Brace College Publishing, Orlando, {{ISBN |0-03-001281-3}}, Library of Congress Catalog Card Number: 97-72125.</ref>

Blastocist dolazi u [[maternica|maternicu]] otprilike petog dana nakon oplodnje, gdje se razgrađuje zona pellucida. To omogućuje ''trofektodermskim'' ćelijama blastociste da dođu u kontakt sa endometrijem i pridruže se ćelijama maternice. Trofektoderm će na kraju dovesti do dodatnih embrionalnih struktura kao što su [[placenta]] i [[membrana|membrane]]. Embrion se ugrađuje u endometrij u procesu koji se zove usađivanje ljudskog embrija (implantacija). U većini uspješnih trudnoća, embrion se usađuje 8 do 10 dana nakon ovulacije. <Refref> Wilcox A. J., Baird D. D., Weinberg C. R. (1999.):Time of implantation of the conceptus and loss of pregnancy. N. Engl. J. Med. 340 (23): 1796–9. doi:10.1056/NEJM199906103402304. PMID 10362823</ref>

Početne faze individualnog razvoja čovjeka potvrđuju [[evolucija|evolucijsko]] pravilo [[Zakon biogeneze|biogeneze]], po kojem je [[ontogeneza]] kratka rekapitulacija [[filogeneza|filogeneze]], pri čemu se smjena pojedinih faza dešava brže nego kod ostalih [[sisari|sisara]], a svi prolaze kroz faze [[riba|ribe]], [[vodozemac]]a i [[gmizavac]]a.<ref>Gould S. J., |title=Ontogeny and Phylogeny | url= http://www.sjgarchive.org/library/ontogeny.html|publisher=Belknap{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} Press |location=Cambridge, Mass |ISBN=0-674-63941-3 |}}</ref>

Čas rođenja razgraničava prenatalni i postnatalni period u [[život]]u svakog organizma. Tada je ljudska beba prosječno "teška" oko 3.500 g i duga oko 50 &nbsp;cm, ostvarivši tako u prenatalnom razvoju prosječni dnevni porast od oko 12, 5 g, odnosno 0,18 &nbsp;cm. Prosječno ukupno povećanje začetne dužine (1/93 &nbsp;cm) iznosi oko 5.000 puta, a početna zigotna masa (1/1.700.000 g) poraste čak oko 6.000.000 puta; dnevni prirast ovih mjera je oko 0,18 &nbsp;cm, odnosno 12,5 g.

Proizvodnja [[pigment]]a u [[oko|očima]] počinje 35. dana, kada se na ruci uočavaju i svi [[prst]]i. Oko 40. dana pojavlju se [[mozak|moždane]] brazde. Tokom 6. sedmice mozak kontrolira funkcije vitalnih [[organ]]a i [[mišić]]a, a [[jetra]] proizvodi krvne ćelije. <ref>First 9 Months, Family Focus, Vancouver BC 1999.</ref> Veličina [[Embrij]]a je 10-12 10–12&nbsp;mm. Pupčanom vrpcom dobija [[krv]] s kisikom i hranjivim tvarima, a krvotokom odlazi reducirana krv. Srce bije oko 140-150 otkucaja u minuti. U 7. Sedmici zatvaraju se [[oko|očni]] kapci, koji će se otvoriti će tek u 7. mjesecu trudnoće. Oblikuju se [[zubi]]ni zameci. U 8. sedmici embrij je postao [[ljudski plod|plod]] (lat. [[fetus]]), kada počinje ''fetalna faza'' prenatalnog perioda rasta i razvoja. Poinju da djeluju [[bubreg|bubrezi]] i [[želudac]], a usklađuje se rad nervnog i mišićnog sistema. Plod je tada dug oko 3 &nbsp;cm i lebdi u plodnoj vodi u kojoj je zaštićen od udara, pritisaka i potresa.

U 9. sedmici trudnoće pojavljuju se jedinstveni otisci prstiju, koji ostaju nepromijenjeni do smrti. Mišići ploda počinju djelovati i mogu pomicati [[glava|glavu]]. Može sisati [[prst]], otvarati i zatvarati [[usta]], a razvija se [[sistem organa]] za disanje. Naizmjenično spava i budi se. U narednoj sedmici može se čak mrštiti, gutati i micati očnim kapcima. U 11. sedmici počinje uriniranje ([[mokrenje]]).

'''Četvrti mjesec''': Na majčinom [[habitus]]u raspoznaje se [[trudnoća]]. Plod može čuti majčin [[glas]], zvukove i otkucaje njenog srca. [[Kosti]] su mehke i savitljive. Putem pupčane vrpce kruži tekućina (dnevno oko 280 litara). Dužina ploda je oko 25 &nbsp;cm. Međusobni omjer tjelesnih proporcija sličan je kao kod odraslih, ali je glava neproporcionalno veća. Majka počinje osjećati pokrete ploda (vijest: "dijete je oživjelo").

'''Šesti mjesec''': Koža je zaštićena osobitom masnoćom. Proradile su lojne i [[znoj]]ne [[žlijezda|žlijezde]].

'''Deveti mjesec''': Svi [[tijelo|tjelesni]] [[orga]]ni se i dalje razvijaju i "dozrijevaju", pa je beba je spremna za rođenje. Mogla je preživjeti i nakon prijevremenog [[porod]]a, ali sada je najspremnija. U prosjeku, beba se rađa između 266. i 294. dana od začeća. <ref>Definitions and Indicators in Family Planning. Maternal & Child Health and Reproductive Health. By European Regional Office, World Health Organization. Revised March 1999 & January 2001. In turn citing: WHO Geneva, WHA20.19, WHA43.27, Article 23</ref><ref>Moore L. K. (2008): Before We Are Born: Essentials of Embryology and Birth Defects. Saunders/Elsevier, Philadelphia, {{ISBN |978-1-4160-3705-7}}.</ref>

Mladalačko doba počinje pojavom prvih naznaka sazrijevanja [[spol]]nih organa i pojavom sekundarnih spolnih obilježja, a završava dostizanjem pune spolne zrelosti i prestankom rasta, odnosno dostizanjem stepena odrasle osobe [[ontogeneza|ontogeneze]]. Kod [[Evropa|evropskog]] stanovništva, kod [[žena]] traje između 11.–12. i 18.–21. godine, a kod [[muškarac]]a od 12.–14. do oko 20.–24. Taj prijelaz od djetinjstva ka potpunoj [[Somatologija|somatičko]]–[[biologija|biološkoj]], [[Fiziologija|funkcionalnoj]], [[Psihologija|mentalnoj]] i [[Sociologija|socijalnoj]] zrelosti obilježen je nizom stupnjevitih, neravnomjernih i često nesinhronizovanih [[metamorfoza|preobrazbi]] psihofizičke [[jedinka|individualnosti]] svakog [[čovjek]]a. Na osnovu osobenosti pojedinih razvojnih faza, posebno onih koje su u vezi sa procesom [[spol]]nog sazrijevanja, tokom adolescencije mogu se uslovno razlikovati:<br>

*''pretpubertet'',<br>

*''pubertet'' i<br>

*''postpubertet''.<br>

Najveċa brzina rasta ukupne tjelesne visine kod djevojčica u [[Evropa|Evropi]] najčešće se javlja između 12. i 13, a kod dječaka – između 14. i 15. godine. U tom periodu, prosječni godišnji prirast visine dječaka iznosi oko 10 &nbsp;cm, a kod djevojčica nešto manje. Glava, trup i udovi nejednako doprinose porastu ove tjelesne mjere: veći dio "skoka" u prirastu visine ostvaruje se ubrzanjem dužinskog rasta trupa. Najveċa brzina rasta tjelesne mase, u odnosu na najveċu brzinu "visinskog" rasta, kasni oko pola godine, a mišićne mase – oko tri mjeseca. Zbog naglog rasta "dugih" [[kosti]]ju, izdužuju se i mišićna vlakna i [[mišić]]i u cjelini. To utiče na slabljenje muskulature (posebno kod [[djevojčica]]), nepravilno držanje tijela i prepoznatljivo nespretni pokreti adolescenata. Razlika u visini između odraslih žena i muškaraca najvećim dijelom potiče iz adolescentnog perioda. Prije mladalačkog doba, dječaci su prosječno za svega 2% viši od djevojčica, a nakon tog perioda – za oko 8%.

Rast i razvoj reproduktivnih organa ([[primarne spolne oznake|primarnih spolnih oznaka]]) tokom adolescencije moguće je pratiti samo indirektno, posmatranjem promjena u [[sekundarne spolne oznake|sekundarnim (vanjskim) spolnim oznakama]]. Prema dogovorenim kriterijima, dostignuti stepen razvoja seksualnosti procjenjuje se na osnovu serije usvojenih standardiziranih modela, koji odgovaraju karakterističnim prosječnim stanjima dobijenim na osnovu masovnih posmatranja i mjerenja. Kod muškaraca se najčešće posmatraju razvoj [[testis]]a, [[penis]]a i pigmentacije [[skrotum]]a, pubične (stidne) i pazušne dlakavosti te pojava prvog i plodnog [[ejakulat]]a, modifikacija glasa itd. Kod žena se u tom smislu prati razvoj grudi, stidne i pazušne dlakavosti, pojava kisele (umjesto bazne) reakcije sekreta [[rodnica|rodnice]] i prve [[menstruacija|menstruacije]] (''menarha'').

[[Adolescencija]] dječaka se na svom početku, pouzdano uočava na osnovu pretpubertetskog intenziviranja rasta testisa i skrotuma te pojave prvih pubičnih dlaka. Značajniji porast veličine penisa slijedi tek nakon godinu dana; najuočljiviji je između 17. i 18. godine, a završava se do 24. Prve pazušne dlake i primjetan rast [[brk]]ova i brade obično se javljaju godinu nakon početka ubrzanijeg rasta [[spol]]nih organa, odnosno dvije godine iza pojave prvih pravih pubičnih dlaka. Dlakavost ovih i ostalih dijelova tijela povećava se još dugo nakon puberteta i [[Adolescencija|adolescencije]], a njen intenzitet, kvalitet i raspored u značajnoj mjeri su nasljedno određeni. Prve [[ejakulacija|ejakulacije]] su sinhronizirane sa pojavom pubične dlakavosti, kovrdžanjem stidnih dlaka, koja se obično javlja istovremeno kada i prvi spermatozoidi u ejakulatu (nakon 15. godine), a potpuno razvojno sazrijevanje testisa teče sve do kraja adolescencije. Kod muških adolescenata se progresivno odvija i proces opće tjelesne maskulinizacije, tj. nastanka osobenih crta muške konstitucije (građe) i habitusa (spoljnjeg izgleda). Odrasli muškarci su u prosjeku za 10 &nbsp;cm viši od žena, a trup i grudi su relativno duži i veći (u odnosu na ukupnu visinu). Kostur i muskulatura su masivniji i snažniji, a ramenski pojas širi od karličnog. U općem [[habitus]]u preovladavaju uglastiji oblici, a potkožno masno tkivo se obično nakuplja u gornjoj polovini tijela. Razvija se "muški tip" pubične i ostale tjelesne dlakavosti. I ostali prateċi [[spol]]ni organi muškarca (epididimis, sjemene vrećice, [[prostata]]) kao ni glavni ([[testis]]i), ne pokazuju značajniji rast sve do 11. godine, a njihov konačni oblik i dimenzije se dostižu tek između 16. i 20. Dok se [[pubertet]] (u užem smislu) kod djevojčica pouzdano registruje pojavom menarhe, kod dječaka njegova temporalna definicija nije ni lahka ni pouzdana, jer se prvi [[spermatozoid]]i u ejakulatu javljaju tek nekoliko mjeseci (pa i godina) nakon prvih [[polucija]], a obično između 16. i 18. godine. Tako se cjelokupni [[spol]]ni razvoj muškarca najčešće odvija tokom približno dvije godine, a adolescencija okončava dovršavanjem razvoja glavnih i pomoćnih spolnih organa i uspostavljanjem pune seksualne sposobnosti.

[[Adolescencija]] djevojčica se na početku uočava po prvim znacima povećavanja grudnih bradavica ili mamila (u vidu pupoljka), iako tome ponekad prethodi i pojava prvih stidnih [[dlaka]]. Glavni i prateċi ženski [[spol]]ni [[organ]]i (ovarij, [[jajovod]], [[uterus]], [[rodnica]] i [[vagina]]) počinju se intenzivnije razvijati oko 10. godine, a puni oblik i dimenzije dostižu tek oko 18. do 20. godine života. Ubrzani rast najprije zahvata [[jajnik]]e, a zatim i dojke; između 10. i 12. godine najprije se povećavaju mamile a, nakon toga raste i volumen [[žlijezda|žljezdanog]] i masnog tkiva; [[bradavica]] se izboči, pa [[dojka]] dobije sferičan oblik, pri čemu nisu rijetki ni asimetričan i intermitentni rast. Adolescentne dojke u početku sadrže samo mliječne kanaliće, a žljezdani miješkovi se stvaraju tek pod uticajem [[hormon]]a "žutog tijela" (žute serofibrozne mase koja popunjava šupljinu "De Grafovog miješka" nakon oslobađanja zrelog jajeta), a prve menstruacije označavaju tek srednju fazu mladalaštva. Jajnici rastu postupno i u 20. godini njihova prosječna [[masa]] iznosi od oko 6,3 g (dimenzije oko 4 x 2 x 1 &nbsp;cm), što je gotovo šest puta više u odnosu na (oko 1,1 g) u 10.; u zreloj dobi masa ovarija varira u širokom rasponu od 7. do 20. godine. [[Maternica]] se intenzivno povećava, a mijenja i oblik i položaj. Zbog relativno snažnijeg rasta zadnjeg zida, postaje pljosnata i (unaprijed) svinuta. Sinhrono se mijenja i njena građa a muskulatura jača. Uporedo sa razvojem unutrašnjih, razvijaju se i vanjski spolni organi žene. Velike stidne usne postaju deblje i sočnije, [[klitoris]] erektibilan, a razvijaju se i "Bartholinove žlijezde" (vulvo–[[Vagina|vaginske]]) [[žlijezda|žlijezde]] koje vlaže vaginu i imaju značajnu ulogu u [[Fiziologija|fiziologiji]] spolnog akta). Povećane male usne nadrastaju i prekrivaju otvor vulve, koji mijenja položaj i usmjerava se prema dolje. Rodnica se izdužuje, a sluznica joj se nabire i mijenja izgled. Njeni gornji slojevi orožnjavaju, a pretpubertetska alkalna reakcija [[sekret]]a u pubertetu postaje kisela. Prva [[menstruacija]] (menarha) se najčešće javlja dvije godine nakon prvih pretpubertetskih znakova, a prvi ciklusi obično nisu praćeni nastankom plodnih jajnih ćelija. Kod [[Evropa|Evropljanki]] menarha se javlja između 11. i 15. godine, a najčešće u 12. i 13. godini; individualna hronološka starost pri njenoj pojavi široko varira – između 10. i 22. godine. Prvo [[začeće]] je moguće tek oko 2–4 (pa i 6) [[godina]] nakon prve menstruacije, a smatra se da je (prosječno) najranije moguće u 14. godini. Sposobnost začeća označava suštinski kraj adolescencije. Dotle se završi i proces feminizacije – oblikovanja [[osobina|karakterističnih]] spoljnih [[osobina|oznaka]] ženskog [[spol]]a, kao što su: relativno proširenje kukova (karlice) u odnosu na ramenski pojas, distribucija masnog tkiva po odgovarajućim regionima i njihovo zaobljavanje, anatomsko–morfološki razvijanje grudi, razvoj "ženskog tipa" dlakavosti itd.

*starost<br>

"Duge kosti" kod [[čovjek]]a obično ne rastu nakon [[Adolescencija|mladalaštva]] pa se izvjesno povećanje tjelesne visine u periodu između 20. i 30. godine ostvaruje blagim rastom visine [[trup]]a. Nakon toga, do 45. (pa i 50.) ova mjera stagnira, a zatim počinje opadati. Osnovni faktor pomenutog porasta je "slaganje" [[hrskavica|hrskavičavog]] i koštanog tkiva na dnu i vrhu kičmenih pršljenova. Ukupno povećanje tjelesne visine u tom periodu iznosi prosječno oko 3–5 &nbsp;mm i redovno se javlja. Međutim, općeprihvaćen je dogovor (konvencija) da se kao kraj perioda rasta u praksi uzima onaj trenutak kada posmatrana mjera [[organizam|organizma]] dostigne (oko) 98% svoje maksimalne veličine kod odrasle osobe. Po tom kriteriju, kod evropskog stanovništva rast kod žena prestaje praktično početkom 17. a kod muškaraca krajem 18. godine; to, međutim, [[Jedinka|individualno]] varira za oko ± 2 godine.

Rast ljudskog organizma traje od prve diobe zigota do svog završetka i okoštavanja spojne hrskavice ključne kosti. Obično okončava između 20. i 25. godine postnatalnog života (nešto kasnije kod muškaraca nego kod žena). Nakon prenatalnog (fetalnog) rasta i razvoja, uzrasne faze najintenzivnijeg postnatalnog razvoja se označavaju kao stepeni [[dojenče]]ta, [[dijete|djetinjstva]]], dječaštva, [[pubertet]]a i [[Adolescencija|mladalaštva]]. Osnovni pokazatelji individualnog rasta su porast tjelesne visine (dužine) i mase (tj. staturno–ponderalni rast), povećanje volumena unutrašnjih [[organ]]a, [[Fiziologija|fiziološko]] sazrijevanje [[mozak|mozga]] i mentalnih sposobnosti te pojava novih (reproduktivnih) uloga i njihovih pratećih obilježja. Normalan individualni rast nije ujednačen i jednolik proces, nego teče u karakterističnim zamasima (intermitentno), sa intervalima većeg ili manjeg intenziteta ili stagniranja, a staturno–ponderalni, dentalni, skeletni, visceralni i psihički razvoj i sazrijevanje odvijaju se alometrijski – uporedo, ali ne i sinhronizirano. Stoga je i stvarni ukupni uzrast organizma u svakoj fazi ontogeneze proizvod međudejstva funkcija svih ovih (i ostalih) dijelova individualnosti. Prema tome, [[život]]na doba (dobi, uzrasti, stepeni "zrelosti") svake posmatrane osobe se razlikuju na osnovu posebnih [[Morfologija|morfološko]]-[[Anatomija|anatomskih]] i [[Fiziologija|funkcionalnih]] pokazatelja stepena razvijenosti u svakom ovom kompleksu. Ona predstavljaju prepoznatljive kvalitativno-kvantitativne stepene i razdoblja [[Ontogeneza|ontogeneze]]. Poremećaji uravnoteženog razvoja pojaljuju se kao njegova zakašnjelost, prekomjernost ili disharmoničnost.