Razlika između verzija stranice "Milankovićevi ciklusi"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 10:
'''Milankovićeva teorija''' opisuje efekte ukupnih promjena u zemaljskim kretanjima [[klima|klime]], nazvana je po [[srbija]]nskom [[fizika|geofizičaru]] i [[astronomija|astronomu]] [[Milutin Milanković|Milutinu Milankoviću]], koji je na njoj radio (kao [[rat]]ni zarobljenik) u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].
 
Milanković je [[matematika|matematički]] razvio teoriju da varijacije u ekscentričnosti orbite, nagnutost [[ekliptika|ekliptike]] i dužine [[perihel]]a određuju klimatske modele na Zemlji putem orbitalne konstelacije pomenutih faktora.<ref name="Campbell B. G. 2009">Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ISBN 0-202-02041-X; {{ISBN |0-202-02042-8}}.</ref>
 
Zemljina osa kompletira jedan puni ciklus precesije otprilike svakih 26.000 godina. U isto vrijeme, eliptična orbita rotira sporije. Kombinirani efekat dvije precesije dovodi do perioda od 21.000 godina između astronomskih doba i orbite. Pored toga, ugao između Zemljine rotacijske osi i normalno ravane orbite oscilira između 22,1 i 24,5 stupnjeva u ciklusima os 41.000 godina. To je trenutno 23,44 stepeni i opada. Glavna komponenta ove varijacije javlja se ciklus ekscentričnosti orbite od 413.000 ± 0.012 godina. Niz drugih termina variraju između komponenti 95.000 i 125.000 godina (s ritmom perioda od 400.000 godina) a neprecizno se kombinuju u 100.000-godišnjem ciklusu (varijacije -0.03 do +0.02). Ova ekscentričnost je 0.017 i opada.
Red 19:
 
===Oblik Orbite i njena ekscentričnost===
[[Datoteka:Eccentricity zero.svg|thumb|left|Kružna orbita, uz ekscentričnost 0.]]
[[Datoteka:Eccentricity half.svg|thumb|right|Izdužena elipsoidna orbita, uz ekscentričnost 0,5.]]
Zemljina orbita nije savršeni krug, nego je u obliku [[elipsaelipse]], a ekscentričnost je njeno odstupanja od [[krug|kružne]] putanja i ima svoje mjere. Oblik ove orbite se mijenja se od blisko kružnog (uz malu ekscentričnost do oko 0,005) do blago eliptične (ekscentričnost oko 0,058), tako da je prosjek ekscentričnosti 0,028. Glavna komponenta tih promjena dešava se u periodu od 413.000 godina (varijacija ekscentričnosti ±0,012), tj. toliko je dug ciklus njenih promjena do povratka u određeni početni položaj. Periodi varijacija brojnih drugih determinanti kreću se između 95.000 i 125.000 godina, pri čemu je ciklus maksimalnog učinka konstelecije tih komponenti oko 400.000 godina. Trenutna ekscentričnost iznosi 0,017 i opada.
 
Red 99:
 
===Nagib Zemljine osi===
[[Datoteka:Earth obliquity range.svg|thumb|left|Kretanje nagiba Zemljine osi između 22.1° i 24.5°.]]
Ugao nagiba Zemljine osi u odnosu na orbitnu ravninu oscilira od 22,1° do 24,5° (tj. amplituda je 2,4°) približno periodično varira, u ciklusima od oko 41.000 godina. S povećanjem nagiba rastu i amplitude sezonskih ciklusa insolacije. Drugim riječima, u doba velikih nagiba [[Zemlja|Zemljine]] osi, na obje hemisfere, ljeti primamo veći iznoss [[Toplinsko zračenje|insolacija]] , a zimi je tok zračenja manji. Ipak, iznosi tih promjena u insolaciji nije jednak za ljeto i za zimu. Godišnja prosječna insolacija se povećava na većim [[geografija|geografskim širinama]], dok na manjim širinama dolazi do smanjenja insolacije. Pretpostavlja se da hladnija ljeta pospješuju dolazak ledenog doba zbog smanjenja taljenja snijega i leda. Zato se može reći da je za ledeno doba povoljniji manji nagib osi, i to iz dva razloga:
* smanjenja srednje insolacije na većim geografskim širinama i
Red 107:
 
===Precesija Zemljine osi===
[[Datoteka:Earth precession.svg|thumb |left |Precesijsko kretanje.]]
[[Precesija]] je promjena smjera Zemljine osi u odnosu na [[zvijezde]] stajačice. Periodičnost tog kretanja je u ciklusima koji traju oko 26.000 godina. Takva [[žiroskop]]ska kretanje izazivaju [[plima|plimne sile]] [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a, otprilike pod jednakih uticaja.
Pri orijentaciji osi tako da je u [[perihel]]u usmjerena prema [[Sunce|Suncu]], na jednoj hemisferi su sezonske razlike izraženije, dok će na drugoj hemisferi [[godišnja doba]] biti blaža. Zbog toga će hemisfera u perihelu, na ljetnoj poziciji, primati više sunčevog zračenja. Na istoj hemisferi će, za vrijeme prolaska kroz afel, biti zima pa su zato na toj hemisferi i zime hladnije. Suprotna će hemisfera će tada imati relativno hladnija ljeta i toplije zime.
Red 121:
[[Datoteka:Precessing Kepler orbit 280frames e0.6 smaller.gif|thumb|left|345px|Panete u orbiti oko Sunca slijede eliptične (ovalne) orbite koje, tokom vremena, postepeno rotiraju (apsidna precesija).<br> Vizuelizacija ilustrira ekscentričnost tih elipsa.<br> Većina orbita u Sunčevom sistemu imaju mnogo manje ekscentričnosti, što ih čini gotovo kružnim.]]
[[Datoteka:precession and seasons.svg|right|thumb|450px|Efekti precesije na seasone godišnjih doba (termini [[Sjeverna hemisfera|Sjeverne hemisfere]])]]
<br style="{{clear:|left" />}}
 
[[Inklinacija]] Zemljine orbite također oscilira u odnosu na moment ugla Sunčevog sustava , u ciklusima otprilike 70.000 godina, što nazivamo planetarnom precesijom ili precesijom [[ekliptika|ekliptike]]. Iako ga [[Milutin Milanković|Milanković]] nije proučavao, kasnije se pokazalo da je to kretanje, dobro korelirano s pojavljivanjemi sukcesijom ledenih doba , čija je periodičnost slična ciklusima oscilacija ekscentričnosti orbite.
Red 142:
*(III) '''Riss''' i
*(IV) '''Würm''',
dobile su po abecednom slijedu desnih pritoka Dunava. Tri manje (pret)pleistocenske hladne pulsacije, koje su se javile oko 500 hiljada godina prije Günza, označavaju se zajedničkim irnenom − Dunav.<ref name="Campbell B. G. 2009"/><ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-2-6}}.</ref>
 
Procjenjuje se da je posljednja velika glacijacija (Würm) završena prije oko 8-12 hiljada godina. Izrazito naglašene klimatske promjene koje su se dešavale tokom kvartara (za vrijerne interglacijacija u [[Evropa|Evropi]] je vladala suptropska [[klima]], na primjer) imale su ogromne posljedice i u strukturi i u distribuciji živog svijeta. Mnogi [[biljke|biljni]] i [[životinje|životinjski]] oblici nestaju sa lica naše planete, a [[čovjek|ljudski]] preci i srodnici preživ1javaju zahvaljujući bitnim specifičnostima svog [[adaptivni tip|adaptivnog tipa]], prije svega umnim sposobnostima, proizvodnji oruđa za obezbjeđivanje egzistencijalnih potreha i društvenom načinu ivota; meðu značajnijim pretpostavkaina ljudskog opstanka bila su svakako i otkrića vatre i odjeće, sigurnijih skloništa i obitavališta itd.