Razlika između verzija stranice "Krvna grupa"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG"
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 1:
{{Wiki članak}}
[[Datoteka:ABO blood type.svg|mini|400px|ABO krvne grupe<br>Prvi red: krvne grupe<br>Drugi red: antitijela u plazmi<br>Treći red: antigeni na eritrocitima]]
'''Krvna grupa''' je jedna od klasifikacijskih odrednica [[krv]]i, a bazirana je na prisutnosti ili nedostatku [[genetika|naslijeđene]] [[antigen]]ske supstance na površini [[crvene krvne ćelije|eritrocita]]. Ovi antigeni mogu biti [[protein]]i, [[ugljikohidrati]], [[glikoprotein]]i ili [[glikolipid]]i, u zavisnosti od sistema krvnih grupa, a neki od ovih antigena su prisutni i na površinama drugih vrsta [[Ćelija#Eukarioti|ćelija]] raznih [[Tkivo|tkiva]].<ref>McCullough J (2011): Transfusion medicine. Published Online: 8 NOV 2011 04:17AM EST, Print {{ISBN |9781444337051}} Online {{ISBN |9781444398748}}</ref>
 
Suglasno specifičnosti antigena i/ili antitijela u krvi, fenotipovi krvnih grupa se klasificiraju po više sistema. Neki su toliko rijetki da se označavaju kao ''privatni'' ({{En|private}}), dok su drugi ''javni'' ({{En|public}}), manje ili više rasprostranjeni u većem dijelu svjetske [[populacija|populacije]].<ref>Mourant A. E. et al. (1976): The human blood groups and other polymorphisms. Oxford University Press, London.</ref>
Red 8:
== Opća imunogenetička svojstva krvnih antigena ==
 
Sistemi krvnih grupa pripadaju skupini kvalitativnih [[biohemija|biohemijsko]]–[[fiziologija|fizioloških]] – [[monogensko nasljeđivanje|monogenskih svojstava]] ([[osobina]]), čiji su genetički determinatori locirani na [[autosom]]ima (''[[autosom]]ni'') ili [[hromosom|heterosomima]] (''heterosomni'', ''gonosomni''). U ovoj skupini – [[imunogenetika|imunogenetički]] značajnih sistema [[Antigen|antigenaantigen]]a – javljaju se tri kategorije nasljeđivanja: ''ABO'' sistem krvnih grupa kontrolira serija od tri glavna (multipla) [[alel|alela]]a, a individualnu pripadnost jednom od mogućih [[fenotip]]ova ''Rh'' sistema određuju aleli tri blisko vezana [[gen]]ska lokusa humane [[hromosomska garnitura|hromosomske garniture]]. Istovremeno, krvne grupe ''MN'' sistema određuje jedan genski lokus među čijim alelima nema odnosa [[dominantnost]]i, tj. karakterizira ih [[kodominantnost]]. Pojava svakog od tih alela u genotipu testirane osobe se manifestira obligatnim prisustvom antigena koji je pod njihovom kontrolom. Za razliku od ovih sistema nasljedne varijacije, prema općeprihvaćenim teorijama, mnoge morfološke [[monogensko nasljeđivanje|monogenske osobine]] se tek konvencionalno mogu svrstati u tu kategoriju.<ref>Reid M. E., Lomas-Francis C. (2004): The Blood Group Antigen Facts Book. Second ed., Elsevier Academic Press New York.</ref>
<ref>Daniels G. (2002): Human Blood Groups, Second ed. Blackwell Science.</ref>
 
Red 17:
Interpretacija prirode interakcije među genetičkim determinatorima krvnih grupa različitih sistema je relativno jednostavna. U nauci o biološkom nasljeđivanju ne postoji oblast sa tako jasnim odrednicama kao što je to slučaj sa genetikom humanih krvnih grupa. Iako su neki njeni segmenti doista složeni, oni se više tiču [[imunologija|serologije]] nego [[genetika|genetike]].
 
*Individualna pripadnost krvnim grupama, tj. različiti antigeni koji se nalaze na površini [[eritrocit|eritrocita]]a, genetički su određeni. Praktično i nema sredinskih uticaja na njihovo ispoljavanje koji bi zakomplicirali mogućnost pune genske ekspresije, a nekoliko nedavno potvrđenih izuzetaka su ekstremno rijetki fenomeni.
*[[Heritabilnost|Konkordantnost]] između prisutnog [[alel]]ogena u [[genotip]]u i antigena na eritrocitima je gotovo uvijek potpuna (100%). Reakcija sa specifičnim antitijelima redovno dokazuje prisustvo odgovarajućeg antigena, što istovremeno dokazuje i prisustvo kodirajućeg gena. Pritom reakcija sa komplementarnim antiserumom indicira prisustvo tog gena, bez obzira na eventualno prisustvo drugih.
 
*Interakcija i ekspresija [[alel|alelnih gena]] za mnoge druge [[osobina|osobine]] može se zakomplicirati do stupnja na kojem posmatrani [[fenotip]]ski sistem postaje nepodesan za [[genetička analiza|genetičku analizu]]. Kada su u pitanju [[gen]]i koji određuju krvne grupe, ovakvih interakcija je veoma malo, a kada se i pojave, prisustvo prisutnih gena se gotovo uvijek može registrirati.
 
*U nasljeđivanju krvnih grupa nema komplikacija uzrokovanih drugim genima koji imaju nerazlučivo slične efekte, kao što je to čest slučaj sa nasljeđivanjem kongenitalnih anomalija, npr. Prisustvo antigena ''A'' ili ''B'', naprimjer, također je uvijek rezultat aktivnosti istih alelogena, jer ne postoji neki drugi gen čiji bi produkt također reagovao sa ''anti–A'' ili ''anti–B''.
 
*Generalno gledajući, među genetičkim determinatorima krvnih grupa poznatih sistema nema odnosa [[recesivnost|dominantnosti – recesivnosti]]. Dosadašnja iskustva pokazuju da se obično otkrije [[alel|alelomorfni par]] koji određuje prisustvo dva različita antigena na [[eritrocit]]ima, nakon čega se, relativno brzo, detektiraju i odgovarajući anti[[serum (krv)|serim]]i koji sa njima reaguju. Eritrociti svakog [[homozigot]]a isključivo reagiraju ([[Imunologija|aglutiniraju]]) samo sa jednim – specifičnim antiserumom (ali ne i sa drugima!). Istovremeno, eritrociti [[heterozigot]]a ([[genotip]]a sa dva različita alela), reagiraju sa oba antiseruma. Prema tome, ako su nam dostupna oba antiseruma, serološkim testovima, može se pouzdano odrediti genetička konstitucija svake individue.
 
*Respektirajući sve pomenute činjenice, veoma je bitno permanentno prisustvo svijesti da očita jednostavnost naljeđivanja [[krv]]nih grupa ponekad može i zavarati – unijeti konfuziju i obmane, kako u istraživačkoj tako i u dijagnostičkoj praksi. Takve komplikacije se javljaju sporadično, ali i kontinuirano, a sa mogućim teškim posljedicama po [[zdravlje]] pacijenata, u [[transfuzija krvi|transfuzijskim]] i [[transplantacija|transplantacijskim]] tretmanima.
 
=== Klasifikacija krvnih grupa ===
{| class="wikitable" style="text-align:left; font-size: 90%; width:95%"
!align=center colspan=6| Sistemi krvnih grupa – priroda epitopa i hromosomska pozicija odgovarajućih gena<ref>Ridley M. (2001): Genom. Izvori, Zagreb, {{ISBN |953-203-091-3}}.</ref>
|-
! width="5%" align="center"| N°
Line 328 ⟶ 323:
=== Antigeni i genetika ABO sistema ===
 
'''Antigeni ABO sistema''' krvnih grupa otkriveni su na osnovu efekata miješanja [[krv]]i različitih osoba, odnosno pojave ili odsustva [[imunologija|aglutinacije]] u mogućim kombinacijama [[eritrocit|eritrocita]]a i [[serum (krv)|seruma]] ispitanika. Rezultati prvih istraživanja u ovoj oblasti dokazali su da se u humanim crvenim krvnim zrncima nalaze antigene supstance, a u serumu specifična [[antitijelo|antitijela]], koja u međusobnom kontaktu izazivaju izoaglutinaciju (aglutinacija reakcija [[antigen]] – [[antitijelo]]) među pripadnicima iste vrste [[organizam]]a), čime je objašnjena [[fiziologija|fiziološka]] priroda ovog višeslojno značajnog sistema individualne varijacije, posebno u [[transplantacija|transplantaciji]] u najširem smislu pojma (uključujući i [[transfuzija krvi|transfuziju]]).
 
Nakon tri prvootkrivene grupe (''A'', ''B'', ''O'') ovog sistema, opisana je ubrzo i četvrta (''AB'') i pouzdano dokazano da se ovaj sistem antigene varijacije diferencira po prisustvu (ili odsustvu) supstanci ''A'' i ''B'' (na [[eritrocit]]ima) i odgovarajućih specifičnih antitijela: ''anti–A'' i ''anti–B'' (u serumu). Također je konstatirano da su, za razliku od većine ostalih sistema krvnih grupa (''Rh''i ''MN'', naprimjer), antitijela za ove antigene (izuzimajući grupu ''AB'') redovno prisutna u normalnom [[serum (krv)|serumu]]. Oznake krvnih grupa ovog sustava, po zvaničnoj i danas općeprihvaćenoj nomenklaturi (koja se ranije bazirala i na slijedu rednih brojeva I – IV), indiciraju prisustvo specifičnih antigena na crvenim krvnim zrncima: krvna grupa ''A'' sadrži antigenu supstancu ''A'', [[eritrocit]]i fenotipa ''B'' nose antigen ''B''; u krvnoj grupi ''AB'' nalaze se obje ove grupno–specifične supstance, a u ''O'' (nula) – nijedna od njih. Suglasno tome, u serumu krvne grupe ''A'' moguće je prisustvo samo antitijela ''anti–B'' i obrnuto – grupa ''B'' sadrži samo ''anti–A'' supstancu, dok serum ''AB'' ne sadrži niti jedno od ovih specifičnih antitijela ''ABO'' sistema.
Line 334 ⟶ 329:
U normalnim okolnostima ne dolazi do autoaglutinacije, ali se izo[[aglutinacija]] redovno javlja u inkompatibilnim (heterospecifičnim) kombinacijama miješanja krvi različitih osoba, kada dolazi do [[transfuzija krvi|transfuzijskog šoka]] praćenog [[hemoliza|hemolizom]]. Prema tome, u transfuzijskim i drugim zahvatima, [[krv]] pripadnika grupe ''O'' se nesmetano može miješati sa krvlju osoba grupa ''A'' i ''B'' jer u eritrocitima ne posjeduje ni ''A'' ni ''B'' antigen (''univerzalni davaoci''). Osobe krvne grupe ''AB'' su ''univerzalni primaoci'' (jer u [[serum (krv)|serumu]] nemaju ni ''anti–A'' ni ''anti–B'' supstance), dok osobe krvnih grupa ''A'' i ''B'', pored homospecifične, mogu primati i transfuziju krvi nulte grupe. Međutim, budući da kod takvih transfuzija postoji izvjestan stupanj rizika, favorizuju su aplikacije krvi homospecifičnih, istovjetnih grupa davatelja i primatelja.
 
[[Eritrocit]]ni [[antigen]]i su [[glikolipid|glikolipidne]]ne prirode (topivi u [[alkohol]]u), a (pored [[krv]]i) široko su rasprostranjeni i u ostalim [[tkivo|tkivima]] (osim [[mozak|mozga]]), ali se nikada ne javljaju u [[sekreti]]ma i [[ekskreti]]ma. Druga skupina antigena istih specifičnosti ima [[glikoprotein|glikoproteinsku]]sku strukturu (pa su rastvorljivi u [[voda|vodi]]) i susreću se u većini [[tkivo|tkiva]] (osim krvi) i izlučevina ([[pljuvačka]], [[znoj]], [[suze]], [[mlijeko]], [[želudac|želučani sok]], [[gnoj]], [[mokraća]], [[izmet]] itd.). Na temelju prisistva ili odsustva antigena ''ABO(H)'' sistema, osobe se dijele na ''sekretore'' i ''nesekretore''. Sposobnost (ne)sekrecije ovih supstanci u te tjelesne izlčevine, genetički je kontrolirana sa nezavisnog [[genski lokus|genskog lokusa]] ([[osobina]] [[sekrecija ABO(H) antigena]]).
 
Detaljnije analize ovih grupno specifičnih supstanci su pokazale da njihova [[antigen]]a specifičnost ovisi o strukturi terminalne gliko–komponente odgovarajućih molekula (glikolipida i glikoproteina). U njenoj osnovi je zajednička četveročlana sekvenca prostih [[šećeri|šećera]], koja također ispoljava antigenu aktivnost (označenu sa ''H'') i koja je prisutna i u fenotipu ''O''. Antigen ''H'' ustvari predstavlja prekursornu supstancu u sintezi antigena ''A'' i ''B'' koji nastaju terminalnim dodavanjem specifičnih prostih aminošećera, dok u krvnoj grpi ''O'' on ostaje nealteriran. Samo u izuzetno rijetkim slučajevima, na odgovarajućem [[lokus]]u javlja se [[mutant]]na varijanta (alel ''h''), koja je izgubila mogućnost kodiranja [[enzim]]a za katalizu sinteze antigena ''H'' iz prekursorne substance. To se manifestira kao ''Bombay'' fenotip (svrstan u kategoriju ''private'' krvnih grupa). Također treba napomenuti da se u vodi rastvorljivi antigeni ''ABO(H)'' sistema u tjelesnim izlučevinama javljaju samo kod "sekretora", [[dominantno|dominantne]] [[fenotip]]ske oznake u nasljednom dimorfizmu (po) sposobnosti njihove ekskrecije (koji je nezavisan od ''ABO'' sistema krvnih grupa).
Line 1.078 ⟶ 1.073:
 
*''A'' je uobičajena u Centralnoj i Istočnoj [[Evropa|Evropi]]. U zemljama kao što su [[Austrija]], [[Danska]], [[Norveška]] i [[Švicarska]] ove grupe u ukupnoj populaciji ima oko 45–50%, dok je u [[Poljska|Poljskoj]] i [[Ukralina|Ukrajini]] ima oko 40%. Najviše učestalosti su evidentirane u malim nesrodnim populacijama. Primjerice, oko 80% "Blackfoot" [[Indijanci|Indijanaca]] iz [[Montana|Montane]] imaju krvnu grupu ''A''. Frekvencija krvne grupe ''A'' je visoka (25–55%) u cijeloj Evropi, posebno u Centralnoj i [[Skandinavija|Skandinaviji]]. Visoka učestalost grupe ''A'' je također evidentirana i kod Aboridžina južne Australije (do 45%) i u nekim plemenima američkih Indijanaca (35%). U [[Evroazija|Evroaziji]], gradijent učestastalosti krvne grupe ''A'' (i alela ''I''<sup>A</sup>) opada prema istoku.
 
*Maksimalna učestalost ''I''<sup>''B''</sup> je u Centralnoj [[Azija|Aziji]] i sjevernoj [[Indija|Indiji]]. Ovaj alelogen je vjerovatno odsutan kod sjevernoameričkih [[Indijanci|Indijanaca]] i [[Australija|Australskih]] [[Aboridžini|aboridžina]] prije invazije [[bijelci|bijelaca]]. Smatra se da ovog alela prije toga kod njih nije uopće bilo. U Evroaziji, gradijent učestastalosti krvne grupe ''A'' i (alelogena ''I''<sup>''B''</sup>) raste prema istoku.
 
Line 1.084 ⟶ 1.078:
Medicinski značaj krvnih grupa ovog sistema [[antigen]]a posebno se ogleda u [[transfuzija|transfuziji]] [[krv]]i, zbog moguće inkompatibilnosti antigena i antitijela donora i primatelja, kao što je prikazano u prethodnom poglavlju. Pored toga, zapažena je značajna asocijcija pojedinih krvnih grupa i prijemčivosti [[jedinka|osoba]] za određene bolesti.
 
Najčešće je proučavana povezanost ''ABO'' [[fenotip]]ova i gastričnih i duodenalnih ulcera. Pri tome je primijećena veća incidenca gastričnih i duodenalnih ulcera (30 %) kod individua ''O'' krvne grupe, u odnosu na pripadnike grupa ''A'' i ''B''. Ta otkrića su, između ostalog, inicirala niz istraživanja mogućih veza ''ABO'' sistema krvnih grupa i nekih bolesti. U ovakvim istraživanjima primjenjivane su različite [[statistika|statističke metode]]. Kasnije su te studije proširene na relacije i nekih drugih [[gen]]a i bolesti, ali od svih njih jedino je bila značajna veza između ''HLA'' i nekih bolesti. Proučavane su distribucije različitih [[infekcija|infekcijskih]], [[parazit]]skih, neoplastičnih, degenerativnih i raznih drugih oboljenja po [[fenotip]]ovima ''ABO'' sistema krvnih grupa. Tako je, npr., uočena visoka korelacija između sifilisa (osobito cerebrospinalnog) i antigena ''A'', dok su osobe krvne grupe ''O'' značajno rjeđe aficirane. Moguća povećana otpornost individua krvne grupe ''O'' na ovu bolest može se objasniti skoro potpunim odsustvom individua krvnih grupa ''A'' i ''B'' u nekim populacijama nativnih [[Amerika]]naca, (neoindijanida), izuzimajući [[Mongoloidna rasa|Eskime]] i neke druge sjevernoameričke skupine. Dugo se vjerovalo da je u ostali dio svijeta [[sifilis]] “uvezen“ iz [[Evropa|Evrope]] nakon [[Kolumbo]]vog putovanja ([[1492]]. godine). Ako je tačno da su individue krvne grupe ''O'' rezistentnije na sifilis od pripadnika ostalih krvnih grupa i da je sifilis već dugo endemična bolest u [[Amerika|Americi]], može se pretpostaviti da je prirodna selekcija eliminirala većinu individua koje nemaju ovu krvnu grupu. Nedavno su u Podsaharskoj [[Afrika|Africi]] otkriveni dokazi pretpostavke da je sifilis “prenesen” i u ta područja.<ref name="Hadžiselimović R. 2005">Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-3-4}}.</ref>
Neki pokazatelji nagovještavaju da i neke druge bolesti kao što su kuga, kolera i dijareja (uzrokovana patogenim ''E. coli'') favorizuju osobe sa krvnom grupom ''O''. Također se pretpostavlja da su i male boginje povezane sa ''ABO'' sistemom krvnih grupa, pri čemu su individue ''A'' krvne grupe rijemčivije. Neki pokazatelji indiciraju veću podložnost virozama individua krvne grupe ''A'', uspoređujući ih sa pripadnicima ''B'' i ''O''. Ipak, neophodno je konstatirati da odgovarajuće [[statistika|statističke analize]] dokazuju vrlo veliku heterogenost rezultata različitih istraživača, što znatno otežava jasnije zaključivanje o povezanosti ''ABO'' sistema krvnih grupa i nekih oboljenja.
Izgleda da mnoge neoplazme imaju različitu frekvenciju među ''ABO'' [[fenotip]]ovima. Zabilježena je manja heterogenost rezultata nego u adekvatnim studijama infektivnih oboljenja. Neki efekti su dosta specifični, kao npr., rjeđa opažanja maligne neoplazme pljuvačne [[žlijezda|žlijezde]], [[jednjak]]<nowiki/>a i pilorusa kod osoba krvne grupe ''O'', koje su, izgleda, rezistentnije nego pripadnici grupa ''A'' i ''B''. Pri tome, ostatak gastrointestinalnog trakta nije diferencijalno inficiran s obzirom na pripadnost ''ABO'' fenotipovima. Postoje i dokazi da su osobe krvne grupe ''O'' rezistentnije na adenokarcinome.<ref> name="Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.<"/ref><ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-2-6}}.</ref>
 
Među ostalim oboljenjima, [[dijabetes]] ispoljava nešto veću prijemčivost za ''A'' i ''B'' u odnosu na ''O'' krvnu grupu, perniciozna [[anemija]] je 4–5, a [[miopija]] dva i po puta češća kod ''A'' i ''B'' u usporedbi sa ''O''. Zabilježena je i veća stopa reumatičnih i [[srce|srčanih oboljenja]], tromboze, embolije i [[jetra|ciroze jetre]] kod osoba sa ''A'' i ''B'' krvnom grupom u odnosu na ''O'', a suprotni nalazi su registrirani za [[reuma]]toidni [[artritis]].
Line 1.135 ⟶ 1.129:
=== Antigeni i genetika Rh sistema ===
 
Prisustvo i karakterizacija osnovnih krvnih grupa ''Rh'' (rezus) sistema definirani su u vezi sa njihovom ulogom u pojavi [[hemolitska bolest|hemolitske bolesti]] [[fetus]]a i novorođenčeta (''erythroblastosis fetalis'', ''morbus haemolyticus neonatorum''), koja se manifestuje u intrauterinoj ili perinatalnoj destrukciji ([[aglutinacija|aglutinaciji]]) [[eritrocit]]a ploda antitijelima za odgovarajuću antigenu supstancu . U takvim slučajevima [[eritrocit|crvena krvna zrnca]] djeteta sadrže rezus protein, koji se redovno susreće kod rezus [[majmun]]a, ali i kod oko 85% pripadnika [[kavkazoidi|kavkazoidnog]] stanovništva. Prva reakcija [[antigen]] – [[antitijelo]] u ovom sistemu varijacija detektirana je nakon eksperimentalnog injiciranja [[krv]]i rezus makaki majmuna (''Macaca rhesa'' = ''Macacus rhesus'' = ''Macacus mulattus'') u cirkulacijski sistem [[kunić]]a. Prisustvo rezus [[protein|proteina]]a na [[eritrocit]]ima označava se kao ''Rh''<sup>+</sup>’’, a njegovo odsustvo kao ''Rh''<sup>–</sup>.
 
Antigeni ''Rh'' sistema krvnih grupa predstavljaju proizvod dva čvrsto vezana i visoko homologna gena: ''RHD'' i ''RHCE'' (zajednički se nazivaju ''RH30'' ili ''RHCED''). RhD nosi antigen ''D'' koji je najsnažniji imunogen krvnih grupa ali je također i odsutan u relativno velikom dijelu populacije (tj. ''Rh''<sup>–</sup> [[fenotip]]) što je rezultat delecije ''RHD'' gena ili drugog tipa promjena. ''RHCE'' postoji u četiri alelne forme i svaki alel određuje ekspresiju dva antigena u kombinacijama ''Ce'', ''ce'', ''cE'' ili ''CE'' (''RHCE'' je zajednički naziv za četiri alela). Geni ''RHD'' i ''RHCE'' se sadrže 10 egzona i protežu se duž 75 ''kb'' ''[[DNK]]'' sekvence. Za antigenu aktivnost ''Rh '' neophodno je formiranje kompleksa sa ''Rh50'' [[glikoprotein]]om, produktom još jednog funkcionalnog gena ''RHAG '' (naziva se još ''i RH50''. ''RHAG'' je slično organiziran u 10 [[egzon]]a i sličan je ''RHCED'' u 36% sekvence ali se nalazi na zasebnom lokusu. Dok su alteracije ''RHAG'' lokusa relativno rijetke, [[gen|lokus]] ''RHCED'' raspolaže širokom paletom alelnog diverziteta na nivou [[populacija]].
Line 1.141 ⟶ 1.135:
''Open reading frames'' (''ORF''), tj. funcionalni okviri za transkripciju, ''RHCE'' i ''RHD'' su suprotno orijentirani – njihovi 3' krajevi su okrenuti jedan prema drugome i razdvojeni dijelom ''[[DNK]]'' (veličine 30 ''kb'') u kojem je smješten gen ''SMP1''. Osim toga, na 5’ i 3’ krajevima ''RHD'' nalaze se i dvije visoko homologe sekvence (veličine 9 ''kb''), koje se nazivaju ''Rhesus kutije '' (''Rhesus boxes''). Pretpostavlja se da do delecije ''RHD'', koja se često susreće u populaciji, dolazi usljed inekvalne homologe rekombinacije ograničene na ove sekvence.
 
Produkti ''RHCED'' i ''RHAG'' su integralni membranski proteini sa sličnom 12–transmembranskom helikoidnom topologijom. ''Rh 30'' [[polipeptid]]i su palmitolirani i njihove [[epitop|epitope]]e definira pet specifičnih [[aminokiselina]] u ekstracelularnim petljama. ''Rh50'' je ''N–glikoziliran'' u jednom mjestu – ''Asn37''. Dokazano je postojanje dva ne-[[eritrocit]]na homologa ''RHAG'' nazvana ''RHBG'' i ''RHCG''. Imaju visok nivo [[homologija|homologije]], ali njihovi načini ekspresije nisu identični.
 
[[Gen]]ski [[lokus]]i ''Rh'' sistema antigena nalaze na kratkom kraku [[hromosom|hromosoma]]a 1: ''RHD'' i ''RHCE'' na ''1p36.2–p34'', a lokus za ''RHAG'' (za Rezus asocirani [[glikoprotein]]) je na kratkom kraku hromosoma 6: ''6p21.1–p11''.<ref>http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK2269/BO</ref>
 
Ako u [[eritrocit]]ima majke nedostaje takav [[protein]] (tj. ako je rezus–negativan: ''Rh''<sup>–</sup>) [[imuni odgovor]] njenog organizma na rezus–pozitivne ''Rh''<sup>+</sup> krvne [[ćelije]] ploda je produkcija odgovarajućih [[antitijelo|antitijela]]. Senzibilizacija sa identičnim posljedicama moguća je i nakon transfuzije krvi rezus–pozitivnog donatora rezus–negativnom recipijentu. Studioznija istraživanja ovog značajnog sistema kvalitativne varijacije bila su posebno stimulirana činjenicom da je neposredno nakon otkrića dimorfizma prisustvo – odsustvo rezus proteina u ljudskim eritrocitima (Landsteiner, Wiener [[1940]]) registrovano da se u preko 90% slučajeva hemolitičke bolesti radi o inkopatibilnosti između rezus–negativne majke i rezus–pozitivnog ploda (Levine [[1941]]). Također je konstatirano da se imunološke komplikacije i [[hemolitska bolest]] obično javljaju u takvim konstelacijama druge i narednih trudnoća (odnosno nakon višekratnih [[transfuzija krvi]]) jer producirana količina antitijela u prvoj trudnoći najčešće nije dostatna za ozbiljnije posljedice. Prema tome, za razliku od antitijela ''ABO'' sustava, koja su redovno prisutna u normalnom serumu, produkcija ''Rh'' antitijela se javlja kao imuni odgovor na unošenje odgovarajućih antigena u organizam. Inače, osim krvi (eritrocita), ''Rh ''antigeni se nalaze i u ostalim tkivima i nekim izlučevinama.
Line 1.332 ⟶ 1.326:
Također je zabilježeno da su osobe sa rezus–antigenom ''D'' i ''MNS'' antigenom ''N'' naročito podložniji malim boginjama.
 
=== Međusobna kompatibilnost kombinacija antigena ABO i Rh sistema<ref name="rbccomp">{{cite web |url=http://chapters.redcross.org/br/northernohio/INFO/bloodtype.html |title=RBC compatibility table |accessdate=2006-12-24. 12. 2006 |year=2006 |month=December |publisher=American National Red Cross |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070804163036/http://chapters.redcross.org/br/northernohio/INFO/bloodtype.html |archivedate=4. 8. 2007 |url-status=dead }}</ref><ref name="bloodbook">[http://www.bloodbook.com/compat.html Blood types and compatibility] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100419103919/http://www.bloodbook.com/compat.html |date=19. 4. 2010 }} bloodbook.com</ref> ===
{| class="wikitable" style="text-align:center"
<ref name="rbccomp"/><ref name="bloodbook"/><!--
Line 1.447 ⟶ 1.441:
| 38.1 || 34 || 8.5 || 4.1 || 7 || 6 || 1.5 || 0.8
|-
! style="text-align: left" | Bosna i Hercegovina<ref> name="Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.<"/ref>
| 31 || 36|| 12 || 6 || 5 || 7 || 2 || 1
|-
Line 1.456 ⟶ 1.450:
| 27 || 38 || 15 || 7 || 4 || 6 || 2 || 1
|-
! style="text-align: left" | Francuska<ref>{{cite web |url=http://www.chpg.mc/go/article.php3?id_article=111 |title= Les groupes sanguins (système ABO) |accessdate=2006-12-27. 12. 2006 |work=Centre Hospitalier Princesse GRACE - Monaco |year=2005 |publisher=C.H.P.G. MONACO | language = French}}</ref>
| 36 || 37 || 9 || 3 || 6 || 7 || 1 || 1
|-
Line 1.498 ⟶ 1.492:
=== Antigeni i genetika MN(Ss) sistema ===
 
'''MN(Ss)sistem krvnih grupa''' obuhvata takva [[osobina|svojstva]] humanih [[eritrocit]]a, koja se, između ostalog, manifestuju se i u tome što alternativno posjeduju samo jednu ili istovremeno obje [[antigen]]e supstance označene sa ''M'' i ''N''. Na osnovu toga, ljudsku [[populacija|populaciju]] je moguće podijeliti na pripadnike ''M'', ''N'' i ''MN'' krvne grupe ovog sistema.<ref>Mark E., Brecher E. Eds (2005): AABB Technical Manual, 15th edition. Bethesda, MD, {{ISBN |1-56395-196-7}}</ref><ref>Denise M. Harmening (1999): Modern Blood Banking and Transfusion Practices. F.A. Davis Company, Philadelphia, PA.</ref>
 
Prisustvo ili odsustvo antigena ''M'' i ''N'' kod čovjeka je detektirano nakon injiciranja prepariranih eritrocita različitih osoba u krvotok kunića, čija se [[imuni odgovor|imunog odgovora]] ispoljava u produkciji specifičnih antitijela za homologe antigene tvari ''M'' i ''N''. Paralelni kontakt testiranih crvenih krvnih zrnaca (bilo koje osobe) sa ova dva specifična [[antitijela]] može imati tri alternativne varijante ishoda; aglutinacija sa ''anti–M'', sa ''anti–N'' i sa oba, na osnovu čega se i identificiraju krvne grupe ''M'', ''N'' i ''MN''. Prema tome, grupno–specifična antitijela (''anti–M'' i ''anti–N'') ovog sistema u organizmu pokusnih kunića nastaju kao [[imuni odgovor]] na odgovarajuću (''M'' i ''N'') proteinsku supstancu, a opisana aglutinacijska reakcija dokazuje da se u ''MN'' eritrocitima nalaze obje [[antigen]]e specifičnosti ovog sistema. ''MN'' antigeni redovno su prisutni u humanim crvenim krvnim ćelijama, dok odgovarajuća antitijela u normalnoj krvi nisu registrirana. Međutim, u slučajevima heterospecifičnih transfuzija ''N''–davaoca i ''M''–primaoca krvi i obrnuto, stvaraju se specifična antitijela slabe reaktivne sposobnosti, koja ne perzistiraju tako dugo da bi izazvala ozbiljnije komplikacije u eventualnim narednim transfuzijskim zahvatima. Ako se tome doda činjenica da osobe ''MN'' fenotipa uopće ne produciraju ''anti–M'' i ''anti–N'' tjelašca (budući da proteini ''M'' i ''N'' za njih nisu strani), postaje jasno zašto je [[transfuzija|trasfuzijski]] značaj krvnih grupa ''MN'' sistema praktično zanemarljiv. Međutim, aloimunizacija aloantigenima ''MNSs'' sistema ipak može ponekad izazvati [[hemoliza|hemolitsku]] bolest novorođenčeta.
Line 1.536 ⟶ 1.530:
''MN'' i ''Ss'' aleli se nalaze na blisko vezanim lokusima hromosoma 4; preciznije, klaster MN(S) gena, približne veličine 350 ''kb'' (''5''<sup>''','''</sup>–''GYPA-GYPB–GYPE-3''<sup>''','''</sup>), lociran je na njegovom dugom kraku: ''4q28-q31''.
 
[[Genetika|Genetička]] kontrola ovog sistema antigena odvija se, dakle, putem dva [[alelogen]]a sa [[hromosom]]a 4 ljudske [[hromosomska garnitura|hromosomske garniture]], koji kodiraju ([[glikoforin]]A i glikoforin B). U okviru ovog sistema opisano je čak 46 [[antigen]]a.<ref>Daniels G, Flegel WA, Fletcher A, et al. International Society of Blood Transfusion Committee on Terminology for Red Cell Surface Antigens: Cape Town Report. Vox Sang 2007; 92: 250-3.</ref><ref>Poole J., Daniels G. (2007): Blood group antibodies and their significance in transfusion medicine. Transfus Med Rev 2007; 21: 58-71.</ref><ref>Daniels G. (2002): Human Blood Groups – 2nd Ed. Blackwell Science, Oxford, London.</ref><ref name="isbt">{{cite web|url=http://ibgrl.blood.co.uk/ISBTPages/ISBTTerminologyPages/Table%20of%20blood%20group%20antigens%20within%20systems.htm|title=Table of blood group antigens within systems|author=ISBT Committee on Terminology for Red Cell Surface Antigens|date=|work=|publisher=International Society for Blood Transfusion|accessdate=2010-01-24. 1. 2010|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110818062517/http://ibgrl.blood.co.uk/ISBTPages/ISBTTerminologyPages/Table%20of%20blood%20group%20antigens%20within%20systems.htm|archivedate=18. 8. 2011|url-status=dead}}</ref>, među kojima su najznačajniji ''M'', ''N'', '' S'', ''s'' i '' U''. Respektirajući tu činjenicu, u MNS sistemu se javlja šest mogućih fenotipova: ''MS'', ''Ms'', ''NS'', ''Ns'', ''MNS'' i ''MNs''.
 
=== Distribucija krvnih grupa MN(S) sistema ===
Line 1.722 ⟶ 1.716:
 
=== Medicinski značaj krvnih grupa MN(Ss) sisetema ===
Suvremena istraživanja povezanosti ''MNS'' sistema krvnih grupa i mentalnih oboljenja ukazuju na mogućnost asociranosti lokusa na [[hromosom]]u 4 (''4q28–q31.1'') sa nasljednom prijemčivosti za bipolarni poremećaj (BD – ''bipolar disorder''). Naime, ispostavilo se da je broj individua [[genotip]]a ''L''<sup>''N''</sup>L<sup>N</sup> (''N'' [[fenotip]]) u ispitivanoj skupini pacijenata sa bipolarnim poremećajem [[ličnost]]i signifikantno manji nego u kontroli ([[jedinka|osobe]] ostalih fenotipova ''MN'' sistema krvnih grupa). Također je zabilježeno da su osobe sa rezus–antigenom ''D'' i ''MNS'' antigenom ''N'' podložniji malim boginjama.
 
Izvjesni problemi usljed inkopatibilnosti majka – plod rijetko su zabilježeni i prema antigenima ''ABO'' i ''MN'' sistema.