Razlika između verzija stranice "Hidrogenacija"

'''Hidrogenacija''' ili '''hidrogenizacija''' – za liječenje [[vodik]]om – je [[hemijska reakcija]] između molekulskog vodika (H₂) i drugog spoja ili elementa, obično u prisustvu [[kataliza|katalizatora]]tora kao što su: [[nikl]], [[paladij]] ili [[platina]]. Proces se obično odvija [[redoks|redukcijom]] ili [[saturacija (hemija)|zasićenjem]] [[organsko jedinjenje|organskih jedinjenja]]. Hidrogenacija obično predstavlja dodatak parova atoma [[vodik]]a, kada nastaje nova molekula, koja je obično [[alken]].

Za ovu reakciju potrebni su i korisni [[katalizator]]i, a nekatalizirana hidrogenacija se odvija samo na vrlo visokim temperaturama. Hidrogenacija smanjuje [[dvostruka veza|0dvostruke]] i [[Trostruka veza|trostruke]] veze u [[ugljikovodik|ugljikovodicima]].<ref>Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, {{ISBN |0-7167-8759-8}}</ref><ref>Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, {{ISBN |3-7776-0736-3}}.</ref><ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-1-8}}.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |978-9958-9344-8-3}}.</ref>

Zbog važnosti vodika, brojne hemijske reakcije su povezane i razvijene za njegovu upotrebu. Većina hidrogenacija koristi plinoviti vodik (H₂), ali neke uključuju i alternativne izvore vodika, a ne H₂: ovi procesi se nazivaju [[transfer hidrogenacija|transferne hidrogenacije]]]. Obrnuta reakcija prilikom koje dolazi do uklanjanja vodika iz molekula, zove se [[dehidratacija]]. Reakcija u kojoj se razlažu veze, a dodaje vodik zove se [[hidrogenoliza]] i predstavlja reakciju u kojoj može nastati veza ugljik-ugljik i ugljik-heteroatom ([[kisik]], [[dušik]] ili [[halogen]]). Hidrogenacija se razlikuje od [[Protonacija|protonacije]] ili [[hidrid]]a. Tokom hemijske reakcije hidrogenacije, proizvodi imaju isti električni naboj kao ireaktanti.

Hidrogenacija ima tri komponente u [[saturacija (hemija) | nezasićenim]] podlogama, vodiku (ili izvor vodiku) i po pravilu je katalizator. [[Redoks |Redukcijska]] reakcija se provodi na različitim temperaturama i pritiscima, u zavisnosti od podloge i aktivnosti katalizatora.

Adicija H₂ na alk''e''ne daje jedan [[Alkan | alk''a''n]] u prototipskoj reakciji:

[[Datoteka: SuccPdH2.png | 340px | lijevo |Hidrogenacija maleinske kiseline.]]

Važna karakteristika hidrogenacije alkena i alkina, te homogeno i heterogeno katalizirane verzije, je da se vodik javlja kod "[[sin adicija|sin adicije]]", sa vodikom koji ulazi iz najmanje ometane strane. .<ref>''Advanced Organic Chemistry'' Jerry March 2nd Edition</ref>

| [[Nitro spoj |Nitro]], RNO₂ ||Amin, RNH₂ || Komercijalne primijene pri korištenju heterogenih Ni i Ru katalizatora, a glavna primjena je [[anilin]].

<ref>Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, {{ISBN |0-03-072373-6}}.</ref><ref>Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, {{ISBN |0-13-014329-4}}.</ref><ref> Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, {{ISBN |0-8053-5680-0}}.</ref>

**http://orgsynth.org/orgsyn/pdfs/CV7P0226.pdf organske sinteze, Coll. Vol. 7, p.&nbsp;226 (1990).]

**http://orgsynth.org/orgsyn/pdfs/CV8P0609.pdf organske sinteze, Coll. Vol. 8, p.&nbsp;609 (1993).]

**http://orgsynth.org/orgsyn/pdfs/CV5P0552.pdf organske sinteze, Coll. Vol. 5, p.&nbsp;552 (1973).]

**http://orgsynth.org/orgsyn/pdfs/CV4P0603.pdf organske sinteze, Coll. Vol. 3, p.&nbsp;720 (1955).]

**http://orgsynth.org/orgsyn/pdfs/CV6P0371.pdf organske sinteze, Coll. Vol. 6, p.&nbsp;371 (1988).]