Razlika između verzija stranice "Etologija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Automatska zamijena teksta (-Vanjske poveznice +Vanjski linkovi)
m →‎top: ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
 
Red 5:
# koji (unutrašnji i vanjski ) faktori uzrokuju odgovarajući odgovor u ponašanju,
# šta i kako upravlja ponašanjem i
# kakva je priroda interakcije ponašanja i životne sredine.<ref>Bouton M E. (2007): Learning and behavior: A contemporary synthesis. Sinauer, Sunderland, Ma.</ref><ref>Wilson E. O. (2000). Sociobiology: the new synthesis. Harvard University Press, {{ISBN |978-0-674-00089-6}}.</ref>
 
Etologija ima veoma širok raspon istraživanja, od odnosa prema sopstvenom tijelu i egzistenciji, preko međuindividualnih i međugrupnih odnosa posmatrane [[vrsta|vrste]] organizama – do proučavanja interspecijskih oblika ponašanja. Nastoji objasniti i dinamiku pojedinih načina (modela) ponašanja. Snažno je povezane sa interaktivnim područjima [[anatomija|neuroanatomije]], [[ekologija|ekologije]], [[evolucija|evolucijom]] i njima srodnih znanosti. Etolozi su zainteresirani i za moguće oblike interindividualne, intergrupne suradnje (ne)srodnika i interspesijeke [[kooperacija|kooperacije]], [[agresija|agresije]], [[teritorijalnost]]i, [[zavičajnost]]i ("''home range''"), [[altruizam|altruizma]] i ostalih oblika interakcije [[organizam]]a, kao što su: [[simbioza]], [[parazitizam]] i [[mutualizam]].<ref>Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, {{ISBN |9958-21-091-6}}.</ref><ref>Davies N. B. et al. (2012): An Introduction to Behavioral Ecology. Wiley-Blackwell, Oxford.</ref>
 
U početnim fazama razvoja, biologija ponašanja je prihvatana kao granično područje sa [[psihologija|psihologijom]]. Tako i mnoge suvremene oblasti etologije počivaju na osnovnim spoznajama klasične [[zoopsihologija|zoopsihologije]]. U prošlosti su mnogi prirodnjaci proučavali moguće aspekte ponašanja životinja i ljudi. Moderna era etologije počinje tokom 1930-tih, najprije u istraživanjima Holandeza Nikolaasa Tinbergen i austrijskih biologa Konrad Lorenza i Karl avon Frischa, skupnih dobitnika [[Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu|Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu]] ([[1973.]]) .[2] Lorenzov suradnik Tibingen apelira da etologija obavezno treba uključivati četiri objašnjenja u svakoj instanci ponašanja: