Razlika između verzija stranice "Čulo ravnoteže"

[[Datoteka:Balance Disorder Illustration B.png|thumb| Ilustracija protoka tečnosti u uhu, koji uzrokuje podražaje trepljastih ćelija koje su uronjene u želatinoznu tečnost kupula. Također pokazuje utriclus i sakuluse organa koji su odgovorni za otkrivanje linearnog ubrzanja ili pravolinijskog kretanja.]]

'''Čulo ravnoteže''' [[kičmenjak]]a, uključujući i [[čovjek]]a je smjesteno u pet šupljina unutrasnjeg uha, ispunjenih posebnom tečnošću – [[limfa|endolimfom]]. To su tri polukružna kanala, duguljasta (''utriculus'') i obla (''saculus'') vrećica. Ovaj aparat djeluje potpuno nezavisno od funkcije [[sluh]]a i učestvuje u održavanju ravnoteže i položaja tijela. Polukružni kanali su međusobno postavljeni pod pravim uglom, pa mogu osjetiti svaki položaj glave: zavrsavaju prosirenjima (ampulama) u kojima se nalaze [[treplja|treplje]] sa [[nerv]]nim vlaknima.<ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN |9958-10-222-6}}.</ref>

Svaki pokret glave izaziva kretanje tečnosti i stvaranje vrtloga u jednom ili više polukružnih kanala, koji pokreću treplje i tako nadražuju nerve. Stvoreni nervni impulsi prenose poruku o položaju tijela i dostavljaju je u koru [[mozak|velikog mozga]]. Duguljasta i obla vrećica otkrivaju promjene u položaju tijela u odnosu na silu Zemljine teže. One također sadrže treplje sa nervnim vlaknima, uronjene u želatinoznu materiju, koja sadrži kristale [[kalcij]]evog [[karbonat]]a ("kamenčići" od 1 do l0 μ) - otolite. Pokreti ovih zrnaca, koji nastaju pod uticajem Zemljine teže, nadražuju čulne treplje, a stvoreni nervni impulsi se prenose do [[mozak|mozga]]. Ovdje, skupa sa obavještenjima [[vid|čula vida]] i "dubokog senzibiliteta" učestvuju u formiranju ukupnog osjećaja o položaju tijela u prostoru. Za uspješno održavanje ravnoteze neophodno je normalno funkcioniranje najmanje dva, od tri pomenuta činioca.

'''Ispitivanje funkcije ravnoteže''' u [[fiziologija|fiziologiji]] rada počiva na proučavanju spontanih, prirodnih i provociranih znakova njenog narušavanja. Od spontanih posebno je značajan [[nistagmus]] – titranje ili podrhtavanje jednog ili oba [[oko|oka]], kao posljedica oštećenja unutrašnjeg [[uho|uha]] ili [[mozak|malog mozga]], odnosno čula i nervnih puteva za ravnotežu, kretanje i orijentaciju u prostoru. Pošto se ne javlja obavezno u svim položajima glave, razlikujemo '''pozicioni nistagmus''' razlicitog stupnje. Mnogo više, podataka o funkcionalnosti čula ravnoteže daju posmatranja rotacijskog i toplotnog nistagmusa, koja omogućavaju lokalizaciju mogućih poremećaja. Ako se spoljni slušni hodnik ispire vodom koja je za 7&nbsp;°C hladnija (30&nbsp;°C) od norrnalne tjelesne temperature, javlja se nistagrnus na suprotnoj strani ispiranog uha, a pri ispiranju vodom čija je temperatura za 7&nbsp;°C viša (44&nbsp;°C) od norrnalne tjelesne – nastaje nistagrnus na istoj strani. Toplotni nistagrnus traje od 1'10" do 2'30".