Razlika između verzija stranice "Biološka raznolikost"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 9:
[[Biologija|Biološke]] [[nauka|nauke]] koje se posebno intenzivno bave problemima, uzrocima i posljedicama (tj. prirodom, procesima i pojavama promjenljivosti životnih oblika) – kao osnovnu jedinicu proučavanja uzimaju vrstu, odnosno intraspecijsku i interspecijsku raznolikost.<ref>Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.</ref>
 
Iako u tom pogledu postoje različite procjene, smatra se da je do danas na našoj planeti poznato preko milion životinjskih i pola miliona biljnih vrsta, a skupa sa neopisanim oblicima, taj broj doseže opseg i 3–10 miliona. Jedna od njih je i vrsta [[Homo sapiens]] ("čovjek razumni"), koja obuhvata sve ljude današnjice i njihove neposredne [[Fosili|fosilne]] pretke.<ref>Cockell C. (2006). Biological processes associated with impact events ESF IMPACT (1. ed.). Berlin: Springer Verlag, {{ISBN |978-3-540-25735-6}}.</ref><ref>Dasmann R. F. (1968) A Different kind of country. MacMillan Company, New York, {{ISBN |0-02-072810-7}}.</ref><ref>Wilson E. O., Peter F. M. Eds (1988): Biodiversity. National Academy Press, New York, {{ISBN |0-309-03783-2}} ; {{ISBN |0-309-03739-5}} (pbk.), online Edition.</ref><ref>Global Biodiversity Assessment (1995): Biodiversity, Glossary of terms related to the CBD – UNEP, Annex 6, Glossary. Belgian Clearing-Hous, Bruxelles, {{ISBN |0-521-56481-6}}.</ref><ref>Hawksworth D. L. (1996). Biodiversity: measurement and estimation. Springer Verlag Stuttgart, {{ISBN |978-0-412-75220-9}}.</ref><ref>Edward O., Wilson E. O. (2002). The Future of Life. Alfred A. Knopf, New York, {{ISBN |0-679-45078-5}}.</ref><ref>Rashid H. M., Scholes R., Ash N. (2006). Ecosystems and human well-being: current state and trends : findings of the Condition and Trends Working Group of the Millennium Ecosystem Assessment. Island Press, {{ISBN |978-1-55963-228-7}}.</ref><ref>Van Dyke F. (2008). Conservation Biology: Foundations, Concepts, Applications, 2nd ed. Springer Verlag, Suttgart, {{ISBN |978-1-4020-6890-4}}.</ref><ref>Hunter M. L. (1996). Fundamentals of Conservation Biology. Blackwell Science Inc., Cambridge, Massachusetts. {{ISBN |0-86542-371-7}}.</ref><ref>Levin, S. Encyclopedia of Biodiversity. San Diego: Elsevier Academic Press, {{ISBN |9780123847195}}.</ref><ref>Leveque, C. & J. Mounolou (2003) Biodiversity. New York: John Wiley. {{ISBN |0-470-84957-6}}</ref><ref>Margulis L., Delisle, D. K., Lyons, C. Diversity of Life: The Illustrated Guide to the Five Kingdoms. Sudbury: Jones & Bartlett Publishers. {{ISBN |0-7637-0862-3}}</ref><ref>What is biodiversity?. United Nations Environment Programme, World Conservation Monitoring Centre.</ref>
 
Nakon pojave [[molekularna biologija|molekularnobioloških]] analiza, identifikacija [[Evolucija|evolucijskih]] linija i vrsta životnih oblika razvijala se strahovito brzo. Određene vrste [[Molekula|molekulskih]] informacija, posebno sekvenci [[DNK]], mogu pružiti jasniju podršku nego što su morfološki podaci ikada mogli poslužiti za identifikaciju vrsta, posebno kada su u grupi i slične su po izgledu. Molekulski markeri često mogu biti određeni mnogo manje dvosmisleno od [[Morfologija (biologija)|morfoloških]] obilježja. Određivanje vrsta je izuzetno važno za očuvanje biološke raznolikosti. Do danas je imenovano oko 1,9 miliona vrsta, ali se procjenjuje da je njihov ukupni broj može biti bilo gdje između 3-100 miliona, jer nije proučavan veliki broj životinja i biljaka. Naprimjer, poznato je gotovo 300.000 vrsta [[cvjetnica]], ali njihov pravi broj može biti bliže 400.000, sa oko 2.000 vrsta koje se otkriju svake godine. Čak se i neopisani [[sisar]]i i dalje otkrivaju. Njih oko 4.000 do 5.000 je otkriveno u zadnjih 20 godina 20. stoljeća. Povremeno su otkriveni čak i relativno veliki sisari, kao što su saola (''Pseudoryx nghetinhensis'') ili oriks (''Oryx'') slična životinja iz [[Jugoistočna Azija|jugoistočne Azije]], opisana 1990-ih, a koja je svrstana u posebni sopstveni rod.
Red 17:
Bioraznolikost obuhvata i ''varijabilnost'' i ''varijaciju'' (lat. ''varius'' = različit). Ovi nazivi se u [[Bosanski jezik|bosanskom jeziku]] obično poistovjećuju i međusobno i sa pojmom promjenljivosti uopće. U svom izvornom značenju, oni imaju različitu primjenu:
*varijabilnost opisuje sposobnost i pojavu '''vremenskog''' (alohroničnog) mijenjanja '''istih''' živih sistema (jedinki i grupa),
*varijacija se uglavnom odnosi na '''prostornu''' ili sinhroničnu nejednakost '''različitih''' bioloških sistema.<ref>Burns E., Kind F., Meister K., Noack W. (1989): Das Biobuch. Verlag Moritz Diesterweg, Frankfurt am Main.</ref><ref>Cavalli–Sforza L. L., Bodmer W. F. (1999): The Genetics of Human Populations. Dover Publications, Mineola, New York.</ref><ref>Hennig W. (2002): Genetik. Springer–Verlag, Berlin, Heidelberg.</ref><ref>King R. C., Stansfield W. D. (1999): A Dictionary of Genetics. Oxford University Press, New York, Oxford, {{ISBN |0-19-509441-7}}; {{ISBN |0-19-509442-5}} (pbk).</ref><ref>Lawrence E., Ed. (1999): Henderson's Dictionary of Biological Terms. Longman, London.</ref><ref>Mayr E. (1970): Populations, Species, and Evolution. Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Mass.</ref><ref>Mayr E. (1988): Toward a New Philosophy of Biology – Observations of an Evolutionist. Harvard University Press, Cambridge, Mass.</ref><ref>Rieger R., Michaelis A., Green M. M. (1991): Glossary of Genetics and Cytogenetics – Classical and Molecular. Springer–Verlag, Berlin.</ref><ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN |9958-9344-2-6}}.</ref>
 
Bioraznolikost se može proučavati na svim razinama organizaciono-funkcionalnog ustrojstva [[organizam]]a: od [[molekula|molekulske]] razine do individualne i grupne (populacijske) bioraznolikosti do svekolike [[biosfera|biosfere]].
Red 30:
 
== Populacijska bioraznolikost ==
'''Populacijska bioraznolikost''' je osnovni preduslov svih [[evolucija|mikroevolucijskih]] procesa. Iako vodi porijeklo iz [[biologija|biološke]] različitosti pripadajućih individua, predstavlja novi – organizaciono viši nivo i kvalitet u odnosu na individualnu bioraznolikost. Ona ima posebne pojavne oblike i mjere. Bez obzira da li posmatramo kvalitativnu ili kvantitativnu individualnu varijaciju, grupno–specifična svojstva neminovno imaju količinske (kvantitativne) parametre.<ref>Hartl D. (2007). Principles of Population Genetics. Sinauer Associates, {{ISBN |978-0-87893-308-2}}.</ref><ref>Ewens W. .J. (2004). Mathematical Population Genetics (2nd Edition). Springer-Verlag, New York. {{ISBN |0-387-20191-2}}.</ref>
 
Individue se međusobno razlikuju po varijantama i kategorijama pojedinih kvalitativnih ili kvanititativnih obilježja, a međugrupne razlike su redovno definirane kvantitetom (relativnom učestalošċu) individualnih fenotipova posmatranih svojstava i njhovih varijanti. Dvije osobe se, naprimjer, mogu razlikovati i po tome što jedna ima krvnu grupu ''A'', a druga ''B'', te po alternativnim kvalitetima ([[biohemija|biohemijskoj]] strukturi) [[antigen]]a krvnih grupa [[krvna grupa|''ABO'' sistema]]. Međutim, dvije hipotetične populacije po ovom svojstvu razlikuju se po tome što u jednoj od njih ima, recimo, 40% krvne grupe ''A'' i 15% grupe ''B'', a za drugu istovremeno mogu biti karakteristične bilo koje niže ili više učestalosti ovih fenotipova (npr. 60% : 40%). Kada je riječ o kvalitativnim osobinama, osnovna mjera međugrupnih razlika je relativna učestalost njihovih varijanti – izražena u obliku razlomka, proporcije, procenta, promila itd. Međutim, kada je riječ o kvantitativnim obilježjima, neposrednim mjerenjem možemo utvrditi da je jedna osoba visoka tačno 162&nbsp;cm, a druga 195,6&nbsp;cm. Osnovni pokazatelj međugrupnih razlika prema tom svojstvu nije nijedna od direktnih mjera, nego njihova (posredno izvedena) srednja vrijednost (x) koja u matičnoj populaciji prve jedinke može biti x=180&nbsp;cm, a druge x =175&nbsp;cm.
 
Ovaj najgrublji pokazatelj grupnih svojstava (očito) ne pruža ni najosnovnije podatke o unutargrupnoj varijaciji obuhvaćenih individua. Tako se isti njeni iznosi mogu javljati i u ekstremnim slučajevima kao kod apsolutne homogenosti ili heterogenosti posmatranog uzorka i [[populacija|populacije]], gdje su svi ispitanici iste visine i svaki ispitanik različite visine. Najbitnije podatke o strukturi upoređenih grupa daju standardizovani [[statistika|statistički]] pokazatelji raspona variranja, relativne učestalosti i gustine disperzije kvantitativnih kategorija, Među njima najznačajniji su: [[statistika|kvartil]]i, [[standardna devijacija]], [[statistika|varijansa]], [[statistika|standardna greška]], [[statistika|koeficijent varijabilnosti]] i neki drugi. Ove osnovne karakteristike strukture svake posmatrane grupe omogućavaju primjenu viših nivoa analize unutargrupne i međugrupne promjenljivosti, odnosno [[priroda|prirode]] i značaja uočenih međugrupnih razlika.<ref>Nipam H. Patel N. H. (2007). Evolution. Cold Spring Harbor Laboratory Press, {{ISBN |0-87969-684-2}}.</ref><ref>Bowler P. J.(2003). Evolution : the history of an idea (3rd ed.). Berkeley: University of California Press. {{ISBN |978-0-520-23693-6}}.</ref>
 
Također se može zaključiti da se nijedna grupa [[osobina]], bez obzira na vrstu i prirodu promjenljivosti, ne odnosi ni na jednu od pripadajućih individua. Budući da je beskonačno mala vjerovatnoća pojave dviju biološki identičnih osoba u cjelokupnom [[čovjek|čovječanstvu]] svih vremena, teorijski je nemoguća i pojava dvije '''[[biologija|biološki]]''' apsolutno [[jedinka|jednake]] ljudske grupe.