Razlika između izmjena na stranici "Asteroidi"

Dodano 37 bajtova ,  prije 4 mjeseca
m
ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
(Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0)
m (ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke)
 
Još je u 16. vijeku [[Johannes Kepler]] primijetio da su staze Marsa i Jupitera u odnosu na staze ostalih planeta, više razmaknute, pa je pretpostavio da unutar njih vjerovatno postoji još neotkrivena planeta. [[Johannes Daniel Titius]] i [[Johann Elert Bode]] pronašli su jednostavnu zakonitost prema kojoj se mogu računati udaljenosti planeta od Sunca. Premda [[Titius-Bodeovo pravilo]] nije pouzdano fizički rastumačeno, a također ne daje dobre rezultate za daleke planete, ipak je nagovijestilo da se između putanja Marsa i Jupitera treba nalaziti neka planeta. Ovo pravilo predviđa postojanje planete na udaljenosti 2,8 [[Astronomska jedinica|AJ]] od Sunca.
 
Godine 1800. u potragu za "nedostajućom" planetom krenulo je 12 njemačkih astronoma. Potraga je dala rezultat u noći od 31. decembra 1800. na 1. januar 1801. kada ih je preduhitrio Talijan [[Giuseppe Piazzi]] koji je u Palermu, tokom rutinskog pretraživanja neba otkrio tijelo Sunčevog sistema koje je nazvano [[Ceres (patuljasta planeta)|Ceres]]. Iste je godine znameniti njemački matematičar [[Karl Friedrich Gauss]] proračunao elemente staze ovog tijela i pokazao da bi se moglo raditi o "nedostajućoj" planeti. Astronome je zbunjivala veličina Ceresa (samo 940  km u promjeru), jer su očekivali mnogo veće tijelo. Već nakon dvije godine [[Heinrich W. M. Olbers]] je otkrio Paladu. Do 1807. godine su otkriveni [[Junona]] i [[Vesta]]. Ubrzo se pokazalo da je Sunčev sistem prepun malih planeta koje danas zovemo planetoidi ili asteroidi.
 
== Fizičke osobine ==
 
Ukupna masa asteroida se danas procjenjuje na 10<sup>22</sup> kg (oko 1000 puta manje od mase Zemlje), od čega oko 10% otpada samo na Ceres. Do sada je pronađeno 238 asteroida većih od 100 &nbsp;km i vjeruje se da su to svi, dok se za manje asteroide vjeruje da ih je otkriven tek mali postotak. Procjena je da postoji oko milijardu tijela većih od 1 &nbsp;km. Asteroidi se oko Sunca kreću u istom smjeru kao i planete. Prosječne inklinacije (nagib u odnosu na ekliptiku) su manje od 16°. Asteroidi nemaju atmosfere. Većina asteroida je udaljena od Sunca između 1.7 i 4&nbsp;AJ u području nazvanom asteroidni pojas. Većina asteroida u asteroidnom pojasu imaju [[ekscentricitet]] od 0,1 do 0,2. U samom asteroidnom pojasu postoji područje najveće gustoće putanja asteroida (između 2,2 i 3,3 AJ) - glavni pojas.
 
Asteroidi rotiraju, a kako su nepravilnog oblika, to dovodi do promjene njihova sjaja i prividne veličine. Na temelju mjerenja perioda promjene može se odrediti i period rotacije. Periodi rotacije većine asteroida su između 4 i 16 sati. Kako su asteroidi malih dimenzija, oblik im se ne može primjetiti čak ni pomoću najvećih teleskopa. Posmatranjem [[okultacija]] (zamračivanja, sakrivanja) zvijezda asteroidima može se odrediti njihov oblik i dimenzije. Po dimenzijama je osobit asteroid '''1620 Geograf''' (1620 Geographos) koji je štapičastog oblika. Neki od njih uzajamno su vezani svojim gravitacionim poljem i zajedno se kreću oko Sunca. Primjer je jedan od Trojanaca: '''624 Hektor''' (62 Hector).
 
* [[Kirkwoodove zone]]
 
* [[Hirayamine familije]]
 
* [[NEA (asteroidi)|NEA]] (eng. Near Earth Asteroid)
 
* [[Kentauri (asteroidi)|Kentauri]]
 
* [[Trojanski asteroidi|Trojanci]]
 
* [[Kuiperov pojas]]
 
* [[Asteroidi R-tipa]]
* [[Asteroidi T-tipa]]
* [[Asteroidi V-tipa]]
 
 
== Istraživanje ==
 
Tokom 1991. godine letjelica Galileo je, na svom putu prema Jupiteru, uspjela po prvi put snimiti sa 16 000 &nbsp;km udaljenosti jedan asteroid - '''951 Gaspra'''. Bili su to prvi snimci na kojima se vide površinski detalji. Tako je na asteroidu Gaspri (dimenzija 20 × 12 × 11 &nbsp;km) uočeno više od 600 kratera. Najveći je imao prečnik od 1,5 &nbsp;km. Detektirano je i magnetsko polje, znak da Gaspra ima metalno jezgro. U augustu 1993, Galileo je prošao pokraj asteroida Ide, dimenzija 58 × 43 &nbsp;km, u čijoj je blizini otkriven 1.6 × 1.2 &nbsp;km velik satelit Daktil. Različitog je sastava iz čega se izvodi zaključak da je nastao nakon sudara koji je stvorio njihovu porodicu asteroida (porodica Koronis).
 
NEAR (Near-Earth Asteroid Mission - misija na NEA asteroid) misija započela je 1996. godine sa zadatkom da obiđe neke NEA asteroide. Prošla je pored asteroida '''253 Matilda''' u maju 1997. U januaru 1999 je propao prvi pokušaj ulaska u orbitu oko asteroida '''[[433 Eros]]''', da bi drugi pokušaj, nakon oko godinu dana, uspio. Početkom 2001 se letjelica uspjela spustiti na Eros. Slaba gravitacija dozvoljava i ponovo podizanje letjelice, ukoliko za time bude interesa u [[NASA]]-i.
* [https://web.archive.org/web/20060803050528/http://www.ss.astro.umd.edu/IAU/csbn/ Committee on Small Body Nomenclature]
* [https://web.archive.org/web/20101128141616/http://projectpluto.com/mp_group.htm List of minor planet orbital groupings and families from ProjectPluto]
* Cunningham, Clifford, "Introduction to Asteroids: The Next Frontier", {{ISBN |0-943396-16-6}}
* [[James L. Hilton]]: [http://aa.usno.navy.mil/faq/docs/minorplanets.php When Did the Asteroids Become Minor Planets?]
* [http://adsabs.harvard.edu/cgi-bin/nph-bib_query?bibcode=1874MNRAS..35...61K&amp;db_key=AST&amp;high=40daf3f6f901929 Kirkwood, Daniel; ''Relations between the Motions of some of the Minor Planets'' (1874).]
47.651

izmjena