Razlika između verzija stranice "Evropska unija"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
update
mNo edit summary
Red 209:
Ako Ustav ne prođe prilikom ratifikacije svih članica, onda bi bilo neophodno ponovo otvoriti pregovore u vezi njegovog donošenja.{{Izvor}} Većina političara i državnih zvaničnika se slažu oko toga da je sadašnji pred-ustav nije odgovarajući za trenutnih 28 država članica (kao i za buduće). Stariji političari (naročito u Francuskoj) imaju stav da ako ustav ne ratifikuje nekoliko članica treba nastaviti bez njih.
 
[[Datoteka:European Union main map.svg|500p340piksel|mini|alt=|Članice EU]]
 
== Sjedišta institucija Evropske unije ==
Red 484:
 
== Buduće članice, ostale zemlje ==
[[Datoteka:EU membership possible map.svg|mini|340piksel|Dalje proširenje Evropske Unije|340x340piksel]]
 
[[Turska]], [[Makedonija]], [[Island]], [[Srbija]] i [[Crna Gora]] su zvanični kandidati za pristupanje EU. Islandski ministar vanjskih poslova je 16. juna 2013. godine informisao Evropsku komisiju o namjerama novoizabrane islandske vlade da pregovore o pristupu EU stavi na čekanje.
Red 513:
 
== Euro ==
[[Datoteka:ZBEZB-Neubaustelle-06-2014-Ffm-228.jpg|mini|Evropska centralna banka u Frankfurtu]]
 
Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Nice, iskazala se potreba građana Evropske unije za pojednostavljenjem njene veoma složene strukture zakona, koju je sačinjavalo 8 ugovora i preko 50 protokola i aneksa. „Deklaracija o budućnosti Evropske unije“, koja je pripojena Ugovoru iz Nice, otvorila je mogućnost konsolidovanja svih ovih dokumenata unutar jednog — Ustava EU. Još na sjednici Evropskog vijeća u Lakenu, u decembru 2001. godine, donijeta je odluka o sazivanju javne konvencije država članica EU na kojoj bi prisustvovali predstavnici tih država, njihovih nacionalnih parlamenata, Evropskog parlamenta i Evropske komisije. Kao plod ove konvencije koja je trajala od februara 2002. do jula 2003. godine, nastao je nacrt Ustava EU, čiji je glavni cilj bio da izvrši njenu dubinsku reformu kako bi je približio njenim građanima. Ovaj nacrt je poslužio kao osnova u pregovorima koji su vođeni u okviru međuvladine konferencije od oktobra 2003. do jula 2004. godine, kada je usaglašen konačan tekst Ugovora o Ustavu EU. Novi ustav je trebao da zamijeni sve sporazume potpisane u proteklih 50 godina, osim sporazuma o Euroatomu .