Razlika između verzija stranice "Ćirilo i Metodije"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 110:
 
=== Putovanje u Rim ===
Misionari Konstantin (Ċiril) i Metodije su kod [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] i [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] imali veliki uspjeh, dijelom i zato što su koristili narodni jezik, a ne [[Latinski jezik|latinski]] ili [[Grčki jezik|grčki]]. U Velikoj Moraviji, Konstantin (Ċiril) i Metodije susreli su se s franačkim misionarima predvođenim [[Ermenrich von Ellwangen|Ermenrichom von Ellwangenom]] biskupom od [[Passau]]a ([[Njemačka]]) i nadbiskupom [[Adalwin od Salzburga|Adalwinom od Salzburga]]. Oni su predstavljali zapadni ili latinski ogranak Crkve, a posebno su predstavljali [[Sveto Rimsko Carstvo]] koje je osnovao [[Karlo Veliki]], i koje je bilo posvećeno jezičnoj i kulturnoj jednoobraznosti. Oni su insistirali na upotrebi latinske liturgije i smatrali su Moraviju i slavenske narode dijelom svog pravnog misionarskog polja djelovanja.<ref name=Pravmir>{{cite web |url =http://www.pravmir.com/article_39.html |title=Sts. Cyril and Methodius|work =pravmir.com|accessdate=31. 8. 2017}}</ref>
Putujući s relikvijama [[Papa Klement I|svetog Klementa]] uz pratnju svojih učenika i prolazeći [[Panonija|Panonijom]] ([[Balatonska kneževina]]), gdje ih je knez [[Kocelj (knez)|Koceľj]] dočekao. Ta aktivnost u Panoniji učinila je nastavak sukoba sa njemačkim episkopatom neminovnim, a posebno s biskupom [[Salzburg]]a, kojem je Panonija pripadala 75 godina. Još 865. godine za biskupa Adalwina je bilo određeno da tamo vrši episkopska prava, a uprava pod njim bila je u rukama nadbiskupa Riehbalda. Potonji je bio dužan povući se u Salzburg, ali njegov nadređeni prirodno nije bio voljan da napusti svoje zahtjeve.
[[Datoteka:Kiev Glagolitic list X.jpg|mini|Rukopis pisan staroslavenskim jezikom na glagoljici. [[Kijevski misal]] iz 10. vijeka.]]
Kako se brojnost međusobnih nesuglasica uveċavao, braća, koja su bila nevoljna da budu uzrokom nesporazuma među hrišćanima, otputovala su u [[Rim]] da vide papu, tražeći sporazum kojim bi se izbjegla svađa između misionara na terenu.<ref>{{Cite book |title =Církevní misie v dějinách Velké Moravy, Vavřínek, Vladimír, Nakladatelství Lidová demokracie, Praha 1963.}}</ref> Tamo su stigli 868. godine, gdje su bili toplo primljeni. To je dijelom bilo zbog donošenja sa sobom mošti svetog Klementa kao i rivalstvo s [[Konstantinopolj]]em u pogledu nadležnosti nad teritorijom Slavena, što je potaknulo Rim da cijeni braću i njihov utjecaj među Slavenima.<ref>{{cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Saints-Cyril-and-Methodius|title=Saints Cyril and Methodius|work=britannica.com|accessdate= 24. 1. 2020.}}</ref> Novi papa [[Papa Hadrijan II|Hadrijan II]] dao je Metodiju titulu nadbiskupa Sirmijuma[[Sirmium]]a (danas [[Sremska Mitrovica]] u [[Srbija|Srbiji]]) i poslao ga nazad 869. godine, sa jurisdikcijom nad svim područjima Velike Moravske i Panonije i ovlašćenjem za korišćenje slavenske liturgije.
Braća su pohvaljena za njihovo učenje i kultivisana zbog svog utjecaja u Konstantinopolju. Bibliotekar i arhivist [[Anastazije Bibliotekar]] kasnije je nazvao Ćirila "čovjekom apostolskog života" i "čovjekom velike mudrosti".<ref>{{cite web|url =http://www.frantiskani.sk/kazatel/svati/0727.htm|title=Sv. Gorazd a spoločníci|work =frantiskani.com|accessdate=27. 8. 2015}}</ref>
Kasnije je papa za sveštenika imenovao Metodija. U to vrijeme istaknuti nadbiskupi [[Formoz]] i Gauderic za sveštenike su zaredili 5 slavenskih učenika Ċirila i Metodija: [[Sveti Gorazd]], [[Kliment Ohridski]] i [[Naum Ohridski]], a za đakone [[Angelarije Ohridski]] i [[Sava Ohridski (Sedmopočetnik)]].<ref>{{cite web|url=http://www.frantiskani.sk/kazatel/svati/0727.htm|title=Sv. Gorazd a spoločníci|trans-title=St. Gorazd and his colleagues|language=sk|work=Franciscan Friars of Slovakia|access-date=27 August 2015|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20150924015313/http://www.frantiskani.sk/kazatel/svati/0727.htm|archive-date=24 September 2015|df=dmy-all}}</ref>
Međutim, ubrzo zatim je knez Rastislav, koji je prvobitno pozvao braću u Moravsku umro, a njegov nasljednik nije podržao Metodija. Godine 870. franački kralj [[Ludovik Njemački]] i njegovi biskupi srušili su Metodija na sinodu u Ratisbonu i zatvorili ga na nešto više od dvije godine. [[Papa Ivan VIII]] je osigurao njegovo puštanje na slobodu, ali mu je dao uputstvo da prestane da koristi slavensku liturgiju.