Razlika između verzija stranice "Hrvatski jezik"

{{Nedostaju izvori}}

|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=hrvatski

|države=[[Hrvatska]]; [[Bosna i Hercegovina]], [[Austrija]], [[Italija]], [[Mađarska]]

 

== Početak hrvatskog jezika ==

 

Od [[9. vijek|9.]] do [[11. vijek|11. vijeka]] dolazi do pojave pismenosti na [[Crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskom]] ili [[Staroslavenski jezik|staroslavenskom]] jeziku, prvom općeslavenskom književnom jeziku zasnovanim na jednom južnomakedonskom dijalektu iz okoline Soluna. Vremenom se razvijaju i nacionalne redakcije tog jezika (češka, bugarska, hrvatska, srpska, ruska,...), obilježene glasovnim i drugim jezičnim karakteristikama koje odražavaju raslojavanje slavenskih jezika u pisanoj baštini.

 

* Prvo se od staroslavenske matrice odvojilo čakavsko narječje, kojeg prvi pisani spomenici, pomiješani s elementima crkvenoslavenskog, potiču iz 13. vijeka: Vinodolski zakonik (1288) i Istarski razvod (1275, prijepis 1325). Prvi hrvatski rječnik, djelo Fausta Vrančića iz 1595, pretežno je čakavskog idioma.

 

* Štokavsko narječje je zasvjedočeno, kao i čakavsko, prvo u mješavini s crkvenoslavenskim. Problematično je pitanje koji hrvatski tekst možemo smatrati kao prvi (ili među prvima) na štokavštini. Nesporno je da je prvi cjeloviti spis "Vatikanski hrvatski molitvenik", nastao oko 1380-1400 u Dubrovniku kao prijepis sa čakavskog izvornika. Središta hrvatske štokavske pismenosti i književnosti su Dalmacija s Dubrovnikom i Slavonija.