Razlika između verzija stranice "Ćirilo i Metodije"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Stoji od jula. Vrati šablon kad ili ako nastaviš s pisanjem. |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Izmjene u toku}}
[[Datoteka:Cyril-methodius-small.jpg|mini|Ćirilo i Metodije, murali iz manastira Trojan u [[Bugarska|Bugarskoj]].]]
'''Ćirilo (Konstantin) i Metodije''' ({{jez-el|Κύριλλος καὶ Μεθόδιος}}; [[staroslavenski jezik|staroslavenski]]: Кѷриллъ и Меѳодїи) dva su brata porijeklom iz [[Grčka|Grčke]]. Bili su [[Bizantijsko carstvo|bizantijski]] [[Hrišćanska teologija|hrišćanski teolozi]] i [[Hrišċansko misionarstvo|hrišċanski misionari]].
Line 82 ⟶ 83:
== Misionarski rad kod Slavena ==
=== Velika Moravska ===
[[Datoteka:Cyril and Methodius.jpg|thumb|lijevo|Ćirilo i Metodije, slikarsko djelo [[Poljska|poljskog]] umjetnika [[Jan Matejko|Jana Matejka]] iz 1885.]]
Godine 862. Ċirilo i Metodije započeli su rad na kojem su posvetili čitav svoj život i po kojem ċe ostvariti njihov historijski značaj kao slavenski apostoli.
Line 102 ⟶ 104:
Glagoljska abeceda je odgovarala posebnostima [[Slavenski jezici|slavenskih jezika]]. Potomci glagoljice, kao što je [[ćirilica]], i danas se koriste u mnogim jezicima.
Braća su napisala prvi slavenski [[Građanski zakonik]], koji se koristio u Velikoj Moravskoj. Jezik je izveden iz staroslovenskog, poznat kao [[Crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenski]], te se još uvijek koristi u liturgiji nekoliko pravoslavnih crkava, kao i u nekim [[Istočne katoličke crkve|Istočnim katoličkim crkvama]].
Misionari su kod [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] i [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] imali veliki uspjeh, dijelom i zato što su koristili narodni jezik, a ne [[Latinski jezik|latinski]] ili [[Grčki jezik|grčki]]. U Velikoj Moraviji, Konstantin (Ċiril) i Metodije susreli su se s franačkim misionarima iz [[Njemačka|Njemačke]]. Oni su predstavljali zapadni ili latinski ogranak Crkve, a posebno su predstavljali [[Sveto Rimsko Carstvo]] koje je osnovao [[Karlo Veliki]], i koje je bilo posvećeno jezičnoj i kulturnoj jednoobraznosti. Oni su insistirali na upotrebi latinske liturgije i smatrali su Moraviju i slavenske narode dijelom svog pravnog misionarskog polja djelovanja.<ref name=Pravmir>{{cite web |url =http://www.pravmir.com/article_39.html |title=Sts. Cyril and Methodius|work =pravmir.com|accessdate=31. 8. 2017}}</ref>▼
Nemoguće je sa sigurnošću utvrditi koje su dijelove Biblije braća prevodili. Čini se da su [[Novi zavjet]] i [[Zebur]] (Psalmi) bili prvi, a slijedila su ga druga predavanja iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]]. "Translatio" govori samo o Kirilovoj verziji [[Evanđelje|Evanđelja]], a "Vita Methodii" samo o "evangelium Slovenicum", mada su možda prevedeni i drugi bogoslužni tekstovi.
Nije sigurno pouzdano koju liturgiju, onu o Rimu ili Konstantinopolju, su Ċirilo i Metodije uzimali kao izvor. Oni su možda koristili rimsku abecedu, kako predlažu liturgijski fragmenti koji su usko povezani s latinskim tipom. Ovo gledište potvrđuju i "Praški fragmenti" i određeni stari glagoljski liturgijski fragmenti, koji su iz Jerusalema prebačeni u [[Kijev]] gdje ih je otkrio ruski [[Slavistika|slavista]] [[Izmail Sreznevski]]. To su vjerovatno najstariji dokumenti na slavenskom jeziku, koji se usko pridržavaju latinskog tipa, što pokazuju i riječi "misa", "preface" i ime jednog Felicitasa. U svakom slučaju, okolnosti su bile takve da su se braća mogla nadati stalnom uspjehu bez odobrenja Rima.
=== Putovanje u Rim ===
▲Misionari su kod [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] i [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] imali veliki uspjeh, dijelom i zato što su koristili narodni jezik, a ne [[Latinski jezik|latinski]] ili [[Grčki jezik|grčki]]. U Velikoj Moraviji, Konstantin (Ċiril) i Metodije susreli su se s franačkim misionarima
Putujući s relikvijama [[Papa Klement I|svetog Klementa]] uz pratnju svojih učenika i prolazeći [[Panonija|Panonijom]] ([[Balatonska kneževina]]), gdje ih je knez [[Kocelj (knez)|Koceľj]] dočekao. Ta aktivnost u Panoniji učinila je nastavak sukoba sa njemačkim episkopatom neminovnim, a posebno s biskupom [[Salzburg]]a, kojem je Panonija pripadala 75 godina. Još 865. godine za biskupa Adalwina je bilo određeno da tamo vrši episkopska prava, a uprava pod njim bila je u rukama nadbiskupa Riehbalda. Potonji je bio dužan povući se u Salzburg, ali njegov nadređeni prirodno nije bio voljan da napusti svoje zahtjeve.
[[Datoteka:Kiev Glagolitic list X.jpg|mini|Rukopis pisan staroslavenskim jezikom na glagoljici. [[Kijevski misal]] iz 10. vijeka.]]
Kako se brojnost međusobnih nesuglasica uveċavao, braća, koja su bila nevoljna da budu uzrokom nesporazuma među hrišćanima, otputovala su u [[Rim]] da vide papu, tražeći sporazum kojim bi se izbjegla svađa između misionara na terenu.<ref>{{Cite book |title =Církevní misie v dějinách Velké Moravy, Vavřínek, Vladimír, Nakladatelství Lidová demokracie, Praha 1963.}}</ref> [[Papa Hadrijan II]] dao je Metodiju titulu nadbiskupa Sirmijuma (danas [[Sremska Mitrovica]] u [[Srbija|Srbiji]]) i poslao ga 869. godine, sa jurisdikcijom nad svim područjima Velike Moravske i Panonije i ovlašćenjem za korišćenje slavenske liturgije.
| |||