Razlika između verzija stranice "Ćirilo i Metodije"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m datumi: ispravljam razne vrste datuma u u "D. M. GGGG" |
m vanjski link u "website"; razne ispravke |
||
Red 10:
=== Rani život ===
Ćirilo i Metodije dva su grčka misionara rođena u okolini [[Solun]]a, današnja [[Grčka]] - Ćiril (Κύριλλος) oko 827–828, a Metodije (Μεθόδιος) oko 815–820. Ċiril je navodno bio najmlađi od sedam braće. Rođen je pod imenom Konstantin,<ref>''Cyril and Methodius'', [[Encyclopædia Britannica]] 2005</ref> ali vjersko ime Ċiril uzeo je nakon što je postao monah u [[Rim]]u neposredno prije svoje smrti,<ref>''Vita Constantini slavica'', [https://books.google.com/books?id=RIdFAAAAcAAJ&pg=PA246 Cap. 18: Denkschriften der kaiserl. Akademie der Wissenschaften 19, Wien 1870, p. 246]</ref><ref>Chapter 18 of the Slavonic [http://www.clas.ufl.edu/users/fcurta/Cyril.html ''Life of Constantine''] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121215043926/http://www.clas.ufl.edu/users/fcurta/Cyril.html |date=15.
Nakon pravne obuke imenovan je za vojnog upravnika (arhont) u bizantijskoj provinciji na rijeci [[Struma (rijeka)|Struma]] (sjeverno od Soluna), gdje su živjeli [[Slaveni]]. Oko 845. godine napustio je ovaj položaj, a dobio je ime Metodije nakon što je ušao u manastir i postao monah, đakon na planini Olimpu u [[Mizija|Miziji]] (današnji [[Uludağ]]), na sjeverozapadu [[Turska|Turske]].<ref>{{cite web|url =http://www.carpatho-rusyn.org/spirit/cyril.htm|title=SS.Cyril and Methodius|work =carpatho-rusyn.org|accessdate=2. 5. 2018}}</ref> Njihov otac se zvao Leo i po vojnom činu u bizantijskoj vojsci je bio [[droungarij]] u upravnoj jedinici [[Tema (upravna jedinica)|tema]] u Solunu, a njihova majka se zvala Marija.
Red 74:
* 2. ''UNESCO Features: A Fortnightly Press Service''. United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization., 1984. University of Michigan
...They may have been of wholly Slavic descent or of mixed Greco-Slav origin...
</ref> Dva brata su izgubila oca kada je Ćirilu bilo četrnaest godina, a moćni ministar ([[teoktistos (titula zvaničnika)|teoktistos]]), koji je bio [[dromologofet]] i jedan od glavnih ministara Carstva, postao je njihov zaštitnik. On je zajedno sa [[regent]]om [[Varda Mamikonijan|vardom mamikonijanom]], bio odgovoran za pokretanje dalekosežnog obrazovnog programa u okviru Bizantijskog Carstva, koji je kulminirao osnivanjem [[Univerzitet u Konstantinopolju|Univerziteta u Konstantinopolju]] (Univerzitet Magnaura), gdje je Ċiril trebao podučavati. Ćiril je bio sveštenik neko vrijeme nakon školovanja, dok je njegov brat Metodije ostao đakon sve do 867. - 868. n. e.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/?id=q7EuWhDYxM4C&pg=PA254&lpg=PA254&dq=Constantine+was+ordained+as+priest++Methodius++deacon#v=onepage&q=Constantine%20was%20ordained%20as%20priest%20%20Methodius%20%20deacon&f=false |title=The Lives of the Ninth-Century Popes (Liber Pontificalis)– Google Knihy |publisher=Books.google.cz |date=
=== Misije na Bliskom Istoku ===
[[Datoteka:Sveti Metodije.jpg|130px|mini|Metodije, [[freska]] u crkvi sv. Nauma, [[Ohrid]].]]
Ċirilova prva misija u bizantijskoj vladi, dovela ga je (već sa 24 godine) u grad [[Samarra]] u [[Abasidski halifat|Abasidskom halifatu]]. Tamo je trebalo da raspravlja o kontroverznim teološkim pitanjima sa [[
Godine 860. bizantijski car [[Mihael III (bizantijski car)|Mihael III]] i [[Patrijarh konstantinopoljski]] [[Focije I]] (profesor Ćirila na Univerzitetu u Konstantinopolju i njegov uzor u ranijim godinama) poslali su Ċirila i Metodija kao misionare [[
== Misionarski rad kod Slavena ==
[[Datoteka:Cyril and Methodius.jpg|thumb|lijevo|Ćirilo i Metodije, slikarsko djelo [[Poljska|poljskog]] umjetnika [[Jan Matejko|Jana Matejka]] iz 1885.]]
Godine 862. Ċirilo i Metodije započeli su rad na kojem su posvetili čitav svoj život i po kojem ċe ostvariti njihov historijski značaj kao slavenski apostoli.
U [[Moravska|Moravsku]] ih je poslao [[Bizantija|bizantski]] car [[Mihajlo III, car Bizantije|Mihajlo III]], a na poziv [[Velikomoravska Kneževina|velikomoravskog]] kneza [[Rastislav (knez)|Rastislava]], koji je zahtjevao da mu se pošalje episkop i učitelj.
{{Citat|"Naši ljudi su već odbacili [[paganizam]] i poštuju hrišćanske zakone, ali mi nemamo učitelje koji nas mogu poučavati na našem jeziku u pravoj hrišćanskoj vjeri, tako da drugi narodi, kada ih vide, mogu nas oponašati. Zato, pošaljite nam Gospodine, biskupa i učitelja. Zbog vas se dobar zakon širi na sve zemlje."
Red 91:
Odlomak iz pisma kneza Rastistava bizantijskom caru Mihajlu III.}}<ref name ="JE">{{Cite web |title =Život sv. Konstantina (Fontes rerum Bohemicarum I: Vitae Sanctorum et aliorum quorundam pietate insignium.), Josef Emler|work = http://147.231.53.91/src/index.php?s=v&cat=11&bookid=138&|accessdate=1. 8. 2017}}</ref><ref>Die Sprachbarriere zwischen dem lateinischen Klerus und dem Volk wird nicht der wichtigste Grund für Rastislavs Bitte sein. Schon die fränkischen Missionare hatten wichtige Artikel für die Christenlehre in die slawische Sprache übersetzt. Rastislav wollte in erster Linie eine vom bayerischen Episkopat unabhängige Kirchenorganisation in Großmähren aufbauen und damit auch seine politische Unabhängigkeit stärken. Deshalb sein ausdrücklicher Wunsch nach einem Bischof.</ref>
Cilj je bio širenje [[kršćanstvo|kršćanske vjere]] među njegovim mnogobožačkim podaničkim narodom, [[Slaveni]]ma i da pomogne u osnivanju biskupije u Velikoj Moravskoj, nezavisnu od franačkih biskupa. Hrišćanstvo je već bilo poznato u Velkoj Moravskoj od strane misionara iz [[Istočna Franačka|Istočne Franačke]], ali je princ Rastislav izbacio franačke sveštenike iz zemlje iz zabrinutosti zbog rastućeg političkog i religijskog utjecaja Istočnog Franačkog Carstva.<ref name=Ivanov>Vizantiiskoe missionerstvo, Ivanov S. A., Iazyki slavianskoi kul'tury, Moskva 2003, p. 147</ref> Sa istim zahtjevom, Rastislav se prethodno obratio rimskom [[Papa|papi]], koji nije odgovorio na njegov zahtjev zbog prigovora franačkih biskupa.<ref name=IUN>{{cite web |url=http://www.iun.edu/~hisdcl/h113_2001/byzantium.htm |title=From Eastern Roman to Byzantine: transformation of Roman culture (500-800) |publisher=Indiana University Northwest |date= |access-date=31.
{{Citat|"Bog, koji želi da svi dođu do spoznaje istine, vidio je vašu vjeru i objavio je Pismo za vaš jezik, tako da i vi možete biti dodani velikim narodima koji hvale Boga na svom jeziku." Zato vam šaljemo onoga koga je Bog obdario (po pitanju slavenskog pisma), uglednog, pravovjernog i naučenog čovjeka, filozofa. Prihvatite ovaj dar, koji je veći i časniji od zlata, srebra i dragulja."
Iz pisma cara Mihajla III. knezu Rastislavu.}}<ref name
Ovaj zahtjev je pružio pogodnu priliku za proširenje bizantijskog utjecaja. Čini se da je njihov prvi rad bio obuka asistenata. Godine 863. počeli su da prevode [[Biblija|Bibliju]] na jezik koji je danas poznat kao [[Staroslavenski jezik|staroslavenski]] i putovali su u Veliku Moraviju da ga promovišu. U tome su uživali značajan uspjeh. Međutim, došli su u sukob sa njemačkom crkvenom vlašću koja se protivila njihovim naporima da stvore posebnu slavensku [[Liturgija|liturgiju]].
Red 101:
Za potrebe ove misije osmislili su [[Glagoljica|glagoljicu]], prvu abecedu koja se koristila za slavenske rukopise.
Ćirilo je za osnovu narodnog jezika odlučio uzeti [[narječje]] koje je naučio u okolini Soluna. Razlike među narječjima i slavenskim jezicima u to doba nisu bile velike, pa je ovaj jezik bio općeprihvaćan i danas se naziva [[Staroslavenski jezik|staroslavenskim]].
Glagoljska abeceda je odgovarala posebnostima [[Slavenski jezici|slavenskih jezika]]. Potomci glagoljice, kao što je [[ćirilica]], i danas se koriste u mnogim jezicima.
Misionari su kod [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] i [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] imali veliki uspjeh, dijelom i zato što su koristili narodni jezik, a ne [[Latinski jezik|latinski]] ili [[Grčki jezik|grčki]]. U Velikoj Moraviji, Konstantin (Ċiril) i Metodije susreli su se s franačkim misionarima iz [[Njemačka|Njemačke]]. Oni su predstavljali zapadni ili latinski ogranak Crkve, a posebno su predstavljali [[Sveto Rimsko Carstvo]] koje je osnovao [[Karlo Veliki]], i koje je bilo posvećeno jezičnoj i kulturnoj jednoobraznosti. Oni su insistirali na upotrebi latinske liturgije i smatrali su Moraviju i slavenske narode dijelom svog pravnog misionarskog polja djelovanja.<ref name=Pravmir>{{cite web |url =http://www.pravmir.com/article_39.html |title=Sts. Cyril and Methodius|work =pravmir.com|accessdate=31. 8. 2017}}</ref>
Red 109:
Međutim, ubrzo zatim je knez Rastislav, koji je prvobitno pozvao braću u Moravsku umro, a njegov nasljednik nije podržao Metodija. Godine 870. franački kralj [[Ludovik Njemački]] i njegovi biskupi srušili su Metodija na sinodu u Ratisbonu i zatvorili ga na nešto više od dvije godine. [[Papa Ivan VIII]] je osigurao njegovo puštanje na slobodu, ali mu je dao uputstvo da prestane da koristi slavensku liturgiju.
Godine 878. Metodije je bio pozvan u Rim po optužbi za [[Hereza|herezu]] i upotrebu slavenskog jezika. Ovaj put papa Ivan VIII je bio ubijeđen argumentima koje je Metodije iznio u svoju odbranu i poslao ga natrag oslobođen od svih optužbi i uz dozvolu da se koristi slavenski jezik tokom crkvenih molitvi. [[Karolinzi|Karolinški]] biskup koji ga je naslijedio, Witching, potisnuo je slavensku liturgiju i prisilio Metodijeve sljedbenike u izgnanstvo. Mnogi su našli utočište kod knjaza [[Boris I|Borisa I]] iz [[Prvo bugarsko carstvo|Bugarske]], pod kojim su reorganizovali Crkvu koja je u svojoj liturgiji koristila slavenski jezik. U međuvremenu, nasljednici pape Ivana VIII usvojili su politiku koja je trajala vijekovima.<ref name
== Smrti ==
| |||