Razlika između verzija stranice "Deep Purple"

==Historija==

 

 

[[1967]]. godine osnivač [[UK|britanskog]] [[rock]] benda 'The Searchers', [[bubnjevi|bubnjar]] Chris Curtis, stupio je u kontakt u [[London]]u s biznismenom Tonyem Edwardsom u nadi da će zajedno formirati bend pod imenom 'Roundabout'. Impresioniran planom, Edwards dogovara finansiranje projekta sa dva poslovna partnera Johnom Colettom i Ronom Hireom (Hire-Edwards-Coletta - HEC Enterprises).<ref>http://www.bitno.ba/vijesti/kultura/preminuo-krivac-za-deep-purple</ref>

Bend je bio kompletan kada su u njega pristupili [[pjevanje|pjevač]] [[Rod Evans]] i [[bubnjevi|bubnjar]] [[Ian Paice]], iz benda 'The Maze'. Nakon kratke turneje po [[danska|Danskoj]] i [[Švedska|Švedskoj]] u [[proljeće]] [[1968]]. godine, Blackmore predlaže novi naziv za bend, '''Deep Purple''' (po pop skladbi "Deep Purple").

 

[[Datoteka:Deep Purple, John Lord 1970.jpg|mini|desno|Jon Lord u [[Hannoveru]], [[Njemačka]], 1970.]]

Bend u maju 1968. počinje snimati prvi album, ''Shades of Deep Purple'', koji je izašao u julu. Bend je imao uspjeh u Americi sa obradom Joe Southove pjesme ''Hush''. Sljedećeg mjeseca, Deep Purple je krenuo na turneju kao predgrupa Cream-u na njihovoj oproštajnoj turneji. Ubrzo su napravili i drugi album, ''The Book of Taliesyn'', koji pak nije izašao u njihovoj zemlji sve do slijedeće godine. Na početku [[1969]]. godine snimaju i treći album, jednostavno nazvan ''Deep Purple''. Snimili su i single zvan ''Emmaretta''. To je bio posljednji album koji je snimila originalna postava. Tokom 1969., na američkoj turneji, Blackmore i Lord su se sastali sa Paiceom u namjeri da porazgovaraju o njihovoj želji da usmjere bend u nešto žešćem pravcu. Osjećajući da se Simper i Evans neće uklopiti u hard rock imidž, zamijenjeni su u ljeto iste godine.

Bend je privukao nešto više pozornosti kada su snimili ''Concerto for Group and Orchestra'', snimljen sa Royal Philharmonic orkestrom. Live album donio je bendu nešto veći uspjeh na ljestvicama u Velikoj Britaniji. Međutim, Blackmore i Gillan nisu bili previše oduševljeni idejom da ih ljudi prepoznaju kao bend koji svira s orkestrima. Željeli su da bend ide u mnogo žešćem, hard rock pravcu.

 

[[Datoteka:Deep Purple, Ritchie Blackmore 1970.jpg|mini|desno|upright|Ritchie Blackmore u Hannoveru, Njemačka, 1970.]]

Ubrzo nakon toga, bend je počeo snimati album ''In Rock'', izdan sredinom [[1970]]. godine. Album je sadržavao pjesme ''Speed King'', ''Into The Fire'' i ''Child in Time''. Također su izdali i singl ''Black Night'', koji je ušao u UK Top 10. Sada se već osjetila velika promjena u muzičkom stilu benda.

Pronaći Blackmoreu zamjenu bio je iznimno težak i rizičan zadatak. Na kraju je doveden mladi američki gitarist Tommy Bolin. Sa njim je snimljen još jedan album, ''Come Taste The Band'', izdan u oktobru 1975. Pjesme koje su postigle uspjeh s tog albuma su ''You Keep on Moving'' i ''This Time Around''. Međutim, Bolinovi problemi s drogom postali su veliki problem za bend.

 

 

Kraj je došao na engleskoj turneji 15. marta [[1976]]. u Liverpool Empire Theatre-u. Coverdale je navodno otišao u suzama i podnio ostavku, na što mu je navodno rečeno da nema što ni napustiti, jer benda više nema. Odluka da se raspusti Deep Purple je donesena nešto prije posljednjeg koncerta, od strane Lorda i Paicea (posljednji preostali originalni članovi), koji to nisu rekli nikome. Raspad je konačno objavljen u julu 1976.

U aprilu [[1984]]., osam godina nakon raspada Deep Purplea, desilo se pravo okupljanje, s "klasičnom" postavom s početka 1970-ih (Gillan, Lord, Blackmore, Glover i Paice). Reformirani bend je potpisao ugovor s PolyGram World-om, s tim da je Mercury Records izdavao albume u SAD-u, a Polydor Records u Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Album Perfect Strangers snimljen je u [[Vermont]]u i objavljen je u oktobru 1984. Prodavao se iznimno dobro (broj 5 u Velikoj Britaniji i broj 17 na Billboard 200 u SAD-u) i uključivao je hitove i koncertne favorite "Knockin' At Your Back Door" i "Perfect Strangers". Uslijedila je turneja s početkom u Australiji i nastavila svoj ​​put diljem svijeta, najprije u Sjevernoj Americi, a zatim i u Europi sljedeće ljeto. Finansijski, turneja je također postigla veliki uspjeh. U SAD-u, [[1985]]. godine turneja je nadmašila sve druge izvođače, osim Brucea Springsteena. Po povratku kući u Veliku Britaniju uslijedio je koncert u Knebworthu 22. juna 1985. (s glavnom predgrupom [[Scorpions]]ima; također su svirali i UFO i [[Meat Loaf]]) pred 80 000 ljudi, međutim vrijeme je bilo loše (obilne kiše i blato). Koncert je nazvan "Povratak Knebworth Fayrea".

 

 

Nakon turneje, Turner je otpušten, a Ian Gillan je vraćen u bend. Blackmore je jedva pristao, a navodno je primio poveću količinu novca na bankovni račun samo da pristane da se Gillan vrati. Klasična postava je, ponovo ujedinjena, snimila album ''The Battle Rages On'', te krenula na još jednu turneju. Iako je ta europska turneja bila uspješna, Blackmore odlazi iz benda u novembru [[1993]]. Kao zamjena doveden je [[Joe Satriani]], kako bi se završila japanska turneja u decembru. Svirao je i na europskoj ljetnjoj turneji [[1994]]. Iako je Deep Purple želio Satrianija kao stalno riješenje, njegove ugovorne obveze to nisu dopuštale, te su morali potražiti novog gitaristu. Bio je to [[Steve Morse]] koji je prethodno svirao u Dixie Dregsu i Kansasu.

Morseov dolazak revitalizirao je bend kreativno, a novi album iz [[1996]]. pod nazivom ''Purpendicular'' je pokazao široku paletu glazbenih stilova, iako nikada nije napravio uspjeh na Billboardovoj ljestvici 200 u SAD-u. Mark VII, ili postava VII, izbacuje novi live album Live at The Olympia '96 [[1997]]. godine. Uz obnovljenu set-listu na turneji, Deep Purple je imao uspješne turneje tokom ostatka 1990-ih, objavivši stilom žešći ''Abandon'' [[1998]]., te svirajući s obnovljenim entuzijazmom. Godine [[1999]]., Jon Lord, uz pomoć holandskog obožavatelja, koji je također bio muzikolog i skladatelj, Marca de Goeija, mukotrpno ponavlja Koncert za Grupu i orkestar, čiji je izvorni rezultat izgubljen. Izveden je još jednom u [[Royal Albert Hall]]u u septembru 1999., ovaj put s Londonskim simfonijskim orkestrom i Paul Mannom. Koncert je također sadržavao pjesme iz solo karijera svakog od članova benda, kao i kratki Deep Purpleov set, i događaj je obilježen na živom albumu ''Live at the Royal Albert Hall'' iz [[2000]]. godine. [[2001]]., box set ''The Soundboard Series'' je pušten u prodaju uključujući koncerte sa Australske turneje plus dva iz Tokija, [[Japan]].

 

Većina vremena sljedećih nekoliko godina provedena je na turnejama. Grupa je nastavila tako do [[2002]]., kada je utemeljitelj benda Lord (koji je, zajedno sa Paiceom, bio jedini član u svim inkarnacijama benda) prijateljski najavio svoj odlazak iz benda da nastavi osobne projekte (pogotovo orkestralni rad). Lord je ostavio svoje Hammond [[orgulje]] svojoj zamjeni. Rock veteran, klavijaturist [[Don Airey]] (Rainbow, [[Ozzy Osbourne]], Black Sabbath, Whitesnake), koji je pomogao Deep Purpleu kada je Lord ozlijedio koljeno 2001., pridružio se bendu. [[2003]]., Deep Purple je objavio svoj prvi studijski album u pet godina (''Bananas'') i ubrzo započeo turneju u svrhu promocije albuma. EMI Records je odbio produljenje ugovora s Deep Purpleom, vjerovatno zbog prodaje koja je bila niža od očekivane. Zapravo se live album s Londonskim simfonijskim orkestrom prodavao bolje od ''Bananasa''. Roger Glover je izjavio da ne bi stvarno zaradili više, čak i da objave novi studijski album s novim materijalom. Ian Gillan je rekao: "Prodaja albuma stalno opada, ali ljudi su spremni platiti puno za koncertne ulaznice." Većina pjesama koja je svirana na koncertima sastojala se od starih materijala. U julu [[2005]]., bend je svirao na Live 8 koncertu u Park Placeu (Barrie, [[Ontario]]), a u oktobru iste godine, objavljuje svoj sljedeći album ''Rapture Of The Deep''. Uslijedila je Rapture of The Deep turneja, u sklopu koje su održali i koncert u [[Sarajevo|Sarajevu]], 2007. godine.<ref>{{Cite web |url=http://www.nadanasnjidan.ba/d/225-deep-purple-odrzao-koncert-u-sarajevu/ |title=Arhivirana kopija |accessdate=12. 11. 2012 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111105030046/http://www.nadanasnjidan.ba/d/225-deep-purple-odrzao-koncert-u-sarajevu/ |archivedate=5. 11. 2011 |url-status=dead }}</ref> Dva studijska albuma ove postave VIII je producirao Michael Bradford, koji je poznat kao [[rap]] ili [[pop]] muzičar.

 

* Nick Simper (bas)

* Joe Lynn Turner (vokal)

 

=== Vremenska crta ===

at:26/04/2013

at:07/04/2017

 

BarData =

==Diskografija==

 

 

==Reference==