Razlika između verzija stranice "Sarah Bernhardt"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m datumi: ispravljam razne vrste datuma u u "D. M. GGGG"
Red 31:
Godina 1860. počela je da pohađa Muzički konzervatorij pri Deklemaciji u Parizu, a ubrzo je postala student pozorišta Comédie Française, gde je glumački debitovala 11. augusta 1862. godine, u glavnoj ulozi [[Jean Racine|Racineove]] Ifigenije uz ne baš sjajne kritike. Tu se kratko zadržala. Zamolili su je da napusti ustanovu nakon što je ošamarila drugu glumicu koja je gurnula njenu mlađu sestru na rođendanskom slavlju za [[Molière]]a.
 
O njenom životu postoje brojne nepoznanice zbog njene sklonosti da preuveličava i iskrivljuje. [[Alexandre Dumas (sin)|Alexandre Dumas]] je opisuje kao veliku lažljivicu.<ref name="gottlieb">{{cite web|url=http://www.nybooks.com/articles/2007/05/10/the-drama-of-sarah-bernhardt/ | title = The Drama of Sarah Bernhardt | last=Gottlieb| first = Robert| accessdate=18. 10. 2007.}}</ref>
 
Sara je kao petnaestogodišnjakinja kupila [[Mrtvački kovčeg|mrtvački kovčeg]] i voljela je da spava u njemu. Kasnije je napisala da je [[smrt]] nije plašila i da je voljela da igra uloge junakinja koje na kraju komada umiru, pa je spavala u kovčegu da bi se što bolje uživela u ulogu. Njena prepoznatljivost je još od mladalačkih dana ležala u neobičnom stilu oblačenja, naročito u sandalama.
Red 41:
Godine 1899. preuzela je pozorište „Théâtre des Nations“ na Place du Châtelet, i preimenovala ga u „Pozorište Sarah Bernard“ i 21. januara ga otvorila jednim od svojih najboljih nastupa, glavnom ulogom u predstavi „La Toska“ autora Viktorijena Sardoa. Nakon toga je slijedila Rasinova „Fedra“ (24. februara), Oktav Fejeova drama „Dalila“ (8. marta), Gaston de Vejlijev „Patron Benik“ (14. marta), Edmond Rostandov „Samarijanac“ (25. marta), i Aleksandar Dumasova „Dama sa kamelijama“ (9. aprila).
 
Dana 20. maja bila je premijera, njene najkontraverznije uloge, one [[William Shakespeare|Shakespeareovog]] „[[Hamlet]]a“ adaptiranog u prozi, koju su joj napisali Ežen Morand i Marsel Švab. Predstava je oduševila kritičare uprkos trajanju od četiri sata.{{sfn|Robert|2010|p=142}}<ref>''Almanach des Spectacles, année 1899'', [https://archive.org/stream/almanachdesspec03soubgoog#page/n77/mode/1upp. 63]; Octave Feuillet's ''Dalila''; Gaston de Wailly's ''Patron Bénic''; Morand and Schwob's ''Hamlet''{{fr}}</ref> Zaradila je reputaciju kao ozbiljna dramska glumica i postala jedna od najpoznatijih glumica 19. vijeka.<ref>{{cite web|url=https://theculturetrip.com/europe/france/articles/the-divine-sarah-bernhardt-the-original-acting-icon/ | title = From Stage to Screen: The Film Career of Sarah Bernhardt| last=Golden| first = Eve| accessdate=18. 10. 2007.}}</ref> Upravljala je svojim pozorištem sve do smrti, kada ga je preuzeo njen sin Moris. Nakon njegove smrti 1928. godine, pozorište je zadržalo njeno ime sve do njemačke okupacije u [[Drugi svjetski rat|Drugom svetskom ratu]] kada je promjenjeno u „Théâtre de la Cité“ zbog jevrejskog porijekla glumice.
 
==Filmografija==