Razlika između verzija stranice "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG"
Red 295:
Dotadašnje političke organizacije, SKJ, [[Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije]] (SSRNJ), [[Savez socijalističke omladine Jugoslavije]] (SSOJ), praktički gube na značaju ili se pokušavaju reformirati, promjenom imena ili uvođenjem nekih liberalnih stavova. Zahtjev saveznog sekretara za narodnu odbranu u aprilu 1991. generala [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]], da se višepartijski izbori zakonski zabrane, odbijen je.<ref name="Jović">[[Borisav Jović]] - ''Poslednji dani SFRJ. Izvodi iz dnevnika'', Beograd 1995.</ref>
 
Prvi [[Skupštinski izbori u SR Sloveniji 1990.|skupštinski]] i [[Predsjednički izbori u Sloveniji 1990.|predsjednički]] izbori održani su u SR Sloveniji [[8. april]]a 1990. godine<ref name="SI90">[http://www.stat.si/StatWeb/doc/letopis/1997/05-97.pdf Službeni rezultati skupštinskih izbora 1990. ''Statistički godišnjak Republike Slovenije 1997.''] {{Simboli jezika|si|slovenski}} {{Simboli jezika|en|engleski}}</ref>, zatim u SR Hrvatskoj ([[Izbori za zastupnike u Hrvatski sabor 1990.|skupštinski izbori]]) [[22. april]]a i 6-7. maja,<ref name="HR90" >{{Cite web |url=http://www.izbori.hr/arhiva/arhiva_1990.html |title=Arhiva izbora |accessdate=9. Oktobar10. 2016 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120504041445/http://www.izbori.hr/arhiva/arhiva_1990.html |archivedate=4. Maj5. 2012 |url-status=dead }}</ref> zatim [[Makedonski parlamentarni izbori 1990.|parlamentarni izbori]] u SR Makedoniji [[11.novembar|11.]] i 25. novembra, u SR Bosni i Hercegovini [[18. novembar|18. novembra]] [[Opći izbori u SR Bosni i Hercegovini 1990.|opći izbori]] a 2. decembra drugi krug izbora.<ref name= "Parlament">[https://www.parlament.ba/istorija/Default.aspx?id=27926&langTag=bs-BA&pril=b Službena stranica Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine]</ref> Početkom decembra ([[9. decembar|9. decembra]]) održani su u Srbiji [[Predsjednički izbori u Srbiji 1990.|predsjednički]] i [[Skupštinski izbori u Srbiji 1990.|skupštinski]] izbori<ref name="SR90">[http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2007&mm=01&dd=21&nav_category=418&nav_id=228593 Hronologija parlamentarnih izbora]</ref><ref name="RS90">[http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1991/pdf/G19916001.pdf Službeni rezultati parlamentarnih i predsjedničkih izbora]</ref>, a istoga dana su održani [[Izbori za poslanike u Narodnu Skupštinu Socijalističke Republike Crne Gore|skupštinski]] i [[Izbori za predsednika predsedništva i članove predsedništva Socijalističke Republike Crne Gore 1990.|predsjednički izbori]] u SR Crnoj Gori.<ref name="HS"/> U nemogućnosti nalaženja izbornog sistema na saveznom nivou, koji bi onemogućio npr. prednost koju bi imali Srbi kao najbrojniji narod u odnosu na Slovence, zbog oko četiri puta većeg broja stanovnika, izbori, kao i zbog nepostojanja političkih partija na saveznom nivou, nisu nikada održani. Pokušaj premijera [[Ante Marković]]a osnivanjem [[Savez reformskih snaga Jugoslavije|Saveza reformskih snaga Jugoslavije]] (SRSJ) u julu 1990. godine, da ta partija zaživi na saveznom nivou nije uspio, jer se partija kandidirala samo na republičkim zborima.
 
Na izborima su, osim u SR Sloveniji, Srbiji, SR Makedoniji i SR Crnoj Gori pobijedile nove stranke. U SR Hrvatskoj je premoćno pobijedila desno orijentirana nacionalistička stranka [[HDZ]] sa 41,9% glasova osvojivši ukupno 55 mandata,<ref name="HR90"/> a u SR Bosni i Hercegovini tri nove nacionalne stranke [[SDA]], [[HDZ BiH]] i [[SDS]] su osvojile prva tri mjesta u oba skupštinska vijeća.<ref name= "Parlament"/> Reformirani [[Savez komunista Slovenije]] pod imenom [[Savez komunista Slovenije-Stranka demokratskih promjena]] osvojila je prvo mjesto sa 17,3% i ukupno 14 mandata,<ref name="SI90"/> u SR Makedoniji pod imenom [[Savez komunista Makedonije - Stranka demokratskih promjena]] ({{Jez-mk|Сојуз на комунистите на Македонија}}) osvojila je 27,7% glasova sa 31 mandatom. U SR Crnoj Gori [[Savez komunista Crne Gore]] osvojio je apsolutnu većinu sa 56,18% glasova i 83 mandata, dok je reformirana srbijanska [[Socijalistička partija Srbije]] (SPS) zbog prethodno promijenjenog većinskog izbornog sistema sa samo 46,09% osvojenih glasova dobila 194 od ukupno 250 mandata <ref name="SR90"/><ref name="RS90"/> Izbori u Srbiji nisu bili regularni, jer je SPS preuzela čitavu imovinu Saveza komunista Jugoslavije, procijenjenu na oko 100 miliona dolara, te je imala potpunu kontrolu nad medijima, kao i na izbornim mjestima.<ref name="HS"/>
Red 389:
Na ljeto 1990. godine u dijelovima SR Hrvatske sa pretežnom srpskom većinom ([[Knin]] i Zapadna Slavonija), došlo je do političkih zahtjeva o autonomnosti Srba u Hrvatskoj, a 25. jula 1990. godine kninski političar [[Milan Babić]] proklamirao je suverenitet i autonomiju srpskog naroda u Hrvatskoj, što je praćeno blokadama prometa na cestama koje prolaze kroz to područje. Naoružane grupe balvanima su blokirali prometnice, što je nazvano [[Balvan-revolucija|Balvan-revolucijom]], a krajem augusta organiziran je referendum o autonomiji, a 2. septembra 1990. godine proglašena je [[Srpska autonomna oblast Kninska krajina]], a za predsjednika izabran je [[Milan Babić]]. Ubrzo su na tom području vlast preuzele političke stranke hrvatskih Srba, tze je došlo do stvaranje [[Milicija SAO Krajine|Milicije SAO Krajine]], a 1992. godine stvorena je [[Srpska vojska Krajine]]. 25. juna 1991. godine stvorena je [[SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem]], autonomna oblast koja se kasnije ujedinila sa kninskom oblašću u [[Republika srpska krajina|Republiku srpsku krajinu]]. U pokušajima deblokade prometnica došlo je do prvih oružanih sukoba između jedinica [[Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske|MUP-a Hrvatske]] i [[Zbor narodne garde|Zbora narodne garde]], napada na policijske stanice u Glini i Obrovcu, miniranja pruge u Dalmaciji, te do napada na policijsku patrolu na cesti ´Benkovac-Obrovac u kom gine jedan hrvatski policajac.<ref name="SC">Srećko Cvitanović: [http://dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=16342:haag-i-hrvati-recimo-pravu-istinu&catid=9:politika-i-drutvo&Itemid=11 Haag i Hrvati - recimo pravu istinu]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}, dragovoljac.com, 12. novembra 2012. Pristupljeno 15. novembra 2016.</ref> Sukobe je pokušala zaustaviti [[JNA]], koja je istovremenim naoružavanjem Srba i pasivnim odnosom ubrzo prešla na stranu Srba. Istovremeno se u organizaciji političkih partija, osnivaju [[Paravojna formacija|paravojne]] hrvatske organizacije, koje većim dijelom objedinjuje [[HOS]], koji 25. juna 1991. organizuje novoosnovana [[HSP]], kao stanačku vojsku, a koja je regrutirala svoje članove od hrvatske emigracije u inostranstvu, kao i Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
 
Nakon [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|izbora]] [[1990.]] godine, 30. maja konstituira se višestranački [[Hrvatski sabor|Sabor]]. Krajem godine 27. decembra 1990. donosi se novi [[Ustav Republike Hrvatske (1990.)|Ustav]], u kom ise između ostalog iz naziva republike odstranjuje pridjev "Socijalistička", Srbima je ukunut status konstitutivnog naroda i status je promijenjen u nacionalnu manjinu, a na [[Referendum o hrvatskoj samostalnosti|referendumu o hrvatskoj samostalnosti]] održanom [[19. maj]]a [[1991.]] većina od 93.24% birača opredjeljuje se za samostalnu i nezavisnu državu. Na osnovu te odluke Sabor RH je 25. juna 1991. donio [[Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske|Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske]] kojim se Hrvatska uspostavlja kao nezavisna država. Neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. oktobra 1991. godine [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|raskida sve državnopravne sveze s dosadašnjom SFRJ]]. Na [[Plitvička jezera|Plitvicama]] 31. marta 1991. dolazi do prvog većeg sukoba nazvanog [[Incident na Plitvicama 1991|Krvavi Uskrs]] između Hrvatske policije i pobunjenih Srba u kom je poginuo jedan hrvatski policajac i jedan pripadnik Teritorijalne odbrane Srpske krajine.<ref>''[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0282005/plitvice.asp Uskrs na Plitvicama 1991., Hrvatski vojnik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120414095446/http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0282005/plitvice.asp |date=14. April4. 2012 }}'' broj 28, april 2005.</ref> Slijede [[Pokolj u Borovu Selu|sukobi u Borovu Selu]] 2. maja 1991. u kom je ubijeno 12 policajaca i 20 ranjeno, dok je na srpskoj strani poginulo između 3 i 20 ljudi.<ref>Robert J. Donia: ''Bosnia-Hercegovina: A Tradition Betrayed.'' C. Hurst & Co., 1994, str. 224.</ref><ref>Mihailo Crnobrnja: ''The Yugoslav Drama.'' McGill-Queens University Press, 1996, str. 157.</ref> Jedinice JNA uskoro napuštaju dijelove Hrvatske, a dijelovi jedinica JNA, prelaze pod komandu novoosnovane [[Srpska vojska Krajine|Srpske vojske Krajine]], a oružani sukobi prerastaju u [[Rat u Hrvatskoj|rat]], koji će potrajati do 12. novembra 1995. godine.
 
==== SR Slovenija ====
Red 658:
U Jugoslaviji nije bilo savezno definisanog zvaničnog jezika.<ref name="4J">Leksikonska natuknica ''Narodna skupština ─ Savezna.'', dio ''Stalne komisije Savezne narodne skupštine'' '''u''': Ružić, Silvio (ur.) ''Priručni privredni leksikon'', 1. izd., »Privreda«, Zagreb, 1962., str. 228. {{Citat4|b) četiri komisije za utvrđivanje autentičnosti tekstova materijala Skupštine na jezicima na kojima nisu bili podnijeti: za srpski, hrvatski, slovenski i makedonski jezik.}}</ref> Određivanje službenih jezika bilo je u nadležnosti socijalističkih republika i socijalističkih autonomnih pokrajina, odnosno njihovih skupština, koje su donosile njihove ustave.
 
U SR Srbiji zvanični se jezik zvao [[srpskohrvatski]] do kraja socijalističkog razdoblja. U SAP Kosovu je pored srpskohrvatskog zvanični jezik bio [[albanski jezik]], a u školskom sistemu i [[turski jezik]]. U SAP Vojvodini su, pored srpskohrvatskog, zvanični bili [[mađarski jezik|mađarski]], hrvatskosrpski, [[slovački jezik|slovački]], [[rumunski jezik|rumunski]] i [[rusinski jezik|rusinski]]. Srbija poslije socijalističkog razdoblja zadržava srpskohrvatski kao zvanični sve do Ustava iz [[2006]]. godine. U SR Crnoj Gori je zvanični jezik bio srpskohrvatski jezik ijekavskog izgovora. U SR Bosni i Hercegovini je zvanični jezik bio srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.<ref name="Geršković"/> U SR Sloveniji su pored slovenskog zvaničan status u pojedinim općinama imali [[mađarski jezik|mađarski]] i [[italijanski jezik|italijanski]]. U SR Makedoniji [[Makedonski jezik|makedonski]] je bio službeni jezik<ref>{{Cite web |url=http://www.cecl.gr/RigasNetwork/databank/REPORTS/r1/Fyrom_R1_Cvetkovski.html |title=Ustavna historija Makedonije |accessdate=8. April4. 2010 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080327060707/http://www.cecl.gr/RigasNetwork/databank/REPORTS/r1/Fyrom_R1_Cvetkovski.html |archivedate=27. Mart3. 2008 |url-status=dead }}</ref>, ali pored makedonskom, [[albanski jezik|albanski]],<ref name="Ada">Spasov, Ljudmil; Arizankovska, Lidija. ''Hierarhizacija jezikov v Republiki Makedoniji in Republiki Sloveniji glede na jezikovno politiko Evropske unije'', [http://www.centerslo.net/files/File/simpozij/sim20/spasov.pdf (161-169.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100918020414/http://www.centerslo.net/files/File/simpozij/sim20/spasov.pdf |date=18. Septembar9. 2010 }} '''U''': Vidovič-Muha, Ada. (ur.) ''Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje : ob 450-letnici izida prve slovenske knjige'', Zbirka »Obdobja – metode in zvrsti« (vol. 20, ISSN 1408-211X), Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2003., ISBN 961-237-057-5, {{COBISS.SI|ID=125833984}}, [http://books.google.hr/books?lr=&cd=17&id=s5kYAQAAIAAJ&q=SR+Makedonije str. 163., 164.] {{Citat4|''Prvi člen ''Ustave SR Makedonije'' (''Ustav na SRM'', 1974) je SRM definiral kot nacionalno državo makedonskega naroda ter albanske in turške narodnosti v njej. V členih 220 in 222 je bilo zapisano, da ljudje lahko prosto uporabljajo svoj jezik in pisavo za izražanje in razvijanje svoje kulture. …}}</ref> i [[turski jezik|turski]]<ref name="Ada"/> su se također koristili u školskom sistemu, te kulturnih potreba.<ref name="Ada"/> U SR Makedoniji se u školskom sistemu podučavao i [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]]. U SR Hrvatskoj je do [[1953]]/[[1954]]. zvaničan jezik u školskom sistemu bio hrvatski, poslije hrvatskosrpski, a od [[1972]]. hrvatski ili srpski. Od [[9. novembar|9. novembra]] [[1990]]. zvaničan jezik je hrvatski. U ostaloj društvenoj praksi hrvatski kao zvaničan naziv službenog jezika SRH ostaje do Ustava SFRJ iz [[1963]].<ref name="4J"/> U Ustavu SR Hrvatske kao zvaničan naziv jezika od [[1972]]. se pojavljuje hrvatski književni jezik koji se zvao i hrvatski ili srpski. Srpskohrvatski se zvanično koristio od Ustava SFRJ iz [[1963]]. do Ustava SFRJ [[1974]]. u vojnim jedinicama JNA koje su bile stacionirane u SR Hrvatskoj i kod onog dijela stanovništva koje je preferiralo zvaničan jezik SR Srbije. U ostalim oblastima života primjena srpskohrvatskog zvanično prestaje amandmanom na Ustav SR Hrvatske [[1972]].
 
Tako Ustav SR BiH navodi kao jezik ''srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.<ref name="Geršković">Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan. ''Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema'' (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974., [http://books.google.com/books?id=4wgNAQAAIAAJ&q=ijekavskog str. 70.,] {{COBISS|ID=3400193}}</ref>
Red 896:
{{Glavni|Hokej na ledu u Jugoslaviji}}
[[Datoteka:Edo Hafner 2015.jpg|140px|mini|desno|[[Edo Hafner]], jugoslavenski hokejaš]]
Takmičenja u [[Hokej na ledu|hokeju na ledu]] u Jugoslaviji organizirao je [[Hokejaški savez Jugoslavije]] osnovan 1911. godine kao Hokejaški savez Srbije, koji je bio član [[Međunarodna hokejaška federacija|Međunarodne hokejaške federacije]]. Na međunarodnim takmičenjima Jugoslaviju je prestavljala [[Reprezentacija Jugoslavije u hokeju na ledu]]. koja je nastupala na [[Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu|Svjetskim prvenstvima]] od 1930. godine. Nastupi su bili uglavnom u grupi B, a nekoliko puta u grupi C. Najbolji rezultati bilo je drugo mjesto na prvenstvu [[Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu 1974.|1974.]] godine. Na [[Hokej na ledu na Olimpijskim igrama|Olimpijskim igrama]] nastupili su pet puta, a najbolji plasman je bilo 9 mjesto na [[Hokej na ledu na Olimpijskim igrama 1968.|turniru 1968. godine]]. Najviše nastupa za reprezentaciju imao je [[Edo Hafner]] sa 203 nastupa, a najbolji strijelac bio je [[Zvone Šuvak]] sa 202 postignuta poena.<ref>[http://www.nationalteamsoficehockey.com/uploads/Yugoslavia_All_Time_Results.pdf Rezultati Jugoslavije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111112131842/http://www.nationalteamsoficehockey.com/uploads/Yugoslavia_All_Time_Results.pdf |date=12. Novembar11. 2011 }} на nationalteamsoficehockey.com</ref>
 
[[Jugoslavenska hokejska liga|Ligaška takmičenja]] održavala su se od 1936. godine, a najveći broj osvojenih prvenstava imao je [[HK Jesenice]] (23), [[HK Olimpija]] (13), [[HK Partizan Beograd]] (7), [[HK Medvešćak]] (3), [[HK Jesenice]] (23), [[KHL Mladost Zagreb]] (2) i jednom je prvenstvo osvojilo [[SD Zagreb]]. Takmičenja u [[Kup Jugoslavije u hokeju na ledu|Kupu Jugoslavije]] održavana su od 1966. godine, a [[HK Jesenice]] su pobijedile 8 puta, [[HK Medvešćak]] i [[HK Olimpija]] 4 puta i [[HK Partizan Beograd]] 2 puta.