Razlika između verzija stranice "Glasinačka kultura"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →Nestanak kulture: datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG" |
No edit summary |
||
Red 93:
=== Faza V-b ===
Glasinačka kultura, po svemu sudeći i političko-etnička zajednica, sredinom latena se gubi, kada u [[tumuli]]ma nestaje karakterističnog „glasinačkog“ materijala.<ref name="Glasinac"> {{Cite web |url= http://tempusbiherit.ba/documents/lectures/Glasinac-5.pdf |title=Blagoje Govedarica: Glasinac i Glasinačka kultura – V. Glasinački kneževi |work=Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
== Religija ==
Religija Autarijata kao dio duhovnog života, odslikava se u pronađenim ostacima njihove materijalne kulture koje čine mnogobrojne nekropole grobova, te pojedini grobni prilozi koji se povezuju sa postojanjem kultova.
Novi način privređivanja, uz upotrebu metala, i sve češće ratovanje donijeli su sa sobom i promjenu u religioznoj svijesti i na ilirskom prostoru što se manifestira stvaranjem muškog božanstva i u novom odnosu prema pokojnicima.
=== Kult predaka (mrtvih) ===
Odnos prema pokojnicima, predstavljen u vidu kulta predaka, na prostoru glasinčke kulture je bio vrlo izražen, i imao je i primarnu ulogu u religioznoj i u duhovnoj svijesti. Već u eneolitu, kult predaka (mrtvih) zamijenio je stari kult plodnosti kao dominirajući aspekt religiozne svijesti.<ref name="Leksikon"/> Ali to nije značilo i potpuno iščezavanje ovog [[mediteran]]skog kulta, jer je našao mjesto i u zajednicama metalnog doba. Odnos između sahranjivanja inhumacijom i incineracijom teško je objasniti. Možda su ta dva načina samo proizvodi različitih shvatanja o odnosu života i smrti, zagrobnom životu i duhu predaka,
[[Indoevropljani|Indoeuropske]] zajednice, kojima je pripitomljavanje konja i upotreba metala kao oružja, potpuno izmijenilo stil života, imale su novi odnos prema smrti, nego neolitski ljudi. Smrt je postala redovna pojava, pa je kult predaka stekao prevagu u odnosu na ostale kultove, ali i da poveća duhovnu snagu, agresivnost i smanji strah od smrti kod ratničkih zajednica.<ref name="GT"/>
Pažnja koja je prilikom sahranjivana, poklanjana istaknutim pokojnicima ukazuje i na postojanje kulta herosa (χερωσα), odnosno postupnom pretvaranju istaknutih predaka u mitske heroje, polubožanstva.
=== Kult sunca ===
U fazu IV b, odnosno VII. st. p. n. e. datiraju se i kultna kolica sa Glasinca. Predstava vodenih barskih ptica na kutnim kolicima, povezuje se sa kultom sunca, tj. sa vjerovanjima vezanim za godišnje cikluse jačanja i slabljenjima sunca.
Funkcija ptica je da vuku kola, koja su modifikacija sunčeve barke, ne na zemlji, nego na nebeskom svodu. Tokom praktičnog izvođenja rituala kultna kolica služila su i kao posuda (odnosno jedna od ptica ustvari je predstavljala posudu) za materiju korištenu u ritualu, a onda bi bile ostavljane sa tom materijom sa pokojnikom kao njegov grobni prilog.<ref name="Religija Ilira">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/191280925/Alojz-Benac-RELIGIJSKE-PREDSTAVE |title= Alojz Benac –Religijske predstave prastanovnika južnoslavenskih zemalja |work= ANUBiH, Sarajevo. 2012 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Slična kolica nađena su u Austriji i Danskoj.
Barske ptice se u grčkoj mitologiji upravo najčešće nalaze u mitovima vezanim za Apolona, a veze između Apolona i solarnih božanstava kod zapadnobalkanskih naroda su vrlo prisutne i raznovrsne.
Pored barskih ptica-selica i predstave svastike simboliziraju [[Sunce]] koje se nalazi u pokretu (narukvica od metalnog lima iz Miošića i Potpećine). Na pojasevima mramoračkog tipa postoje stilizirani prikazi koji se sastoje od četiri svastike međusobno veoma spretno uvezane u jednu svastiku, čime se prikazuju sunce i njegove zrake u punoj svojoj snazi. Na knemidama se nailazi i na obilje drugih solarnih simbola, obilježenih kružnicama koje se i same sastoje od niza paralelnih kružnica u okviru i preko kojih se nalaze krstovi različitih oblika sa ispupčenjima u sredini.<ref name="Leksikon"/>
Sami pojasevi «mramoračkog tipa» su potpuno neadekvatni zbog svoje metalne krutosti i težine da služe kao obični odjevni predmet. Oni su nesumnjivo svrhu svoga postojanja morali imati u drugačijoj upotrebi, i bili su nošeni samo u specijalnim prilikama najvjerojatnije ceremonijalnog religijsko-magijskog karaktera. U ličnosti autarijatskog vladara bila je objedinjena i institucija vrhovnog sveštenika.
Motiv svastike pronađen je i na ognjištu u Donjoj dolini, a u Lukavcu kod Tuzle nađeni su dijelovi jedne bronzane posude koja je bila ukrašena stiliziranim predstavama sunčevih kola. Pojava klasičnog oblika svastike na objektima koji potiču iz BiH i Srbije rezultat je prodora «grčkih kulturnih i uopše duhovnih elemenata u unutrašnjost ilirskih zemalja.
Postoje dokazi o kontaktima sa grčkim svetilištima i proročištima u kojima su se prinosili darovi, u Delfima, Dodoni, Olimpiji, Herinom hramu na Korintskoj prevlaci i u svetilištu Artemide Ortije u Sparti. U kasnijim periodima razvio se religijski sistem sličan onim sistemima koji su postojali kod većine mediteranskih naroda, pa je i kod Autarijata došlo do interpretacije njihovih božanstava po modelu ''Intrepetatio Greaca''
=== Žrtvovanja ===
Iz pisane građe raspolaže se sa jednim podatkom (Nikola iz [[Damask]]a) koji se dovodi sa autarijatskim religioznim životom. Kada su u vojnom pohodu Autarijati su ubijali svoje onemoćale ili teško ranjene ratnike, kako ne bi pali u ruke neprijatelju. Time su sprečavali da njihovi sunarodnici živi padnu u ruke neprijatelja i budu izloženi mučenju, što je kod primitivnih naroda uvijek povezano uz neki religijski ritual i misteriju.<ref name="GT"/>
Ovaj podatak govori da je kod Autarijata bilo prisutno žrtvovanje ljudi. To pokazuje i kneževski tumul u Ararevoj gromili gdje je istovremeno sahranjen i sluga, te vladarski tumuli iz Atenice, Pilatovića i Pećke Banje, gdje su u sekundarne
tumule sahranjivane žene, u istom vremenu kad i pokojnik u glavnom tumulu. Uz tumul II u Atenici otkriveni su tragovi ritualnog žrtvovanja jednog broja životinja (pas, dvije divlje svinje, tri tura).
Objekti koji bi na simbolički način sugerirali prisustvo kulta zmija, raširenog i karakterističnog za ilirsko područje, na autarijatskom prostoru se ne nalaze u velikom broju.
=== Kultna mjesta ===
Kultna mjesta i svetilišta javljaju se u nekoliko oblika. Velike kamene ili zemljane humke bez pokojnika, služile su kao kultna mjesta. Ulomci keramike i životinjski zubi, ostaci su mističkih radnji. Kao kultna mjesta su služile i mnogobrojne manje pećine, pripećci i stijene: Stijena pod Pismom, Kozlogradske stijene i Ledenjača. Veliki broj crteža koji se nalaze na stijenama ili u blizini pećina sugerira da su to bila kultna mjesta.<ref name="GT"/>
== Nestanak kulture ==
Od sredine V. st. p. n. e. (faza V a) do oko 335. god. p. n. e. Autarijati završavaju i svoju teritorijalnu ekspanziju i svoj daljnji društveno-politički, ekonomski i kulturni razvitak. U prvo vrijeme nastaje stabiliziranje dostignutih tekovina, a zatim duga stagnacija. Takvo stanje se najbolje manifestira u ostacima materijalne kulture koju su Autarijati koristili u navedenom periodu, a koja ne pokazuje neki radikalni razvitak kao u ranijim periodima, kada je autarijatski duh pokazivao veliku preduzimljivost, pokretljivost i originalnost u produkciji materijalne kulture. Istovremeno je sve veći priliv importovanog materijala ili se samo preuzimaju tipološke osobine i prikazi drugih kultura. Najbolji primjer je «mramorački» pojas, iz Umčara, najmlađi do sada pronađeni, urađen sa stranim ornamentom. Nekad je ovaj pojas bio jedan od najoriginalnijih i ornamentalnih proizvoda Glasinačke kulture. To govori da je autarijatska svijest o potrebi čuvanja i svojih najtradicionalnijih kulturnih pojava prilično oslabila.
| |||