Razlika između verzija stranice "Glasinačka kultura"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m →‎Nestanak kulture: datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG"
Red 96:
Od sredine V. st. p. n. e. (faza V a) do oko 335. god. p. n. e. Autarijati završavaju i svoju teritorijalnu ekspanziju i svoj daljnji društveno-politički, ekonomski i kulturni razvitak. U prvo vrijeme nastaje stabiliziranje dostignutih tekovina, a zatim duga stagnacija. Takvo stanje se najbolje manifestira u ostacima materijalne kulture koju su Autarijati koristili u navedenom periodu, a koja ne pokazuje neki radikalni razvitak kao u ranijim periodima, kada je autarijatski duh pokazivao veliku preduzimljivost, pokretljivost i originalnost u produkciji materijalne kulture. Istovremeno je sve veći priliv importovanog materijala ili se samo preuzimaju tipološke osobine i prikazi drugih kultura. Najbolji primjer je «mramorački» pojas, iz Umčara, najmlađi do sada pronađeni, urađen sa stranim ornamentom. Nekad je ovaj pojas bio jedan od najoriginalnijih i ornamentalnih proizvoda Glasinačke kulture. To govori da je autarijatska svijest o potrebi čuvanja i svojih najtradicionalnijih kulturnih pojava prilično oslabila.
 
Svojim dolaskom u Donju Panoniju, [[Kelti]] su podčinili panonske (sjevernoilirske) narode, posebno one u istočnoj Slavoniji i Srijemu, nakon čega se okreću prema onim teritorijima koje su nalazile van granica makedonskog carstva. Prvi na udaru našli su se Autarijati, nedavno poraženi od [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog]]. Kelti su prodrli dolinama [[Drina|Drine]], [[Kolubara|Kolubare]] i [[Morava|Morave]]. Pisani izvori govore da su se Autarijati 311/310. god pne, našli u masovnoj seobi.<ref name="Historija Autarijata"> {{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Historija_Autarijata.pdf |title= Salmedin Mesihović: Historija Autarijata |work=Filozofski fakultet Sarajevo, 2014. |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Smatra se da je nakon seobe Autarijata u [[Dardanci|Dardaniju]] došlo do vakuuma, koji je trajao sve do [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|rimskog vremena]]. Tada su se na glasinačko područje naselili [[Desidijati]], uglavnom u župnije krajeve.<ref>{{Cite web |url=http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3727 |title=Komisija za nacionalne spomenike |accessdate=26. Februar2. 2016 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160301091027/http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3727 |archivedate=1. Mart3. 2016 |url-status=dead }}</ref><ref name="Krivoglavci Mes">{{Cite web |url= https://books.google.ba/books?id=cK83AwAAQBAJ&pg=PA951&lpg=PA951&dq=bistuae+vetus++bistuae+nova+mesihovi%C4%87&source=bl&ots=2Uh3IcTyUT&sig=OzJ1JXbDoCCvyNl522rGOskO0Oo&hl=bs&sa=X&ved=0ahUKEwjp6qyyofXTAhUH2ywKHTtrBsEQ6AEIIDAA#v=onepage&q=bistuae%20vetus%20%20bistuae%20nova%20mesihovi%C4%87&f=false |title= SALMEDIN MESIHOVIĆ, Dezitijati 2007|work= |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
Za razliku od glasinačke kulture čiji su nosioci bili Autarijati, njen daljnji razvitak na jugu se nastavio. Još od početka IV stoljeća tamošnj Iliri ([[Taulanti]], [[Labeati]], [[Daorsi]], [[Ardijejci]]) bili su uvučeni u grčko-makedonska zbivanja i postepeno će padati pod sve veći uticaj helenizacije.<ref name="GT"/>