Razlika između verzija stranice "Ayrton Senna"

=== Toleman (1984) ===

Senna je na početku svoje karijere u Formuli 1 testirao za nekoliko ekipa: [[Williams]], [[McLaren]], Brabham i Toleman. Peter Warr iz Lotusa, [[Ron Dennis]] iz McLaren, i [[Bernie Eccleston]] iz Brabham su mu ponudili testiranje 1984. godine i predstavili dugoročne ugovore. Warr iz Lotusa je zapravo želio da Senna zamijeni [[Nigel Mansell]]a, ali je njihov tadašnji glavni sponzor, Imperial Tobacco, zahtijevao da u ekipi bude britanac tako da je ta opcija propala. Prvu testnu vožnju za Brabham Senna je ostvario u novembru [[1983]]. godine gdje je ostvario prolazna vremena dvije sekunde slabija od prvog vozača ekipe, [[Nelson Piquet]]a koji mu je te prilike dodijelio nadimak 'taksi vozač iz Sao Paula'. Senna je bio impresioniran Brabham ekipom ali je prema mišljenju Piqueta glavni sponzor ekipe 'Parmalat' insistirao na tome da u ekipu ipak dođe Roberto Moreno.<ref>{{cite journal |last=Clarkson |first=Tom |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date=18 October 2012|title=When Senna drove for Brabham |trans_title= |journal=F1 Racing |volume=201 |series= |issue=November 2012 |pages=62–67 |at= |publisher=Haymarket Publications |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |arxiv= |isbn= |pmc= |url= |laysource= }}</ref><ref>Rubython, Tom, ''The Life of Senna'' (2004), str. 90</ref>

Debitovao je na VN Brazila na stazi u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Prvi bod ostvario je na svojoj drugoj utrci, na VN [[Južnoafrička Republika|Južnoafričke Republike]] 7. aprila 1984. godine na stazi Kyalami. Isti učinak postigao je i na slijedećoj utrci za VN Belgije. Dva boda u prve tri utrke i nisu bile dobar početak za jednog od najboljih svjetskih vozača Formule 1, no to će se ubrzo sasvim promijeniti. Kombinacija oko nedoumice vezanih za pneumatike i problemi sa pritiskom goriva u bolidu uzrokovale su da propusti da se kvalifikuje za utrku za VN San Marina i to je bio jedini put da propusti da se kvalifikuje za jednu utrku u svojoj uspješnoj karijeri.<ref>Senna's best result of the season came at the Monaco Grand Prix, the first wet weather race of the season. Qualifying 13th on the grid, he made steady progress in climbing through the field, passing [[Niki Lauda]] for second on lap 19. He quickly began to cut the gap to race leader [[Alain Prost]], but before he could attack Prost the race was stopped on lap 31 for safety reasons, as the rain had grown even heavier. At the time the race was stopped Senna was catching Prost at 4 seconds per lap.</ref>

Najbolji rezultat te debitantske sezone Senna je ostvario na VN Monaka, prvoj utrci sezone koja se vozila po vlažnom vremenu. Dan uoči utrke Senna je ostvario 13. mjesto na kvalifikacijama. Tokom same utrke ostvarivao je stalni napredak probijajući se napred i to na stazi koja slovi kao nemoguća za pretjecanje. U 19. krugu utrke prestigao je tada drugoplasiranog vozača utrke, dvostrukog, a poslije i trostrukog svjetskog prvaka, [[Niki Lauda|Niki Laudu]], te se poslije sa [[Alain Prost|Alainom Prostom]] borio za pobjednički podij. Ubrzo se primakao Prostu, ali pri nego je došao u poziciju da napadne za prvo mjesto, utrka je prekinuta u 31. krugu iz sigurnosnih razloga a svim vozačima koji su do trenutka prekida utrke bili u poziciji osvajanja bodova, isti su prepolovljeni. To 2. mjesto je ujedno bilo i prvi podij za Ayrtona Sennu.<ref>{{cite web|title=ESPN Profile|url=http://en.espnf1.com/f1/motorsport/driver/1095.html|publisher=ESPN}}</ref> Još dvaput tokom te sezone Senna se penjao na podij i to zahvaljujući ostvarenim trećim mjestima na VN Velike Britanije i na posljednjoj utrci sezone za VN Portugala u Estorilu. Debitantsku sezonu u Formuli 1 završio je kao deveti, izjednačen s Nigelom Mansellom na devetom mjestu ukupnog poretka s ostvarenih 13 bodova.

[[Datoteka:Toleman TG184 Senna Donington Grand Prix Collection.jpg|thumb|Toleman bolid tip TG184 Ayrtona Senne iz 1984. godine na izložbi Donington Grand Prix Collection]]

Pored debitantske sezone, Senna je te 1984. godine vozio i utrku 1000&nbsp;km Nürburgring-a gdje je odvezao Porsche 956 do 8. mjesta. Osim toga učestvovao je i u ekshibicijskoj utrci koja je upriličena povodom otvaranja nove staze Nürburgringa. Nekoliko vozača Formule 1 je uzelo učešće u ovoj utrci koja se vozila u identičnim Mercedes-Benz-W201 bolidima, a Senna je prvi završio utrku ispred Niki Laude i Carlosa Reutemanna.

 

=== Lotus (1985–1987) ===

U drugoj sezoni u ekipi Lotusa Senni se pridružio novi klupski kolega Scot Johnny Dumfries koji je zamijenio De Angelisa a nakon što je Senna uložio veto na dolazak Dereka Warwicka u ekipu, rekavši da Lotus nije u mogućnosti pokrenuti konkurentne automobile za dva vrhunska vozača u isto vrijeme. Senna je kasnije priznao: "Bilo je loše, loše. Do tada sam imao dobar odnos s Derekom."<ref>Hilton (2004), str. 170.</ref>

Ekipa je za sezonu 1986 napravila promjene na bolidu čime se povećala pouzdanost bolida što je bilo glavni nedostatak na bolidu u prethodnoj sezoni. Senna je započeo sezonu 2. mjestom iza sunarodnjaka Nelsona Piqueta na [[Velika nagrada Brazila|VN Brazila]] na stazi Jacarepaguá u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Na drugoj utrci sezone za VN Španije, Senna pobjeđuje sa 0,014 sekundi prednosti ispred Nigel Mansella što predstavlja jedan od najtješnjih finiša u historiji Formule 1 čime prvi put u svojoj karijeri preuzima prvo mjesto u poretku vozača.<ref>Hilton (2004), str. 428</ref> Međutim, ubrzo gubi prvo mjesto zbog odustajanja iz utrke uzrokovanje mehaničkim kvarom na bolidu usljed općenite nepouzdanosti tadašnjeg bolida kojim je upravljao.

==== 1987 ====

Lotus je sezonu 1987 započeo sa novim motorom. Naime nakon odustajanja [[Renault F1|Renaulta]] iz takmičenja Formule 1, japanski proizvođač motora [[Honda]] koji je prethodnu godinu sa ekipom Williams osvojio titulu u poretku konstruktora je odlučio da ostane u takmičenju te se pridružio Lotusu. Sa dolaskom Honde u ekipu je došao i drugi vozač, japanac Satoru Nakajima. Senna je započeo sezonu sa promjenjivom srećom. Podij na [[Velika nagrada San Marina|VN San Marina]] je donekle ublažio kontroverze sa slijedeće trke sa [[Velika nagrada Belgije|VN Belgije]] na stazi Spa-Francorchamps, gdje se Senna sudario sa Mansellom a poslije toga se suočio sa ljutitim englezom u boxu.<ref>Hilton (2004), str. 432</ref> Poslije toga, Senna je osvojio dvije utrke zaredom: narednu [[Velika nagrada Monaka|VN Monaka]] (prva od njegovih rekordnih šest pobjeda u na stazi u Monaku) i VN SAD-a na stazi u Detroitu (njegova druga pobjeda u dvije godine na istoj stazi) te tim pobjedama preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača.<ref>{{cite web|last=Jones F.|first=Robert|title=Street Smart In Motown|url=http://sportsillustrated.cnn.com/vault/article/magazine/MAG1066128/2/index.htm|publisher=Sports Illustrated|date=29 June 1987|accessdate=13 October 2012}}</ref>

Za takmičarsku sezonu 1994, Senna je 11 oktobra 1993. konačno potpisao ugovor s Williams-Renaultom, nakon što je Prost odlučio završiti svoju karijeru. Za tu sezonu izmjenjena su neka pravila, tako da je zabranjen aktivni ovjes, kontrola pogona i ABS. Tokom predsezone testiranje novog Williams bolida FW16, nije uočio nikakvu superiornost u odnosu na bolide FW15C i FW14b koji su mu prethodili, te se Senna našao blizu situacije da u trke uđe sa Schumacherovim Benetton B194 bolidom. Također je izrazio nelagodu u vezi s rukovanjem bolidom, navodeći: "imam vrlo negativan osjećaj o vožnji bolida kao i vožnji na granici itd. ... Neke od njih su elektronske prirode. Također, bolid posjeduje neke karakteristike u koje još nisam u potpunosti uvjeren."<ref>Autosport 24 Jan 1994 Vol 134 No. 4 p.28</ref> Senna je dalje dodao: "To će biti sezona sa puno nesreća, a ja ću rizikovati i bićemo sretni ako se nešto stvarno ozbiljno ne desi."<ref>{{cite web|title=Ayrton Senna 1960–1994: In his own words|url=http://www.espn.co.uk/espn/sport/story/13315.html#|publisher=ESPN|accessdate=21 March 2010}}</ref>

U prvoj trci sezone, u Brazilu, Senna je ostvario prvo startno mjesto. Početkom utrke drži prvo mjesto ali ga u stopu prati Schumacher kome uspjeva da ipak izbije ispred Senne. U nastavku utrke, Senna se okreće na stazi te odustaje. I u drugoj utrci sezone, Senna također osvaja pole position ali i ovdje ostaje bez završetka utrke nakon kontakta sa bolidom Mike Hakinena. Schumacher ponovo pobjeđuje.<ref>{{cite web|title=Pacific GP, 1994 Race Report|url=http://www.grandprix.com/gpe/rr550.html|publisher=grandprix.com}}</ref>

 

== Smrt ==

Treća utrka sezone 1994 i posljednja za Ayrtona Sennu je održana na stazi "Autodromo Enzo e Dino Ferrari", u Imoli, u Italiji. Imola je tradicionalno smatra početkom F1 sezone na evropskom tlu. Senna, koji nije završio prethodne dvije utrke, je izjavio da je to mjesto gdje počinje njegova sezona i da će u narednih 14 utrka, od ukupno 16 u toku sezone, osvojiti titulu.<ref>{{cite web|title=Interview with Ayrton Senna, 28 May 1994|url=http://www.youtube.com/watch?v=iErwQ9Y0q-Y}}</ref> Williams je u Imolu došao sa modifikovanim FW16s bolidom pokušavajući na taj način da poboljša upravljanje bolidom.U petak, dva dana pred utrku, Senna je ostvario pole position 65. i posljednji put, ali je bio uznemiren zbog događaja koji su se desili prije utrke. Senna se žalio na upravljivost bolida FW16 i prijavio da su performanse bolida općenito lošije nakon najnovijih podešavanja koja su izvršili timski inženjeri.<ref>''Senna'' film (2010)</ref> Naime u petak, nakon popodnevnih kvalifikacija, Sennin sunarodnjak i početnik u ovom takmičenju, [[Rubens Barrichello]], je izletjeo sa staze na šikani Variante Bassa i bolidom udario u zid od guma. Zbog pretrpljenih teških povreda (slomljen nos i ruka), Barrichello nije ni nastupio u toj kobnoj utrci. Senna je posjetio Barrichella u bolnici te, vidjevši Rubensovo stanje, postao skeptičan po pitanju sigurnosnih standarda u takmičenju F1. Barrichello je poslije izjavio da je Senna bio prva osoba koju je vidio nakon što se vratio svijesti.<ref>Hilton (2004), str. 341</ref>

 

U nedjelju, na početku utrke, Senna je zadržao prednost ispred Schumachera, međutim došlo je do sudara Pedra Lamya i J. J. Lehta. Na stazu je izašao safety car i ostao na stazi šest krugova.

U slijedećem, sedmom krugu, posredstvom kamere koja je nalazila na Schumaherovom Bennetona a koja je išla uživo, vidjelo se da je Sennin bolid dvaput proklizao. To je za posljedicu imalo izlijetanje bolida sa staze u zavoju Tamburello brzinom od 307&nbsp;km/h te udaranje u betonski zid. Telemetrija je pokazala da je do udara u zid usporio na 218&nbsp;km/h, i to usljed kočenja u trajanju manjem od dvije sekunde.

Podignuta je crvena zastava kao posljedica nesreće na stazi. U roku od dva minuta od nesreće, Sennu su izvadili iz bolida profesor Sid Watkins i njegov medicinski tim. Prvi pregled obavljen kod bolida ukazao je na povrede srca i značajan gubitak krvi (oko 4,5 litara). Zbog Senninog lošeg stanja, profesor Watkins je na licu mjesta izvršio traheotomiju i zatražio helikoptersko prebacivanje Ayrtona Senne u bolnicu u Bolonju gdje je bio proglašen mrtvim sat vremena kasnije. Watkins je kasnije rekao da čim je vidio Sennine potpuno raširene zjenice, znao je da je njegov mozak neaktivan i da neće preživjeti.<ref name="telegraph.co.uk"/>

 

[[1. maj]]a [[2014]]. minutom šutnje obilježena je 20. godišnjica od smrti Ayrtona Senne. Obožavatelji, članovi porodice i kolege te aktuelni vozači Formule 1 učestvovali su u obilježavanju. Svečanost je održana u Imoli na zavoju Tamburello gdje je Senna udario u betonski zid pri brzini preko 300 kilometara na sat. Među prisutnima su bili [[Gerhard Berger]], Sennin suvozač iz McLarena, i sadašnji vozači Ferrarija [[Fernando Alonso]] i [[Kimi Raikkonen]].<ref>[http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/latest/500/500.html U Imoli obilježeno 20 godina od smrti Ayrtona Sene]</ref>