Razlika između verzija stranice "Graham Greene"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 21:
Tokom studija u [[Oxford]]u proživljava krizu moralnog i religijskog identiteta, što ga prvo dovodi u krugove radikalne ljevice, a završava vjerskom konverzijom s protestantizma na katoličku vjeru. Temperamentalno kolerik, sklon avanturama, koketira s opasnošću i rubnim situacijama ljudskog postojanja, Graham Greene je protagonist i hroničar egzistencijalnih, etičkih i spiritualnih kriza modernog zapadnjaka. Na tragu svog velikog uzora [[Joseph Conrad|Conrada]], Greene je ostvario opus koji "pokriva" veći dio planete Zemlje (Evropu, Latinsku Ameriku, južnu Aziju, Afriku), opisao neuralgične tačke savremene civilizacije i drame dekolonizacije, prljave ratove obavještajnih službi, spiritualnu dramu vjernika (najčešće, ali, ne isključivo) bijelaca u kolonijalnom miljeu, političke i ideološke progone, hladnoratovski sukob. Sam pisac dijeli svoje knjige na ozbiljnije, "[[romane]]", i lagahnije, "razonode" (''entertainments''), ali u obama vrstama razvija radnju koja obiluje vanjskim i unutrašnjim napetostima. Neke od značajki njegovih proznih narativnih djela su: dramatičan i "detektivski" zaplet, potjera i progon koje provode institucije sistema (policija, vojska, tajne službe), funkcionalan i dojmljiv stil kojim dominiraju grafički opisi brutalnih i grotesknih situacija, ali bez baroknih retoričkih Conradovih ekscesa, te nužnost moralnog i spiritualnog izbora u ekstremnim iskušenjima.
 
Prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] ostvario je remek djela hibridnog žanra: "Brightonska stijena"/"Ubica i slatkiš" ([[1938]].) o svijetu gangsterskih obračuna, "Moć i slava" ([[1940]].) o duhovnoj drami svećenika alkoholičara u atmosferi vjerskih progona u haotičnom i totalitarnim tendencijama opsjednutom [[Meksiko|Meksiku]]. Poslijeratno doba karakterizira još nekoliko majstorskih ostvarenja: "Srž stvari" ([[1948]].), lociran u [[Afrika|Africi]], gdje se u atmosferi "Greenelanda" (prljavština, kukci, vrelina, zarazne bolesti) odvija završna drama preljubnika, alkoholičara i samoubice Scoobija; "Kraj veze" ([[1951]].), poluautobiografski ljubavni roman, nabijen vjerskom tematikom i postavljen u [[London]]u pod njemačkim bombama; špijunsko-politički "Mirni Amerikanac" ([[1956]].), o počecima američkog intervencionizma u Indokini; "[[Treći čovjek]]" ([[1950]].), scenarij za čuveni film režisera [[Carol Reed|Carola Reeda]].
 
Ponekad je kritika dovodila u pitanje iskrenost autorovih vjerskih uvjerenja, a još češće mu je zamjerala dogmatičnost u tretiranju duhovnih tema. Međutim, teško je reći kako esencijalno religijski pisac, od Bunyana do [[Fjodor Dostojevski|Dostojevskog]] ili Bernanosa, može izbjeći takvoj vrsti prigovora. Greeneova djela nisu ideološki [[roman]]i s tezom, ali u njima je implicitno raspoznatljiv piščev stav. Tobožnji problem s Greeneom (i drugim piscima religijskog habitusa) je u tom što je njihov nenametljiv stav teško prihvatljiv dijelu modernog čitateljstva, koji bez prigovora prihvata izričite svjetonazorske iskaze drugih autora koji su više u skladu s dezorijentiranošću ili sekularnim senzibilitetom prosječnog čitaoca (npr. [[Franz Kafka|Kafka]] ili [[Marcel Proust|Proust]]). Njegov najbolji kasniji roman "Ljudski faktor" ([[1978]].) tematizira problem izdaje i vjernosti kroz lik glavnog junaka, prisiljenog na dvostruku špijunažu kako bi mu sovjetski objavještajci pomogli izbaviti voljenu ženu iz mučilišta južnoafričke policije. Neki od eseja su sakupljeni u zbirci "Izgubljeno djetinjstvo" ([[1953]].). Nefikcionalna proza o druženju s diktatorom Omarom Torrijosom, još jedno je svjedočanstvo njegovog nekonvencionalnog života. Posmrtno mu je objavljena i autobiografska proza "Moj svijet - dnevnik jednog sna", svojevrsni onirički dnevnik u kojem je taj autor, simbol autodestruktivnog i raskoljenog sebstva, objelodanio djetinje naivni i nevini svijet svojih snova.