Razlika između verzija stranice "Malkoč-beg Dugalić"

| mjesto rođenja = [[Duge (Prozor-Rama)|Dugama]] kod [[Prozor|Prozora]]a

| datum smrti = [[1565]].

| namjesnikovanje1 = [[1543]].<ref name="klis">M.Perojević: ''Klis u turskoj ruci'' Sarajevo, 1936.</ref>

| smjenjivanje1 = [[1553]].<ref name="klis"></ref>

| namjesnikovanje2 = [[1553]].<ref name="biscevic_bosanskinamjesnici"></ref>

| smjenjivanje2 = [[1554]].<ref name="biscevic_bosanskinamjesnici"></ref>

'''Malkoč-beg Dugalić''' je upravljao Bosnom oko [[1553]]. do [[1554]]. godine, a po Kneževiću samo 4,5 mjeseca. Sin je [[Kara Osman-beg|Kara Osman-bega]], pa se zato ponekad navodi kao i Malkoč-beg Karaosmanović. [[Safvet-beg Bašagić]] piše da je naše gore list i da je rođen u Dugama kod [[Prozor|Prozora]], po kojoj ga neki zovu Dugalić, dok [[Fra Antun Knežević]] smatra da je bosanski poturica Duganlić. Brat Malkoč-bega bio je [[Kara Ali-beg]]. On se isticao među krajiškim ratnicima po neustrašivosti pa ga je sultan pozvao u rat na [[Perzija|Perziju]]. Malkoč-beg je imao dva sina Džafera i Huseina, koji su ostali iza njega. Džafer je imao za ženu kćer velikog vezira [[Rustem-paša|Rustem-paše]] i bio je kapetan u Gradiškoj na [[Sava|Savi]]. Oba Malkočeva sina poginuli su u borbi na Krajini.

[[1553]]. godine, komadant hrvatske i slavonske zemlje, [[Zrinski]], poslao je jednog komadanta po imenu Ivan Holsen koji je bio njegov glavni komadant, s nekoliko hiljada konjanika i pješaka, na Klišku krajinu. Ovi su mnogo sela toga kraja opljačkali, nanijeli štetu raji, preostalu stoku koja je preživjela su otjerali, napravili mnoga nedjela i niskosti. Saznavši ovo, Malkoč-beg je, ne oklijevajući, odmah s vojskom počeo slijediti neprijatelje, pa je za njima poslao Hasan-agu, bešliju (pripadnik plaćene konjice) Blagajske tvrđave i ćehaju Ključke tvrđave, Mehmed-ćehaju, upozorivši ih da ih gone dok ih ne stignu. Hasan-aga i Mehmed-ćehaja su u brzom jurišu napredovali i do pola noći stigli neprijatelje, ne oklijevajući, upustili se u okršaj i spasili imetak koji su oni uzeli. Međutim, [[Zrinski]] je s dosta vojske bio u zasjedi. Kada se zapodjenula bitka, on je izišao iz zasjede i došao svojim vojnicima u pomoć, ali je tada pristigao i Malkoč-beg. Toliko su neprijatelja pobili da je Zrinski jedva bijegom uspio spasiti glavu. Malkoč-begu je u znak zahvalnosti dodijeljen sandžak-begluk nad [[Bosna|Bosnom]] [[1553]]. godine. Poginuo je [[1565]]. godine i bio je ukopan u haremu Hiseta, kod [[Halil-paša|Halil-pašinog]] turbeta u [[Banja Luka|Banjoj Luci]].

O Malkoč-begovu namjesnikovanju turski pisci ništa ne bilježe, dok hrvatski navode, da je mnogo jada nanio [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Lika|Lici]] i Krajini, neprestano provaljujući preko granice. [[Miroslav Prelog]] piše: "da on hara i plijeni ostatke Hrvatske između [[Una|Une]], [[Glina|Gline]] i Korane. Čitav niz utvrda pada u njegove ruke, a on ih obori i popali. Sada ga u bojevima pomažu i sinovi Džafer i Husein".U tvrđavi [[Sinj]], koja se nalazi na obali mora, od njenog osnivanja, bili su samo mustahfizi (članovi stalne posade, koja se brinula o opkomipa i utvrđivanju oko grada - čuvari, zaštitnici). Malkoč-beg je [[1553]]. godine u nju naselio i islamsko stanovništvo. Kasnije se [[1556]]. godine Malkoč-beg proslavio u osvojenju tvrđave Kostajnice.