Razlika između verzija stranice "Ebu-Hanifa"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
pravopis |
No edit summary |
||
Red 3:
'''Nu’man ibn Sabit Ebu Hanifa''' (80–150){{efn|Postoje razilaženja u pogledu godine smrti imama Ebu Hanife. Neki navode 150, neki 151, a neki 153. godinu po Hidžri. Najveći broj autora slaže se da je, prema dostupnim podacima, umro 150. god. po Hidžri i da je bio napunio 70 godina života. (Tarihu Bagdad, 13/452-453; Sijeru ažlami-n-nubelaž, 6/403; El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/116)}}<ref name="Imam Ebu Hanifa, imamitewhida.com">[http://www.imamitewhida.com/kutubhana/biografije/199-biografija-imama-ebu-hanife-rahimehullah.html ''Imam Ebu Hanifa, imamitewhida.com'']; pristupljeno: 29. juni 2014.</ref> bio je osnivač hanefijske vjersko-pravne škole ili mezheba koja je najrasprostranjenija u islamskom svijetu. Balkanski muslimani slijede hanefijsku školu, a rasprostranjena je u svim predjelima kojima su vladali [[Abasidi]], [[Seldžuci]], Osmanlije i Moguli. Njoj pripadaju i [[Turci]], kao i veliki broj Egipćana, Pakistanaca, Indijaca i Afganistanaca. Hanefijsko stanovište u pogledu razilaženja sa drugim školama je objašnjeno u djelu ''Al-fiqh al-akbar''.
Ebu Hanifa je rođen u Kufi 80. godine po Hidžri.<ref name="POLITIČKI STAVOVI EBU HANIFE - Omer Spahić, bosanskialim.com">[http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000057R017.html ''POLITIČKI STAVOVI EBU HANIFE - Omer Spahić, bosanskialim.com''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029090734/http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000057R017.html |date=29 Oktobar 2013 }}; pristupljeno: 29. juni 2014.</ref> Njegovi preci su rodom iz [[Kabul
Njegovi učitelji bili su Hammad Ebu Ismail ibn Sulejman, te Džafer El-Sadik, potomak poslanika Muhammeda
== Iračka racionalistička škola ==
Kada je [[Muhammed]]
Pored medinske škole hadisa, postojala je i iračka škola iz Kufe koja se razvila u modernoj državi nastaloj na staroj babilonskoj tekovini, gdje je i nastao najstariji [[Hamurabijev zakonik]]. Tako se islam na tom prostoru razvijao obogaćujući i oblikujući ono što je već stvoreno i civilizacijski stečeno, dok je u Medini došlo do preuzimanja beduinskog običajnog prava u Muhammedov
▲Kada je [[Muhammed]] a.s. počeo da podučava islamu, u Arabiji, njegova primitivna beduinska sredina nije imala uređenu državu kao što su to bile obližnja [[Perzija]] ili [[Bizantijsko carstvo|Bizantija]]. Pored veoma lijepe poezije i jezičkog umijeća, [[Arapi]] nisu imali ništa drugo što bi se moglo nazvati civilizacijskom tekovinom: ni školstvo, ni sudstvo, ni zdravstvo. Zbog toga su prvobitni sakupljači hadisa ili Muhammedovih a.s. izreka često insistirali na pravnim tekstovima. Dvije najstarije zbirke hadisa koje su nastale u Medini, Malikova i Ibn Hanbelova, djela su pravnika.
Ebu Hanifa je razradio koncepte analogije (''al-qiyâs'') i slobodnog mišljenja (''el-re’j''). Naime, jednom prilikom je jedan od Muhammedovih
▲Pored medinske škole hadisa, postojala je i iračka škola iz Kufe koja se razvila u modernoj državi nastaloj na staroj babilonskoj tekovini, gdje je i nastao najstariji [[Hamurabijev zakonik]]. Tako se islam na tom prostoru razvijao obogaćujući i oblikujući ono što je već stvoreno i civilizacijski stečeno, dok je u Medini došlo do preuzimanja beduinskog običajnog prava u Muhammedov a.s. [[sunnet]]. Odatle i razlika između Ebu Hanifine racionalističke škole i ostale tri tradicionalne sunitske škole nastale u Medini.
▲Ebu Hanifa je razradio koncepte analogije (''al-qiyâs'') i slobodnog mišljenja (''el-re’j''). Naime, jednom prilikom je jedan od Muhammedovih a.s. drugova ili ashaba htio da otputuje u Jemen kako bi tamo podučavao stanovnike islamu, te je na pitanje kako će to izvesti odgovorio da će se osloniti na [[Kur'an|Kur’an]] i sunnet, osim onda kada ne nađe nikakav izvor za neki problem, kada će se osloniti na zdrav razum i vlastito nahođenje. U Medini, naprotiv, smatralo se da je beduinsko običajno pravo dalo savršen primjer za islamsko, jer ga je Muhammed a.s. za života prećutno odobrio. Zbog toga su medinski sakupljači hadisa, u nadi da će o svakoj mogućoj temi pronaći makar i manje autentičan izvor, bilježili sve hadise do kojih su dolazili. Tako je [[Ahmed ibn Hanbel]] u svom djelu ''El-Musned'' (dosl. osnova) sakupio između trideset i četrdeset hiljada hadisa, dok se u klasičnim zbirkama [[Buharija|Buharije]] i [[Muslim]]a, ako se izuzmu ponavljanja, nalaze samo 2.602 i 3.033 pojedinačna hadisa.
== Crtice iz Ebu Hanifinog života ==
O Ebu Hanifinom ocu Sabitu je zabilježena jedna legenda. Dok se na užasnoj vrućini odmarao pored rijeke, do njega se dokotrljala [[Naranča|narandža]]. Nakon što ju je sa uživanjem pojeo, sjeti se da ona možda nekom pripada i da je bespravno pojeo tuđe. Tako se zaputio uzvodno kako bi našao drvo sa koga je otpala i naišao do neke plantaže i ponudio vlasniku da plati narandžu. Ovaj je to odbio i zatražio od Sabita da u ime odštete radi na njegovom imanju godinu dana, ili da oženi njegovu gluhonijemu i slijepu kćerku. Sabit je odabrao ovu drugu opciju i tek nakon venčanja otkrio da je prelijepa djevojka bila slijepa na ružne prizore, gluha na ogovaranje i nijema za ružne riječi. U takvoj porodici se rodio Ebu Hanifa.
Komornik halife Mensura Rabi‘ ibn Junus kaže da je halifa naredio da pred njega izađu Malik, Ibn Ebi Diba i Ebu Hanifa. Pitao je, “''Da li ja zaslužujem ovu vlast nad ljudima?''” Malik je odgovorio: “''Da je ne zaslužuješ, Allah
== Neke Ebu Hanifine izreke ==
* “Budi zadovoljan da potrošiš na svoje potrebe i za to ne zahvaljuj nikom do Allahu
* “Mi ne kažemo da grijeh ne donosi grješniku nikakvu štetu. Mi ne kažemo da vjernik neće nikada ići u [[džehennem]] niti da će vječno živjeti u džehennemu ako je prekršilac. Mi također ne kažemo, kao murdžiti, da će naša dobra djela biti sigurno nagrađena, a naši grijesi bez sumnje oprošteni.”
* “Što se tiče nevjernika, mi smo zaključili da mu je suđeno da ide u [[džennet]] ili u [[džehennem]]. Mi ne možemo optužiti nijednog muslimana za nevjeru, politeizam ili dvoličnjaštvo, osim ako ga zaista ne vidimo kako se time bavi.”
* “Mi ne isključujemo muslimana iz zajednice za bilo koji grijeh, koliko god da je težak, sve dok on ne počne da tvrdi da je to dozvoljena radnja. Vjernik može da bude prestupnik, a da pritom ne postane nevjernik.”
|