Razlika između verzija stranice "Slovačka"

=== PovijestHistorija Slovačke prije dolaska Slavena ===

Tragovi naseljavanja na području Slovačke potječu iz paleolitika[[paleolit]]a. U 5. vijeku pnep.n.e. Slovačku su naselili [[Kelti]], potom [[Dačani]], [[Jazigi]] i [[Kvadi]]. Germansko kraljevstvo koje je ujedinilo Kvade i Markomane, ali i manje Ose i Kotine pod vlašću Vaniusa, postojalo je od 8. stoljeća pne. do 179. god. U 1. st. dolazi do prodora [[Rimsko Carstvo|Rimljana]] koji su na Dunavu[[Dunav]]u ustanovili više vojnih ispostava od kojih su dvije najveće bile Carnuntum i Brigetio. Laugaricio (današnji Trenčín) je bila zimski kamp gdje se II. legija borila u odlučujućoj bitci Markomanskih ratova protiv Germana Kvada 179. god. Rimljane su potjerali Gepidi i Goti (u 3. st.), Huni i Langobardi (u 5. st.), te naposljetku Slaveni (u 6. st.). Slaveni brzo postaju brojčano najdominantniji etnički korpus i određuju povijesnuhistorijsku sudbinu Slovačkih prostora.

U prvoj polovici 7. st.vijeka područje Slovačke se nalazi u sklopu prvog slavenskog saveza – [[Samova država|Samove države]]. Potkraj 8. i početkom 9. st. jača utjecaj [[Franci|Franaka]] i zapadnog kršćanstva.

Nakon raspada [[Moravska država|Moravske države]] u 10. st., Mađari su postupno anektirali slovačkislovačku teritorijteritoriju, a zapadni dijelovi današnje Slovačke su postali dijelom Ugarske kneževine koja je oko 1000. god. postala Ugarsko kraljevstvo. Tako će ostati sve do 1918. god. Etnički korpus ovog teritorija je postao još kompleksniji nakon doseljenja Karpatskih Nijemaca u 13. stoljeću, te Vlaha i Židova u 14. stoljeću.

Nakon provale [[Mongoli|Mongola]] (1241.) uslijedile su godine gladi u kojima je život izgubio veliki broj stanovnika. NoMeđutim, srednjovjekovna Slovačka je ostala poznatija po gradskim središtima u kojima su se gradili kameni dvorci i poticala se [[umjetnost]].Tako je 1465., mađarski kralj [[Matijaš Korvin]] osnovao prvo sveučilište u Pozsonyju (znan i kao Pressburg, današnja Bratislava), no ubrzo je zatvorena nakon njegove smrti 1490. god. Za husitskih ratova jača češki utjecaj, a sredinom 15. st. Jan Jiskra, zapovjednik taborićana, privremeno je ovladao većim dijelom zemlje.

Kada su Osmanlije zauzeli većinu Ugarske (ali i južnu Slovačku) i okupirali Budim, na početku 16. st., prijestolnica Ugarske se preselila u Pozsony (Bratislava) koji je ostao mađarskom prijestolnicom sve do 1536. god. Nakon [[Mohačka bitka|Mohačke bitke]] (1526.) Slovačka je stradala u sukobima [[Ivan Zapolja|Ivana Zapolje]] i Ferdinanda Habsburškog, osobito u ruralnim područjima.

Nakon povlačenja [[Osmanlijsko Carstvo|Turaka]] iz Mađarske, krajem 17. stoljeća, važnost Slovačke u Ugarskoj je opadala, iako je Bratislava ostala glavnim gradom sve do 1848. god. kada se prijestolnica vraća u [[Budim (čvor)|Budim]].

Mađarizacija je dosegla vrhunac Apponyijevim aktom (nazvan prema ministru obrazovanja grofu Albertu Apponyiju) čime je mađarski jezik bio obvezatan u osnovnim školama. Nezadovoljstvo je kulminiralo nakon tragedije u Černovu (ubojstvoubistvo 15 Slovaka pri posvećenju crkve u Černovu gdje je narod želio da posvećenje nove crkve izvrši patriotski političar i popularni svećenik Andrej Hlinka umjesto mađarskog svećenika). Netom prije I. svjetskog rata, slovačku neovisnostnezavisnost poticao je i nadvojvoda [[Franjo Ferdinand Austrijski]] svojom idejom o federalizaciji [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] monarhije, uz pomoć slovačkog novinara i političara Milana Hodže, no ti planovi su napušteni nakon atentata u Sarajevu.

TijekomTokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Slovaci se zalažu za stvaranje samostalne države s Česima[[Česi]]ma. Slovačko nacionalno vijeće izjasnilo se 30. listopadasepte,bra 1918. god. za [[Čehoslovačka|čehoslovačku]] državu i prekid veza s Mađarima[[Mađari]]ma. Veoma brzo je nova država iznevjerila očekivanja Slovaka zbog češkog hegemonizma i bohemizacije. Već 1919. god. Slovačku je napala kratkotrajna ''Mađarska Sovjetska Republika'' i zauzela jednu trećinu Slovačke koju su prozvali ''Slovačka Sovjetska Republika'' (od 16. lipnja do 7. srpnja 1919.).

U razdoblju između dva rata, demokratska i napredna Čehoslovačka je bila pod stalnim pritiskom revanšističkih vlada Njemačke i Mađarske, sve dok je nisu podijelili [[Minhenski sporazum|Minhenskim sporazumom]] 1938. god.

Nakon njemačke okupacije Češke (1939.) ustrojena je zasebna slovačka država pod kontrolom [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], dok je veliki dio slovačkog nacionalnog teritorija ustupljen Mađarskoj. Tu je veliku ulogu odigrao i katolički nadbiskup Jozef Tiso koji je postao vođa marionetske države. Većina židovske[[Židov|židovskog]] populacijestanovništva je odvedena u [[Koncentracijski logor|koncentracijske logore]], a [[Antifašizam|antifašistički]] pokret je organizirao snažnu oružanu pobunu 1944. god. i uslijedio je [[Gerilsko ratovanje|gerilski rat]] protiv njemačke okupacije.

Nakon sloma Njemačke u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] Slovaci su s Česima obnovili zajedničku državu, ustrojenu od dviju federativnih jedinica – Češke i Slovačke.

Obnovom Čehoslovačke ponovno su otvoreni međunacionalni [[antagonizam|antagonizmi]], a istodobno su komunističke vlasti zatitiralezatirale demokratske slobode građanstva i progonile djelovanje [[Katolička crkva|Katoličke crkve]]. Jozef Tiso je obješen 1947. god. zbog suradnjesaradnje s Nacistima[[Nacisti]]ma. Više od 76,000 Mađara i 32,000 Nijemaca je prisiljeno da napuste Slovačku u seriji prisilnih preseljenja nakon [[Potsdamska konferencija|Potsdamske konferencije]]. Ovaj izgon je i dan danas izvor razmirica između Slovačke i Mađarske

Nakon državnog udara 1948. god. Slovačka je došla pod direktan utjecaj [[SSSR]]-a i priključila se [[Varšavski pakt|Varšavskom savezupaktu]]. Snage Varšavskog savezapakta su okupirale zemlju 1968. god. čime je završeno [[Praško proljeće]] koje je vodio [[Aleksandar Dubček]]. God. 1969. Čehoslovačka je postala federacija dvije republike: ''Češke Socijalističke Republike'' i ''Slovačke Socijalističke Rešublike''.

Kad je 1989. god. pala komunistička vlast, nastupila je tzv. [[Baršunasta revolucija]]. God. 1991. država je preuređena u Čehoslovačku Republiku, a u srpnjujulu 1992. god. premijer [[Vladimír Mečiar]] je donio odluku da su republički zakoni ispred federalnih. On je također, tijekomtokom cijele jeseni s premijerom Češke republike, [[Vaclav Klaus|Vaclavom Klausom]], dogovarao mirno razvrgavanje federacije (tzv. ''Baršunasti razvod''). Od 1. siječnjajanuara 1993. god. Slovačka je postala neovisnanezavisna [[država]].

Slovačka je zadržala bliske odnose s Češkom, a obje zemlje su s Mađarskom i Poljskom pristupile Višegradskoj grupi. Predsjednik slovačke vlade od 1992.-1998. (uz prekid tijekomtokom 1994.) bio je Vladimir Mečiar, a predsjednik Republike do 1998. god. je [[Michal Kovač]]. God. 1998. za predjednika države izabran je [[Rudolf Schuster]], a premijerom je imenovan [[Mikulaš Dzurinda]]. Slovačka je postala članicom NATO-a (29. ožujkamarta) i EU (1. svibnjamaja) od 2004. god., kada je za predsjednika izabran [[Ivan Gašparovič]].

Dvostruki krst predstavlja Slovačku kao nasljednika i čuvara kršćanskih tradicija koje su na te prostore prije 12 vijekova donijeli sv. [[Ćiril i Metodije]], kao poslanici [[BizantBizantsko carstvo|BizantaBizantskog carstva]], čijim se vladarima pripisuje njihov nastanak.

Tradicionalna slovačka kuhinja temelji se na [[Svinjetina|svinjetini]], [[Domaća perad|peradi]] ([[piletina]] se najčešće jede, a slijede je [[Patke|patka]], [[guska]] i [[puretina]]), [[brašno]], [[krompir]], [[kupus]] i [[mliječni proizvodi]]. Relativno je usko povezana s mađarskom, češkom i austrijskom kuhinjom. Na istoku je pod utjecajem ukrajinske i poljske kuhinje. U usporedbi s drugim evropskim zemljama, „meso divljači“ u Slovačkoj je dostupnije zbog ogromnih šumskih resursa i zbog toga što je lov relativno popularan. [[Vepar]], [[Zec (životinja)|zec]] i [[divljač]] uglavnom su dostupni tijekomtokkom cijele godine. [[Janjetina]] se jede, ali nije široko popularna.

Tradicionalna slovačka jela su bryndzové halušky, bryndzové pirohy i druga jela s krpmpirovimkrompirovim tijestom i bryndzom. Bryndza je slani sir izrađen od ovčjegovčijeg mlijeka, a karakterizira ga snažan okus i aroma. Bryndzové halušky mora biti na jelovniku svakog tradicionalnog slovačkog restorana.