Razlika između verzija stranice "NATO"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 54:
Nakon terorističkih napada od 2001. godine na američki savez usmjereni su novi izazovi, učestvovanje vojnika u [[Afganistan]]u i [[Irak]]u.
[[Datoteka:NATO OTAN landscape logo.svg|mini|Logo NATO - a]]▼
== Zemlje članice NATO-a ==
Države osnivači (1949):
Line 98 ⟶ 96:
== Historija ==
[[Datoteka:Map of NATO chronological.gif|mini|
Neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata Evropa se našla raspolovljena na dva ideološka bloka, kapitalistički, i komunistički pod utjecajem Sovjetskog Saveza. I dok se Moskva tijekom 1945. i 1946. djelomično suzdržavala od otvorenog političkog djelovanja, u državama u kojima je imala utjecaj, tijekom 1947., a posebno 1948., postalo je jasno da se sovjetska vojska, ne samo nema namjeru povući, već da ima namjeru krenuti i dalje.
Line 105 ⟶ 103:
Drugi način širenja komunizma bio je znatno opasniji. Naime, neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata, SAD-e i skoro sve europske države, barem one koje nisu pale pod sovjetski utjecaj, provele su masovnu demobilizaciju vojnih snaga i otkazale narudžbe oružja i vojne opreme. S druge strane, Sovjetski Savez nije izvršio smanjivanje oružanih snaga, već ih je nastavio intenzivno jačati, kako brojčano tako i tehnički. Nakon što su učvrstili okupacije istočnoevropskih država, 24. juna 1948. započela je blokada zapadnog Berlina. Bio je to početak najveće političke krize od okončanja Drugog svjetskog rata i trajat će sve do 11. maja 1949. Berlinska blokada s jedne je strane ubrzala stvaranje Savezne Republike Njemačke, a s druge, formiranje velikog obrambenog saveza koji će Zapadnu Evropu štititi od sovjetske invazije.
Svojevrstan početak bio je Briselski sporazum kojem su 17. marta pristupile [[Belgija]], [[Francuska]], [[Luksemburg]], [[Holandija]] i [[Velika Britanija]]. Cilj je bio razvijanje zajedničkih sustava obrane i jačanje međusobnih veza kako bi se zajednički oduprle ideološkim, političkim i vojnim prijetnjama nacionalnoj sigurnosti. Znajući da njihovi gospodarski i vojni kapaciteti nisu dostatni da ih obrane od sovjetske prijetnje, ove su države odmah započele i pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadom s ciljem stvaranja novog vojnog saveza, utemeljenog na zajedničkim obvezama i sigurnosnim jamstvima Evrope i Sjeverne Amerike. Države potpisnice Briselskog sporazuma pozvale su [[Danska|Dansku]], [[Island]], [[Italija|Italiju]] i [[Portugal]] da se uključe u taj proces. Dvanaest država s obje strane Atlantskog oceana 4. aprila 1949. godine u Washingtonu su potpisale Sjevernoatlantski ugovor, uspostavivši savez kako bi se suprotstavile prijetnjama iz komunističkog dijela svijeta, te sprječavanje širenja komunizma na ostali dio Evrope. Države potpisnice obvezale su se na međusobnu obranu u slučaju vojne agresije na bilo koju državu članicu. Tako je stvorena Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora (NATO).
S vremenom je sve više zemalja pristupalo Savezu, prepoznajući u njemu mogućnost obrane slobode te očuvanja stabilnosti i napretka.
Tako se NATO-u 1952. godine pridružuju [[Grčka]] i [[Turska]], tri godine kasnije, 1955., i [[Savezna Republika Njemačka]], a 1982. [[Španija]]. Sigurnost koju jamči NATO savez omogućila je mir i stabilnost kojima se, kao temeljnim preduvjetima, stvarao temelj evropske ekonomske suradnje i integracije.
Ne želeći svoje oružane snage, a prije svega nuklearno oružje, staviti pod nadzor NATO saveza, francuski je predsjednik Charles de Gaulle u februaru 1966. povukao Francusku iz zajedničkog zapovjedništva NATO saveza, te od tada nije sudjelovala u akcijama planiranja, obuke i vođenja zajedničkih operacija. Ostala je tek u političkim strukturama (Sjevernoatlantsko vijeće). Bio je odraz de Gaulleve želje da Francuska ima središnje mjesto u formiranju evropske politike, kako se više nikad ne bi ponovila 1914. i 1939. godina. Međutim, zbog promjena političkih odnosa u Evropi, ali i u svijetu temeljito drukčijih u odnosu na šezdesete godine prošlog vijeka, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy odlučio da se Francuska vrati i u vojne strukture Saveza.
Line 228 ⟶ 226:
== Simboli ==
[[Zastava NATO-a]] je usvojena [[14. oktobar|14. oktobra]] [[1953]]. godine. Zastava se sastoji od bijelo - plavog znaka (amblema) NATO-a na tamno plavoj pozadini. Znak NATO-a se sastoji od kruga unutar kojega je [[kompas]]. Krug simbolizira jedinstvo i saradnju, a kompas označava zajednički put prema [[Mir|miru]] kojim su krenule zemlje članice. Od vrhova igle kompasa pružaju se četiri bijele linije.<gallery>▼
[[Datoteka:NATO Flag (1).jpg|mini|Zastava NATO-a|204x204piksel]]▼
▲[[Zastava NATO-a]] je usvojena [[14. oktobar|14. oktobra]] [[1953]]. godine. Zastava se sastoji od bijelo - plavog znaka (amblema) NATO-a na tamno plavoj pozadini. Znak NATO-a se sastoji od kruga unutar kojega je [[kompas]]. Krug simbolizira jedinstvo i saradnju, a kompas označava zajednički put prema [[Mir|miru]] kojim su krenule zemlje članice. Od vrhova igle kompasa pružaju se četiri bijele linije.
</gallery>
== Također pogledajte ==
| |||