Razlika između verzija stranice "Gornji Vakuf-Uskoplje"

| matični broj = 119709<ref>{{Cite web |url=http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaFBiH.pdf |title=Sistematski spisak općina i naselja |work=fzs.ba |accessdate= 9. 11. 2015 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160509001936/http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaFBiH.pdf |archivedate=9 Maj 2016 |url-status=dead }}</ref>

Gornji Vakuf je odigrao jednu od ključnih uloga u sukobima u Sredjnoj Bosni između [[HVO]]-a, [[HV]] i [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armije RBiH]]. Dana [[20. juni|20. juna]] 1992. godine grad su pokušale zauzeti hrvatske jedinice paralelno sa napadom u [[Novi Travnik|Novom Travniku]], realizirajući plan o podjeli Bosne i Hercegovine sklopljen između [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] i [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]. O samoj podjeli Bosne i Hercegovine, između Srbije i Hrvatske su pred Tribunalom u Den Haagu svjedočili lord [[Paddy Ashdown]], hrvatski predsjednik [[Stjepan Mesić]], te premijer nekadašnje Jugoslavije [[Ante Marković]]. U decembru 1992. godine dolazi do velikog priliva pripadnika HVO-a, i HV pretežno iz zapadne Hercegovine, pod izgovorom da se spremaju za ratište na [[Kupres]]u i [[Bugojno]]. U Gornji Vakuf su pristigle hrvatske jedinice iz sljedećih mjesta: [[Posušje]], [[Široki Brijeg]], [[Grude]], [[Imotski]], [[Mostar]], [[Livno]], [[Duvno]], te [[Prozor]]. Polovinom januara 1993. godine hrvatske jedinice započele su sa etničkim čiščenjem gradskih dijelova u kojima su Hrvati bili većina. Nešto ranije, isti scenarij je sproveden u selima [[Uzričje]], [[Hrasnica]] i [[Duša]] [https://web.archive.org/web/20071006142823/http://www.sense-agency.com/ba/stream.php?sta=3&pid=8136&kat=6]. Bošnjaci su protjerani sa svojih ognjišta, a imovina im je opljačkana ili uništena. Etničko čiščenje je bilo praćeno i propagandom, u čemu je prednjačila [[HTV]], sa svojim reporterom [[Smiljko Šagolj|Smiljkom Šagoljem]]. Dio lanca hrvatske propagande bio je i "[[Skopaljski vijesnik]]", kao i Radio "Uskoplje". Nakon ovih događanja Gornji Vakuf se našao u opsadnom stanju sve do marta 1993. godine, te je izložen konstantnoj artiljerijskoj i snajperskoj vatri po stambenim objektima. Nakon tromjesečnog primirja došlo je do tada, najžešćeg napada i razaranja gradskog jezgra, kao i okolnih sela. Grad je granatiran sa okolnih brda, a zabilježeni su dani kada je na grad ispaljivano od 1500 do 2000 razni ubojitih projektila. Napadi su trajali od jula 1993, pa do februara 1994. odnosno do potpisivanja [[Vašingtonski sporazum|Vašingtonskog sporazuma]].