Razlika između verzija stranice "Jasna Diklić"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
mNo edit summary |
||
Red 24:
Prvi profesionalni angažman dobila je u Narodnom pozorištu u Banjaluci, 1969. godine, no, ubrzo se vraća na matičnu scenu Malog pozorišta koje će domalo ponijeti ime [[Kamerni teatar 55]]. Do 1992. godine na ovoj sceni ostvarila je na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale one u ''Zagrljenicima'' Miodraga Žalice, ''Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene'' Paula Sindela, ''Brisanom putu'' Milice Novković, ''Plavoj Jevrejki'' Isaka Samokovlije, a ona osobno izdvaja još i uloge u ''Vrhu Safeta Plakala'' u režiji Dubravka Bibanovića 1977. i ''Lutkinom bespuću'' Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina 1991. godine.
Oba potonja lika, prema riječima autora, pisana su upravo za Jasnu Diklić i otuda i vodi porijeklo njegovo opredjeljenje da u ratu, pišući sa režiserom Dubravkom Bibanovicem tekst prve predstave tek osnovanog SARTR-a, ''Sklonište'', kultni lik ove groteske Minu Hauzen profilira prema glumačkoj mjeri i glumačkom habitusu Jasne Diklić. Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inostranstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom ''Memoari Mine Hauzen'' koje će u režiji Zorana Bečića biti praizvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala postižući ono u glumi najteže: da ljudi zaborave osobno ime i pamte glumca po imenu lika, te da se kod ljudi koji ne razumiju glumčev jezik
== Filmografija ==
|