[[Datoteka:Diffusion cuivre.png|thumb|150px|desno|Širenje obrade bakra do 4300. godine p.n.e .]] ▼{{Čišćenje}}
▲[[Datoteka:Diffusion cuivre.png|thumb|150px|desno|Širenje obrade bakra do 4300. godine p.n.e]]
[[Datoteka:Bellbeaker-Palmela points.jpg|thumb|150px|desno|Vrhovi kopalja od bakra iz San Román de Hornija, Arheološki muzej [[Valladolid]], [[Španija]].]]
'''Bakarno doba, eneolit,''' '''halkolit''' (grč. ''khalkos'' = bakar + ''lithos'' = kamen) ili kuprolit javlja se kao uvodni stepen razvoja naprednijih kultura metala. Izniklo je iz krila [[neolit]]ske kulture i označava "početak kraja" dominacije kamena u razvoju [[Kultura|kulture]] i [[Tehnologija|tehnologije]] u proizvodnji oruđa i ostalih potrepština. [[Bakar]] se relativno često proizvodio i u neolitu (jer se mogao naći i u elementarnom stanju), ali je, zbog niske tvrdoće, bio nepodesan za proizvodnju čvrstijih predmeta.
Procjenjuje se da je bakreno doba u razvoju kulture trajalo između oko 3500. - 2000. godine p.n.e. zbog usporedne upotrebe [[bronza|bronze]] i [[kamen]]a. Njegovo širenje u [[Evropa|Evropu]] se veže uz početak formiranjanastanka indoevropskih [[Pleme (biologija)|plemenskih]] zajednica na područjima oko [[Crno more|Crnog mora]]), na [[Balkan]]u i [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]]. Obilježeno je intenziviranjem razvoja [[Stočarstvo|stočarstva]], koje je imalo prioritetprednost nad [[ratarstvo]]m, [[lov]]om i [[ribolov]]om, što je dovelo do snažnijeg povezivanja plemenske zajednice. Praćeno je razvojem bakrene tehnologije, [[patrijarhat|patrijarhalne]] strukture društva i prodiranjem indoevropskih grupa s Istoka.
== Karakteristike bakra ==
[[Bakar]] je mehki, lahko obradivi, [[Metal (hemija)|metal]], obradljiv čak i s primitivnim kamenim alatom[[alat]]om. U površinskim slojevima [[Zemlja (planeta)|Zemljine]] kore se najčešće pojavljuje kao plavi [[azurit]], zeleni [[malahit]] ili crvena stijena. Jedna od takvih najvećih nalazišta, nalazila su se okolona velikihpodručju [[Velika jezera|Velikih jezera]] na granici [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Kanada|Kanade]]. Pronađeno je više od 10.000 mjesta na kojima se prerađivao bakar, od kojih neka potiču iz 3000. godine p.n.e., a čiji su grumeni dosezali težinu i do 100 [[kilogram]]a. Sprovedene analize su potvrdile da je bakar iz tih nalazišta bio upotrebljavan sve do [[Južna Amerika|Južne Amerike]]. Njegovi tragovi su nađeni u grobu [[Inke|Inka]], a vjeruje se i u teorije da je taj isti bakar bio prodavan i [[Egipat|Egiptu]] i drugim područjima [[Bliski istok|Bliskog istoka]], nakon transporta koji su obavljali tzv. "Narodi s mora".
== Historija obrade ==
[[Datoteka:Beakerculture.jpg|thumb|150px|lijevo|Nalazi "Kulture zvonolikih pehara", oko 1800. p.n.e., Stadtmuseum [[Bruchsal]], [[Njemačka]].]]
Zbog svoje mekoćemehkoće, bakar se u početku koristio za nakit, ali otkrićem naprednije obrade hladnim postupkom postiže su dvostruko veća tvrdoća, što odgovaraje zapovoljno prilikom izraduizrade [[alat]]a i [[oružje|oružja]] potrebnepri tvrdoćečemu je potrebna određena tvrdoća. Jedina prava mahana te obrade bila je krhkost, tj. lomljivost. Najstariji dokazi korištenja bakra potiču iz 8000. p.n.e, iz [[Turska|Turske]], [[Cayonu Tepesi]], u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksploatišu.
Sve veća upotreba bakra u svakodnevnoj upotrebi unijela je značajne promjene i u tadašnja društva. PojavilePojavili su se i prvi majstori specijalisti - [[Rudarstvo|rudari]], [[kovač]]i, [[Metalurgija|metalurzi]]. Ubrzano je rasla i potraga za bakarnim [[rude|rudama]]. Tako se do 3800. p.n.e, upotreba bakra proširila širom [[Sredozemlje|Sredozemlja]] i obalamobalama [[Atlantski okean|Atlantika]]. Budući da rude bakra sadrže i [[Plemeniti metali|plemenite]] i druge [[metal]]e, započeta je eksploatacija i [[Zlato|zlata]], [[Srebro|srebra]] i [[olovo|olova]]. Oko 3500. godine p.n.e. otkriven je i [[arsen]] koji upri dodatkudodavanja bakru, povećava njegovu tvrdoću, jer nastaje arsenova [[bronza]].
Na osnovu [[arheologija|arheoloških]] nalaza postoje naznake da je eneolitska kultura, i na teritoriji bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] bila široko rasprostranjena i bogato zastupljena. U mnogim dijelovima postojali su ili u talasima pristizali izdanci eneolitskih kultura, kao što su: [[Butmir|butmirskaButmirska kultura]], [[Badenska kultura|badenska]], cetinska, hvaranska, [[Kostolačka kultura|kostolačka]], lasinjska, [[Ljubljanska kultura|ljubljanska]], lengyelska, slavonska, potiska, sopotska, [[Vinčanska kultura|vinčanska]] i [[vučedolska kultura]], te Bodrogkeresztúr, Cotofeni, Retz-Gayary, Saleuta i druge.<ref>Basler Đ. et al., red. (1979): Praistorija jugoslavenskih zemalja – III Eneolitsko doba. Svjetlost i ANUBiH, Sarajevo.</ref><ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>
== Reference ==
{{reference}}
== Također pogledajte ==
*[[Paleolit]]
*[[Mezolit]]
|
