Razlika između izmjena na stranici "Rimokatoličanstvo"

Dodano 2.310 bajtova ,  prije 9 mjeseci
m (Vraćene izmjene korisnika Pixelranium (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4)
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Pope Francis South Korea 2014.png|mini|desno|Papa je u rimokatoličanstvu namjesnik Božji na zemlji i nepogrešivi autoritet u pitanjima vjere i morala]]
'''Rimokatoličanstvo ili katolicizam''' je doktrinarni (dogmatski) sistem u kojem se iskazuje latinska teologija i tradicija Rimske crkve. U svojoj klasičnoj formi ovaj sistem se iskristalizirao u [[Protestantizam|Protivreformacijskom]] periodu oslanjajući se na sholastičku [[Toma Akvinski|tomističku metodu]]. Rimokatoličanstvo se u nekoliko glavnih elemenata razlikuje od [[Pravoslavlje|pravoslavlja]] i od [[Protestantizam|protestantizma]] u sljedećem:
== Vjerska zajednica ==
[[Datoteka:StPetersBasilicaEarlyMorning.jpg|mini|desno|Mikelanđelova bazilika svetog Petra u Rimu stoji iznad groba apostola Petra]]
Rimokatoličanstvo je organizirano kao Rimska crkva, koja ima hijerarhiju i laike. Članom vjerske zajednice postaje se krštenjem, a krste se djeca i odrasli. Klerici i laici razlikuju se samo vrstom službe u zajednici. U rimokatoličanstvu postoje tri vrste hijerarhije: svećenička (biskup, prezbiter, đakon), kanonska ([[papa]], [[ordinarij]], [[dekan]], [[župnik]], [[kapelan]]) i počasna ([[kardinal]], [[metropolit]], [[nadbiskup]], [[prelat]], [[Kaonik|kanonik]] i [[prebendar]]). Rimokatolička crkva je nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni poglavar je [[papa]] (rimski biskup), koji uz pomoć Svete stolice i njenih tijela upravlja crkvom, u zajedništvu s biskupima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije). Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nadžupnici. Dekanati se dijele na župe, kojima upravljaju župnici, a pomažu im kapelani. Postoje i [[nuncij]]i.
 
== Doktrina (dogme) ==
 
== Moral ==
[[Datoteka:Thebible33.jpg|mini|Kršćanski predmeti: [[Raspelo]], [[Biblija]] i [[krunica]].]]
Prema rimokatoličkom učenju narav i nadnarav, ljudska slobodna volja i božanska milost nadopunjuju se i pretpostavljaju. Zato su u katoličkoj moralci bogoslovne kreposti (vjera, nada, ljubav) i naravne ili stožerne krjeposti (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) komplementarne. Izvori su rimokatoličkog morala [[Stari zavjet]] (Dekalog, osobna odgovornost), [[Novi zavjet]] (ljubav prema Bogu i bližnjemu) te naravna [[etika]]. Sistemski ga proučava moralka, a potanje regulira u zajednici kanonsko pravo. Prekršaj morala je grijeh, koji može biti lahki i teški, a teški grijeh regulira se sakramentom pokore (ispovijed). Uz individualni moral u novije vrijeme u rimokatoličanstvu se naglašava i društveni moral.
 
== Rasprostranjenost ==
[[Datoteka:Distribution of Catholics-ar.png|mini|Rimokatolici u svijetu]]
U antičko doba ([[4. vijek]]) područje zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama Zapadnog rimskog carstva. Nakon prodora islama (7-8 vijek) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (današnji [[Alžir]] i [[Tunis]]) te veći dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena područja nadoknađuje (9-10. vijek) širenjem po germanskim ([[Velika Britanija|Engleska]], [[Njemačka]], [[Danska]], Skandinavija) i slavenskim zemljama ([[Poljska]], [[Češka]], [[Moravska]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]]. Nakon reformacije ([[16. vijek]]) gubi znatna područja u srednjoj i sjeverozapadnoj Evropi, a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama (Latinska Amerika, dijelovi crne Afrike i Filipini). Od 15. do 16. vijeka [[Rimokatolička crkva]] se uspijeva donekle proširiti na istok Evrope (tzv. [[Crkvena unija|unija]]). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika živi u SAD-u, Kanadi i Australiji. Rimokatoličanstvo se u prostoru i vremenu susrelo s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. U srednjem vijeku, bila je isključiva religija ([[inkvizicija]], progoni drugih vjeroispovijesti i dr.). Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika.
 
=== Države i teritorije s većinskim rimokatoličkim stanovništvom ===
 
* {{ZID|Andora}} (94%)
* {{ZID|Angola}} (55%)
* {{ZID|Argentina}} (76%)
* {{ZID|Austrija}} (62%)
* {{ZID|Belgija}} (73%)
* {{ZID|Bolivija}} (83%)
* {{ZID|Brazil}} (64%)
* {{ZID|Burundi}} (67%)
* {{ZID|Čile}} (66%)
* {{ZID|Dominika}} (61%)
* {{ZID|Dominikanska Republika}} (68%)
* {{ZID|Ekvador}} (74%)
* {{ZID|Ekvatorska Gvineja}} (87%)
* {{ZID|Filipini}} (81%)
* {{ZID|Francuska}} (64%)
* {{ZID|Gabon}} (50%)
* {{ZID|Grenada}} (53%)
* {{ZID|Gvatemala}} (60%)
* {{ZID|Haiti}} (80%)
* {{ZID|Honduras}} (82%)
* {{ZID|Hrvatska}} (86%)
* {{ZID|Irska}} (83%)
* {{ZID|Italija}} (87%)
* {{ZID|Kiribati}} (55%)
* {{ZID|Kolumbija}} (75%)
* {{ZID|Republika Kongo}} (56%)
* {{ZID|DR Kongo}} (52%)
* {{ZID|Kostarika}} (69%)
* {{ZID|Kuba}} (59%)
* {{ZID|Lihtenštajn}} (76%)
* {{ZID|Litva}} (78%)
* {{ZID|Luksemburg}} (85%)
* {{ZID|Mađarska}} (59%)
* {{ZID|Malta}} (93%)
* {{ZID|Meksiko}} (82%)
* {{ZID|Monako}} (90%)
* {{ZID|Nikaragva}} (58%)
* {{ZID|Panama}} (84%)
* {{ZID|Paragvaj}} (91%)
* {{ZID|Peru}} (81%)
* {{ZID|Poljska}} (86%)
* {{ZID|Portugal}} (88%)
* {{ZID|El Salvador}} (79%)
* {{ZID|Sejšeli}} (85%)
* {{ZID|Slovačka}} (62%)
* {{ZID|Slovenija}} (79%)
* {{ZID|Sveta Lucija}} (67%)
* {{ZID|Sveti Toma i Princip}} (73%)
* {{ZID|Španija}} (71%)
* {{ZID|Istočni Timor}} (88%)
* {{ZID|Vatikan}} (100%)
* {{ZID|Venecuela}} (87%)
* {{ZID|Zelenortska Ostrva}} (92%)
 
== Crkva i država ==
U rimokatoličanstvu je načelno prihvaćen nauk o dvije vlasti, [[duh]]ovnoj (Crkva) i vremenitoj ([[država]]). U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] formiraće se učenje da je papa nosilac i duhovne i svjetovne vlasti. Tako će u [[13. vijek]]u većina zapadnih vladara priznavati papu za vrhovnog gospodara ([[Feudalizam|feudalni sistem]]). Papska svjetovna vlast slabi [[Reformacija|reformacijom]]. U [[19. vijek]]u rimokatoličanstvo se sukobljava sa liberalizmom. U [[20. vijek]]u se susrelo s totalitarnim državama, koje ga bilo toleriraju i podređuju ([[fašizam]]), bilo osuđuju na postupno odumiranje ([[komunizam]]). Na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]] ([[1962]]-[[1965|65]]) Rimokatolička je crkva temeljno redefinirala odnos Crkve i države, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvatanju Crkva je odvojena od države, ali ne smije biti isključena iz društva.
 
== Izlazak iz Crkve ==
Ulazak u Crkvu je relativno jednostavan, krštenjem, čime osoba postaje dijete Božje i dobija trajni pečat. Taj pečat se ne može izbrisati, i osoba jednom krštena zauvijek je kršćanin. Međutim formalni izlazak iz Crkve je moguć ekskomunikacijom (izopćenjem), čime Crkva može dati jasnu poruku da nečija stajališta ili ponašanje ne podržava. Tko sudjeluje u pobačaju, automatski je izopćen iz Katoličke Crkve.<ref>{{Cite web|url=https://www.jutarnji.hr/arhiva/od-rastave-i-pobacaja-do-izopcenja/2221116/|title=Od rastave i pobačaja do izopćenja - Jutarnji List|website=www.jutarnji.hr|accessdate=2019-10-08}}</ref>
 
== Također pogledajte ==
* http://www.unifr.ch/bkv/kapitel11-8.htm
 
== Reference ==
[[Kategorija:Katoličanstvo]]
[[Kategorija:Vjera]]
1.244

izmjene