Razlika između verzija stranice "Boja kože"
[pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
mNo edit summary |
||
Red 13:
<ref>Cavalli-Sforza L. L., Menozzi P., Piazza A. (1994): The history and geography of human genes. Princeton University Press, Princeton, ISBN 0-691-02905-9.</ref>
Nasljedni dio ove promjenljivosti kontroliran je [[poligensko nasljeđivanje|poligenski]] , a funkcionalnost pojedinih [[lokus (genetika)|lokusa]]
Dužina i intenzitet insolacije su najefikasniji modificirajući faktori genetički određenog dijapazona varijacije boje kože. Pod vrelim suncem, aktiviraju se svi procesi pigmentacije kao prilagodbeni “odgovor” organizma u zaštiti od ultravioletnog (UV) zračenja. Kao ilustracija njihovih nasljednih okvira mogu poslužiti primjeri života [[genetika|genetički]] srodnijih i udaljenijih [[jedinka|osoba]] u jednakim i različitim uvjetima insolacije. Ako svijetloputi ljudi dugo žive u tropima, njihova [[koža]] će dobiti tamnu boju, ali nikada takvu kao kod domorodaca (funkcionalnijeg [[genotip]]a). Njihova novorođenčad u tim uvjetima neće biti nimalo manje svijetloputa nego da su rođena u [[Skandinavija|Skandinaviji]] (npr.).
Kod nekih osoba sa svjetlijim nijansama boje kože, proces pigmentacije je veoma brz pa one izlažući se suncu, “preplanu” i potamne bez ikakvih negativnih posljedica, dok se mliječnobijeli i slični ljudi naprosto “skuhaju” i ogule, uz nerijetko veoma bolne manifestacije. Takva pojava je karakteristična čak i za neke kategorije [[negroid]]nog [[stanovništvo|stanovništva]].
Red 25:
Takvoj hipotezi ide u prilog i “Glogerovo pravilo”, prema kome su [[životinja|životinjske]] jedinke iz [[populacija]] tropskih vlažnih oblasti obično intenzivnije pigmentirane nego one iz hladnih i suhljih dijelova [[areal]]a iste [[vrsta|vrste]]. Najtamnoputiji savremeni ljudi žive između [[Sahara|Sahare]] i [[Afrika|afričkih]] tropskih kišnih [[šuma]], a izrazito su pigmentirani i stanovnici [[Malezija|Malezije]], [[Nova Gvineja|Nove Gvineje]], Južne [[Indija|Indije]] i autohtoni [[Australija|Australci]] („''[[aboridžini]]''“). Centri nastanka i širenja “leukodermije” ili “blondizma” (svjetloputih i plavkastih skupina) su u sjevernoj Europi, koju karakteriziraju klimati sa malo sunčanih dana. posebno u onim područjima koja su bila zahvaćena pleistocenskim [[glacijacija]]ma.
[[Mongoloid]]ne [[populacija|populacije]] se, međutim, ne uklapaju u ovu opću sliku; [[Amerika|američki]] I[[Indijanac|ndijanci]] (sup)tropskih krajeva su neznatno tamniji od svojih srodnika iz umjerenih i hladnih predjela, a [[sibir]]ski paleomongolidi i [[Eskim]]i američkog [[Arktik]]a imaju nešto više pigmenta nego što bi bilo “primjereno” njihovom podneblju. Jedno od prihvatljivih objašnjenja te pojave moglo bi biti u vezi sa klimatskim prilikama arktičke oblasti (posebno u [[Azija|Aziji]]), gdje je pretežno suho i rijetko [[oblak|oblačno]], sa blještećom [[
Često se postavlja i pitanje funkcionalnih odnosa u prilagodbenom značenju preplanulosti svijetloputih i trajne (“rasne”) tamnoputosti. Dokazano je da insolacijski izazvana [[
Relativno veća adaptivna vrijednost svjetlijih nijansi kože u podnebljima sa malo [[Sunce|sunčanih]] [[dan]]a također nije pouzdano potvrđena. Pretpostavlja se da bi mogla biti u vezi sa stimulacijom sinteze antirahitičnog [[vitamin]]a ''D'' (na taj način što upija ''UV '' zrake). Tamna put odbija manje (10–20%) vidljivog dijela [[spektar|spektra]] nego svijetla (40–50%), što povećava toplotno opterećenje. Taj porast podložnosti opasnostima od toplotnog udara, u podnošljivim granicama, može se kompenzirati [[znoj]]enjem i na relativno nižim spoljnim temperaturama od normalne. Također se vjeruje da je svijetla put, a naročito njena kombinacija sa plavom kosom i plavim očima, mogla imati selektivne prednosti tokom posljednje interglacijacije i završne [[glacijacija|glacijacije]].
Red 34:
Relativno često pominjana hipoteza o “zaštitnoj obojenosti”, kao adaptaciji tamnoputih [[lov]]ačkih [[pleme]]na na uvjete sjenovitih obitavališta, objektivno znanstveno gledajući, najvjerovatnije ima razinu pukog nagađanja.
==Kategorizacija==
“Klasični” metodi određivanja nijansi boje kože počivaju na subjektivnim procjenama stupnja pigmentiranosti. Razlikovanje je vizuelno (odoka), na dnevnoj svjetlosti, a prema dogovorenim kriterijima i skalama. Najjednostavniji sistem su predložili Martin i Bunak. Tako se, prema Bunaku, pigmentiranost kože svake osobe (i ljudske grupe) svrstava u jednu od tri nijanse:
|