Razlika između verzija stranice "Boja kože"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
mNo edit summary
Red 13:
<ref>Cavalli-Sforza L. L., Menozzi P., Piazza A. (1994): The history and geography of human genes. Princeton University Press, Princeton, ISBN 0-691-02905-9.</ref>
Nasljedni dio ove promjenljivosti kontroliran je [[poligensko nasljeđivanje|poligenski]] , a funkcionalnost pojedinih [[lokus (genetika)|lokusa]]a i kompletne serije [[gen]]a ispoljava se u količini proizvedenog melanina i melanoida. Relativna količina, način kombinovanja i distribucija ovih pigmenata presudno određuju sve nijanse boje kože, od najsvjetlije do najtamnije. U tom kontekstu treba imati na umu da su genske varijante za produkciju određenih količina [[pigment]]a strukturno identične u svim ljudskim populacijama, koje se u tom pogledu razlikuju po učestalosti “odgovornih” alela svakog genskog lokusa odgovarajućeg poligenskog niza. Najtamniji ljudi današnjice na svim tim lokusima imaju najfunkcionalnije genske varijante, a najsvjetliji – one koje određuju proizvodnju minimalnih količina pigmenta. Kao sasvim pojednostavljena ilustracija ovog fenomena, mogu poslužiti odgovarajući odnosi koji počivaju na hipotezi da boju kože određuje “mini” serija od tri genska lokusa, iako su u opticaju i one pretpostavke prema kojima je ovo svojstvo pod kontrolom 4–6, a nešto rjeđe i 10, 12 do 16 lokusa. Ovakve teorije [[adicijapoligensko nasljeđivanje|aditivnog]] nasljeđivanja kvantitativnih svojstava podrazumijevaju da su sve niskoproduktivne varijante tih [[gen]]a podjednako slabo produktivne, a visokodjelatne – podjednako funkcionalne, pri čemu svaki [[alel]] svoj parcijalni efekat u cjelosti dodaje ukupnom [[fenotip]]u. Ipak, na osnovu dosadašnjih opažajnih podataka, smatra se da glavninu raspona variranja količine pigmenta u koži kontrolira 3–6 genskih lokusa, dok je relativni doprinos ostalih gena tog seta – modificirajući i praktično zanemarljiv. Posebni geni za produkciju karotena doprinose pojavi žućkaste boje mongoloidnih “rasnih oblika” i bronzane boje kod njihovih sekundarnih potomačkih skupina, npr. [[Sjeverna Amerika|sjevernoameričkih]] [[Indijanac]]a. Ovdje, međutim, treba posebno naglasiti visok stepen nepreciznosti i nepouzdanosti stereotipnog shvatanja boje kože u “velikim rasnim grupama”, jer među [[kavkazoid]]ima („bijelci“) susrećemo i tamnije oblike od nekih [[negroid]]a („crnci“) ili sa više primjesa žućkastog pigmenta nego kod [[mongoloid]]a („žuti“).<ref>Cavalli-Sforza L. L., Menozzi P., Piazza A. (1994): The history and geography of human genes. Princeton University Press, Princeton, ISBN 0-691-02905-9.</ref><ref>Cavalli-Sforza L. L., Bodmer W. F. (1999): The genetics of human populations. Dover Publications, Mineola, New York.</ref><ref>Hiernaux J. (1969): Égalité ou inégalité des races. Edition Hachete, Paris.</ref><ref>Coon C. S., Garn S. M., Birdsell J. B. (1950): Races. Thomas, Sprigfild.</ref>
Dužina i intenzitet insolacije su najefikasniji modificirajući faktori genetički određenog dijapazona varijacije boje kože. Pod vrelim suncem, aktiviraju se svi procesi pigmentacije kao prilagodbeni “odgovor” organizma u zaštiti od ultravioletnog (UV) zračenja. Kao ilustracija njihovih nasljednih okvira mogu poslužiti primjeri života [[genetika|genetički]] srodnijih i udaljenijih [[jedinka|osoba]] u jednakim i različitim uvjetima insolacije. Ako svijetloputi ljudi dugo žive u tropima, njihova [[koža]] će dobiti tamnu boju, ali nikada takvu kao kod domorodaca (funkcionalnijeg [[genotip]]a). Njihova novorođenčad u tim uvjetima neće biti nimalo manje svijetloputa nego da su rođena u [[Skandinavija|Skandinaviji]] (npr.). [[Amerika|Američki]] i [[Afrika|afrički]] crnci su mnogo sličnije tamni kada žive u istom životnom okruženju, a u svakoj široj skupini ovih “rasnih oblika” može se razlikovati cijela skala nijansi tamne [[pigment]]acije.
 
Kod nekih osoba sa svjetlijim nijansama boje kože, proces pigmentacije je veoma brz pa one izlažući se suncu, “preplanu” i potamne bez ikakvih negativnih posljedica, dok se mliječnobijeli i slični ljudi naprosto “skuhaju” i ogule, uz nerijetko veoma bolne manifestacije. Takva pojava je karakteristična čak i za neke kategorije [[negroid]]nog [[stanovništvo|stanovništva]].
Red 25:
Takvoj hipotezi ide u prilog i “Glogerovo pravilo”, prema kome su [[životinja|životinjske]] jedinke iz [[populacija]] tropskih vlažnih oblasti obično intenzivnije pigmentirane nego one iz hladnih i suhljih dijelova [[areal]]a iste [[vrsta|vrste]]. Najtamnoputiji savremeni ljudi žive između [[Sahara|Sahare]] i [[Afrika|afričkih]] tropskih kišnih [[šuma]], a izrazito su pigmentirani i stanovnici [[Malezija|Malezije]], [[Nova Gvineja|Nove Gvineje]], Južne [[Indija|Indije]] i autohtoni [[Australija|Australci]] („''[[aboridžini]]''“). Centri nastanka i širenja “leukodermije” ili “blondizma” (svjetloputih i plavkastih skupina) su u sjevernoj Europi, koju karakteriziraju klimati sa malo sunčanih dana. posebno u onim područjima koja su bila zahvaćena pleistocenskim [[glacijacija]]ma.
 
[[Mongoloid]]ne [[populacija|populacije]] se, međutim, ne uklapaju u ovu opću sliku; [[Amerika|američki]] I[[Indijanac|ndijanci]] (sup)tropskih krajeva su neznatno tamniji od svojih srodnika iz umjerenih i hladnih predjela, a [[sibir]]ski paleomongolidi i [[Eskim]]i američkog [[Arktik]]a imaju nešto više pigmenta nego što bi bilo “primjereno” njihovom podneblju. Jedno od prihvatljivih objašnjenja te pojave moglo bi biti u vezi sa klimatskim prilikama arktičke oblasti (posebno u [[Azija|Aziji]]), gdje je pretežno suho i rijetko [[oblak|oblačno]], sa blještećom [[insolacijasunčeva svjetlost|insolacijom]].
 
Često se postavlja i pitanje funkcionalnih odnosa u prilagodbenom značenju preplanulosti svijetloputih i trajne (“rasne”) tamnoputosti. Dokazano je da insolacijski izazvana [[pigmenpigment]]tacijaacija kod osoba svijetle puti ima zaštitnu ulogu u sprečavanju bolnih opekotina. [[UV ]] dio [[spektar|spektra]] (talasne dužine oko 300 μm) ozljeduje žive površinske slojeve [[koža|kože]], posebno dermalni i [[Malpigi]]jev, a preplanulost je posljedica zaštitnog deponovanja pigmenta u [[ćelije (biologija)|ćelijama]] [[pokožica|pokožice]] i zadebljavanja njenog rožnog sloja – nakuplja¬njem mrtvih ostataka malpigijevih ćelija. Rožni sloj apsorbuje [[UV]] zračenje|UV zrake]] i sprečava njihov prodor ka dubljim – živim [[ćelije (biologija)|ćelijama]], pri čemu je efikasnost te zaštite u direktnoj srazmjeri sa stupanjem [[pigment]]iranosti. Takva uloga inducirane pigmentacije je idioadaptacijske, tj. individualno prilagod-bene prirode, dok trajna intenzivna obojenost ima [[evolucija|evolutivno]]–[[adaptacija|adaptacijsko]] značenje.
 
Relativno veća adaptivna vrijednost svjetlijih nijansi kože u podnebljima sa malo [[Sunce|sunčanih]] [[dan]]a također nije pouzdano potvrđena. Pretpostavlja se da bi mogla biti u vezi sa stimulacijom sinteze antirahitičnog [[vitamin]]a ''D'' (na taj način što upija ''UV '' zrake). Tamna put odbija manje (10–20%) vidljivog dijela [[spektar|spektra]] nego svijetla (40–50%), što povećava toplotno opterećenje. Taj porast podložnosti opasnostima od toplotnog udara, u podnošljivim granicama, može se kompenzirati [[znoj]]enjem i na relativno nižim spoljnim temperaturama od normalne. Također se vjeruje da je svijetla put, a naročito njena kombinacija sa plavom kosom i plavim očima, mogla imati selektivne prednosti tokom posljednje interglacijacije i završne [[glacijacija|glacijacije]].
Red 34:
 
Relativno često pominjana hipoteza o “zaštitnoj obojenosti”, kao adaptaciji tamnoputih [[lov]]ačkih [[pleme]]na na uvjete sjenovitih obitavališta, objektivno znanstveno gledajući, najvjerovatnije ima razinu pukog nagađanja.
 
==Kategorizacija==
“Klasični” metodi određivanja nijansi boje kože počivaju na subjektivnim procjenama stupnja pigmentiranosti. Razlikovanje je vizuelno (odoka), na dnevnoj svjetlosti, a prema dogovorenim kriterijima i skalama. Najjednostavniji sistem su predložili Martin i Bunak. Tako se, prema Bunaku, pigmentiranost kože svake osobe (i ljudske grupe) svrstava u jednu od tri nijanse: