Razlika između verzija stranice "Banjalučki boj"

| sukob = Bitka kod Banja LukeBanjaluke

'''Bitka kod Banja LukeBanjaluke''' je čuvena bitka [[1737]]. godine između vojska [[Austrija|Austrije]] i [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlijskog Carstva]].

Bitka se odigrala pod [[Banja Luka|Banjom LukomBanjalukom]] [[4. august]]a 1737. godine i bošnjačka vojska izvojevala je apsolutnu pobjedu. Pet juriša razbilo je austrijsku silu i natjeralo je u bijeg, ostavljajući 1300 mrtvih uz veliko junaštvo bosanskih kapetana i boraca. Smatra se da je bitka kod Banja LukeBanjaluke bila jednajedan od najvažnijih događaja u [[historija|historiji]] [[Bošnjaci|Bošnjaka]].

Dok je Osmanlijsko Carstvo iscrpljeno brojnim ratovima (Kandijski, Bečki rat) ekonomski oslabilo, uspostavila se tzv. "Evropska ravnoteža" vojnih sila. U tome su prednjačile Austrougarska i Rusija. Po okončanjeokončanju Bečkog rata Austrougarskoj je pripala Slavonija, Lika, Krbava i Dalmacija,; Bosanski ejalet je praktično izgubio svu teritoriju zapadno od Dunava – s izuzetkom Banata. Samim tim, Bosanski ejalet postao je najzapadniji i najistureniji posjed u Osmanlijskom Carstvu. Bošnjački vojnici borili su se pretežno na drugim frontovima,; oko 1000010.000 je poslato u borbu protiv Rusije, a samo mali broj se vratio. Bošnjačko stanovništvo nije imalo povjerenja da će Osmanlijsko Carstvo, u slučaju napada, poslati pojačanje. Bošnjaci formiraju, razočarani raznim iskustvima, svoj vlastiti nacionalni identitet. Vladalo je uvjerenje da ih čeka sudbina Muslimanamuslimana [[Ugarske]], [[Lika|Like]], [[Slavonija|Slavonije]], [[Dalmacija|Dalmacije]] – koji su nakon predaje imali izbor da se [[Pokrštavanje|pokrste]] ili isele.

# Potpuno osvajanje [[Bosanski ejalet|Bosanskog ejaleta]];.

Austrija je službeno objavila rat 14. jula 1737. U [[Pakrac]]<nowiki/>u se već nalazilo 17.000 austrijskih vojnika, a taj je broj brzo narastao. Komandovao je Joseph Hildburghausen, koji je 15. jula uputio poziv [[Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini|katoličkim]] i [[Pravoslavlje u Bosni i Hercegovini|pravoslavnim]] podanicima u Bosanskom ejaletu da se pridruže njegovoj vojsci. Uputio je poruku i pripadnicima islamske vjeroispovijesti da će u slučaju promjene vjere zadržati svoju imovinu:

:"''zakon vire svoie mesta imati nemože i ova iest temelita i milostiva volia i pamet naša''"

Dana 10. jula, austrijske trupe kreću u pohod,; nakon dva dana stižu do [[Gradiška|Gradiške]]. Padale su obilne [[kiša|kiše]] i Austrijanci su imali otežan prelaz preko [[Sava|Save]]. 15.Pet juladana poslije uspijeva prelazak, gdjepri čemu bez značajnog otpora kreću prema Banja LuciBanjaluci. Austrijska vojska stiže do [[Kijevac|Kijevca]], gdje Hildburghausen šalje feldmaršala Mufflinga sa 7 [[pješadija|pješadijskih]] [[bataljon|bataljona]], gdjeod čega su 3 bataljona činili hrvatski saveznici, 400 [[konjica|konjanika]] i 4 [[top|topa]] – da pođe u zaobilaznicu da bi štitio austrijsku vojsku od iznenadnog napada.

Dana 20. jula, austrijska vojska kreće prema [[Jurkovići|Jurkovićima]]. Tu dolazi do prve značajne borbe s bošnjačkom vojskom, kojom je komandovao [[Salih -aga]]. Salih -aga je raspolagao s tri grupe od 10001.000, 2000,2.000 5000i 5.000 vojnika, koje su iznenadile Austrijance. Salih -aga borio se jeborio s Mufflingom licem u lice,: međusobno se ranjavaju,; Salih je odmah preminuo, dok je Muffling podlegao dva dana kasnije. Austrijannci su izvojevali pobjedu.

Dvije formacije austrijske vojske – jedna pod komandom feldmaršala Goldya , a druga pod Hildburghausenom – spojile su se ispred Banja LukeBanjaluke 27. jula. Na jedan kilometar od banjalučke tvrđave, austrijska vojska podiže logor. Hildburghausen traži da se grad bezuslovno preda, što branioci odbijaju. Počinje opsada grada, a nakon tri dana su Austrijanci su pregrupisali snage i 27. jula počinju s artiljerijom gađati tvrđavu. Između 27. jula i 4. augusta ispaljeno je dnevno oko 18001.800 granata.

Odbranom Banja LukeBanjaluke komandovao je [[Mehmed -beg Ćatić]],; prvih dana branioci pružaju jak otpor austrijskoj vojsci. TopdžijeTobdžije austrijske vojske nisu precizno gađale te se topovi napred pomiču, gađa se centar grada, što prisiljava civilno stanovništvo da se povuče duboko u podzemne zidine.

nakon ovoga ma kakvkakav napor ulagali da biste sačuvali tvrđavu, biće uzaludan

s mnogo vojske, opsjedaopsijeda tvrđavu Cetingrad. Danas- sutra će stići vijesti

zapovjednik je princ Lotarinški, koji je zadužen da zauzme osmanskeosmanlijske zemlje

u Rumeliji. Ovih dana, s vojskom je krenuo u iz Beograda da zauzme Niš,

vam ih pošaljemo da se uvjerite... I tako nema načina da se spasite, šta

svijusve ćemo vas pobiti i korijen vam zatrti. Ne recite da niste znali."</em>

Ćatićevi oficiri su izglasali da se neće predati i Hildburghausen dobija odgovor :

nećemo odustati od borbe."</em>

=== Hećimoglu Ali -paša stiže u pomoć ===

Nakon što su Austrijanci dobili vijest da je Hećimoglu Ali -paša krenuo s 1500015.000 vojnika u pomoć Banjalučanima, još žešće gađaju grad. Ćatić je uputio pismo travničkom veziru, koje su pronijeli kroz neprijateljske linije prerušeni bošnjački vojnici. No, pismo nije stiglo do travničkog vezira jer su već susreli vojsku Hećimoglu Ali -paše te je njemu bilo uručeno.

Dana 3. augusta, Hildburghausena obavještavaju izviđači obavještavaju da su u okolnim šumama primijećeni nepoznati vojnici,; on donosi kobnu odluku da se to dalje ne prati. To je omogućilo bošnjačkoj vojsci da se neopaženo približi austrijskom logoru.

Hildburghausen je očekivao, (mada je pogrešno procijenio vrijeme,) da će bošnjačkoj vojsci stići pomoć, te je pregrupisao vojnike. Feldmaršali Succoi i Rommer čuvali su desno krilo, dok general-major Baranyay prebacuje artiljeriju na lijevu obalu [[Vrbas (rijeka)|Vrbasa]]. Znatan broj vojnika ostavljen je kao rezerva.

Dok su se Austrijanci pregrupisali, trupe -branioci čine to isto čine.

Desnim krilom vojske, koja je braniocima dolazila u pomoć, komandovao je [[Cazinska Krajina|krajiški]] kapetan [[Mehmed-beg Fidahić|Mehmed -beg Fidahić]],; spahije iz 4. [[sandžak (upravna jedinica)|sandžaka]] Bosanskog ejaleta postavljaju se na lijevo krilo. Među vojnicima bili su i [[ulema|uleme]], [[muderis]]<nowiki/>i itd. Bilo je i pravoslavaca odanih Bosanskom ejaletu, a materijalnu pomoć vojsci pružali su i [[Franjevcifranjevci]].

Prije dolaska pomoći odnos snaga napadača i branilaca iznosio oko 3 na 1,; Austrijska vojska raspolagala je s oko 1700017.000 a bošnjačka 50005.000.

Čim su trupe pod komandom Hećimoglu Ali -paše napale u jutro 4. augusta austrijsku vojsku, branioci kreću u juriš na lijevu obalu [[Vrbas|Vrbasa]]. Austrijske trupe, pod komandom Baranyaya, odbijaju juriš branilaca. U toku bitke austrijski oficiri odstupaju od rasporeda koji je postavio Hildburghausen, te time nesvjesno pomažu braniocima,; veliku grešku napravio je Baranyay jer nije rasporedio pješadiju. Jedan dio austrijske vojske držao se prvobitnog naređenja, izazvanpa je izazvan metež u njihovim redovima, a tim nije bilo moguće uspostaviti jedinstvenu pješadijsku liniju. Bošnjačka konjica to koristi i napada centar austrijske vojske zadajući im velike gubitke.

Kada su branioci uspjeli zauzeti pontonski most, austrijske trupe na lijevoj obali Vrbasa počinju da se povlače. Mehmet Mehmed-paša koji je to primijetio, napada svom žestinom austrijske trupe koje su još pružale otpor.

Austrijska vojska na lijevoj obali Vrbasa pokušava da se spasi prelazeći rijeku, mnogi su bili neplivači te su se u valovima udavili. Po pet vojnika držalo se za rep konja da bi prešli rijeku. Desno krilo pružalo je još znatan otpor,; branioci su u toku dana izvršili pet napada. U predveče 4. augusta Hildburghausen naređuje povlačenje.

Mehmed Ali -paša naređuje 5. augusta da se za Austrijancima krene u potjeru. Pošto su bošnjačke trupe djelimično krenule neorganizovao u potjeru, 500 vojnika gube kod [[Klašnica|Klašnice]] kada su sustigli austrijske trupe. Dana 13. augusta, Hildburghausen stiže u [[Slavonska Gradiška|Slavonsku Gradišku]], gdje je do 20. augusta sačekaočekao ostatak vojske.

Poginulo je oko 600 branilaca, dok je austrijska vojska izgubila oko 300 vojnika u direktnim okršajima. NepoznatiNepoznat broj austrijskih vojnika, prema procjeni – samo iz Hildburghausenovog tabora njih 10001.000, utopio se u Vrbasu. Najmanje je 12001.200 vojnika ranjeno.

Bošnjačka vojska zaplijenila je 12 topova, 315 [[šator]]<nowiki/>a, hiljade buradi [[barut]]<nowiki/>a, te mnogo pušaka, sablji i vojne opreme.

Hrvatski ban [[Josip Esterhazi]], koji je nakon poraza austrijske vojske napustio [[Bužim]], poraz je obrazložio nedostatkom teške artiljerije. Austrijski oficiri su kao glavni razlog navodili nedostakak discipline među vojnicima.