|
'''Probavni sistem''', '''sistem organa za varenje''' ili '''digestivni sistem''' je sistem u kojem se odvija proces prerade hrane i vode.
Svaka živa ćelija mora stalno da prima hranljive tvari koje se nalaze u namirnicama, a a bi one mogle dospjeti do pojedinih tkiva i organa, moraju se prethodno mehanički i hemijski preraditi. Time se složene tvari razlažu na prostije. Ta prerada je probava ili varenje, a odvija se u organima za probavu. Probavni sistem sačinjavaju [[usta]] sa [[zub]]ima i [[jezik]]om, [[jednjak]], [[želudac]], [[crijevo|crijeva]], [[jetra]], [[gušterača]] i druge [[žlijezda|žlijezde]].<ref>Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.</ref><ref>Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001): Biologija za 8. razred osnovne škole. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-396-6.</ref>
== Organi i enzimi probavnog sistema ==
=== Želudac ===
{{Glavni|Želudac}}
Želudac je nalik na vrećicu u probavnoj cijevi. On stvara želučane tekućine koje dalje razgrađuju hranu i pretvaraju je u smjesu sličnu kaši. Želučani sokovi su enzim [[pepsin]], [[hlorovodična kiselina]] i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne ćelije) služi za degradaciju [[bjelančevine|bjelančevina]] u [[peptidi|peptide]], hlorovodična kiselina razgrađuje [[masti]], a želučana sluz je razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca.
Zajedno s tom poluprobavljenom hranom, u prvi dio [[Tanko crijevo|tankog crijeva]] ([[duodenum]]) ulaze i [[gušterača|gušteračini]] enzimi te [[žuč]] (iz žućnog mjehura) kroz tanki otvor '''papilu vateri'''. Gušteračini enzimi u [[tanko crijevo|tankom crijevu]] hemijski razgrađuju hranu prije nego što se upije u [[krv]], a žuč razgrađuje [[masti]] na [[masne kiseline]] (i [[glicerol]]).
Kroz tanko crijevo hrana ponovno putuje valovitim stezanjem mišića - peristaltikom. Iz tankog crijeva probava se nastavlja na [[debelo crijevo]]. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:
* [[dvanaestopalačno crijevo|dvanaestopalačnog crijeva]] ili [[duodenum]]a, dužine do 25 [[cm]], u koga se ulijevaju probavni sokovi, [[Jetra|jetre]] i [[Gušterača|gušterače]]
* [[jejunum]]a, dužine 2-8 [[m]], u kojem se dovršava razgradnja hrane
* [[ileum]]a, dužine oko 4 [[m]], u kojem se razgrađeni sastojci hrane upijaju u [[krv]].
Enzimi u probavi imaju vrlo važnu ulogu, pogotovo u hemijskoj razgradnji hrane. Probavne enzime luče pljuvačne žlijezde (enzim ptijalin), želudac (enzim pepsin) i gušterača (njeni enzimi razgrađuju hranu do [[molekula]] kako bi se mogle upiti u [[krv]]).
==Bolesti i poremećaji probavnih organa==
Organi za probavu su često izloženl nepovoljnim uticajima, usljed čega mogu oboljeti. Ova oboljenja obično uzrokuju i poremećaje i u funkcijama ostalih sistema organa. Prema tome, zdravstveno stanje organa za probavu je bitno za cjelokupno zdravlje organizma. Slijedi pregled najčešćih bolesti organa za probavu.
===Oboljenja i njega zuba===
Najčešća oboljenja organa za probavu odnose se na zube, od kojih je najrašireniji [[karijes]]. Glavni uzročnicu karijesa su [[Bakterija|bakterije]] čijim djelovanjem dolazi do raspadanja hrane zaostale među zubima, pri čemu nastaju štetne tvari koje oštećuju zub. Da bi se spriječilo kvarenje zuba, mora se voditi stalna briga o njihovoj čistoći. Važan "čuvar" zubne cakline je [[fluor]]. Dodavanjem malih količina fluora pitkoj vodi povećava se otpomost prema karijesu. Pranjem se otklanjaju ostaci hrane koji pomažu kvarenju zuba. Osim ostataka hrane, pranjem se uklanja zubni kamenac koji se izdvaja iz pljuvačke. Redovan pregled i pravovremeno popravljanje oštećenih zuba spriječit će teža zubna oboljenja. U nekim slučajevima dolazi do povlačenja zubnog mesa i ogoljavanja vrata zuba. On je jako osjetljiv i zato tada lako nastaje kvarenje zuba i [[paradentoza]].
===Oboljenja želuca i crijeva===
Pod određenim uticajima u [[želudac|želucu]] može doći do većeg oštećenja sluzokože, iza kojeg nastaje i '''[[čir želuca]]'''. Ljudi koji boluju od čira moraju jesti odabranu (dijetalnu) hranu. Važno je da izbjegavaju [[alkohol]], [[pušenje]] i jako [[začin]]jena jela. U težim slučajevima oboljelo mjesto se mora odstraniti operacijom. Slično oboljenje javlja se i na [[duodenum]]u.
Najčešće oboljenje želuica je njegova upala '''[[gastritis]]]''', koje , zbog nemara, često prelazi u [[čir]], a ovaj se može nastaviti i u '''[[kancer želuca]]'''.
'''[[Trbušni tifus]]''' je bio dosta raširena zarazna bolest crijeva. Uzročnik bolesti je [[bakterija]], koja se najčešće širi vodom i hranom. Bakterije uzrokuju oštećenje sluznice u tankom crijevu. Nehigijensko snabdijevanje vodom uvijek predstavlja opasnost od širenja trbušnog tifusa. Znakovi ovog oboljenja su: [[glavobolja]], [[kašalj]], povećana [[temperatura]]. Kroz sedam dana temperatura se povisi i do 40<sup>0</sup>C. U predjelu trbuha javlja se osip u obliku crvenkastih tačkica. Kada se jedanput preboli, organizam stiče otpornost ([[imunitet]]) na ovu bolest. Preventivna mjera je - [[vakcinacija]]. Liječenje i način njege bolesnika propisuje [[ljekar]].
Oboljenje slično tifusu, koje se kod nas javlja naročito u ljetnim mjesecima, jeste '''[[paratifus]]'''. Ovo oboljenje uzrokuju posebne vrste bakterija, kojima može biti zaražena hrana, najčešće [[meso]] i [[sladoled]]. Zaražena hrana se prividno ni po čemu ne razlikuje od zdrave hrane.
Čovjek koji preboli neku zaraznu bolest može još neko vrijeme nositi u tijelu uzročnike bolesti. Kliconoše izlučuju zarazne klice putem mokraće i [[izmet]]a, kihanjem, kašljanjem, [[govor]]om i tako ugrožavaju okolinu.
'''[[Dezinterija|Srdobolju]]''' ili dizenteriju izazivaju bakterije. Čovjek se obično inficira preko zagađene vode. Ova bolest se naročito javlja u vrijeme kada je otežano normalno održavanje higijene ([[rat]]ovi, [[poplava|poplave]] i ostale elementarne nepogode). Preventivna mjera je opća higijena i prokuhavanje vode, ukoliko se ne upotrebljava voda iz kontroliranog vodovoda.
'''[[Kolera]]''' je danas rijetka u Evropi, a vrlo opasna bolest. Zaražavanje se vrši hranom i vodom. Preventivna mjera je higijena i prokuhavanje hrane i vode.
'''[[Upala slijepog crijeva]]''' je, ustvari, upala crvuljka. Upalu uzrokuju bakterije koje i normalno žive u crijevima. Bol se najprije osjeti oko pupka, a zatim u desnom donjem dijelu [[trbuh]]a. Najjači se bol osjeća na pritisak s desne strane, na vanjskoj polovici linije koja spaja pupak s gornjom izbočinom karlične [[kost]]i. Kod upale slijepog crijeva obično se vrši operativno odstranjivanje crvuljka.
===Oboljenja jetre===
'''[[Hepatitis|Zarazna žutica]]''' ili '''[[hepatitis]]''' je vrlo opasno oboljenje jetre izazvano mikrobima i virusima. Većinom se prenosi hranom, rjeđe direktnom [[infekcija|infekcijom]] [[krv]]i. Prvi znaci ove bolesti su [[groznica]], [[glavobolja]], mučnina. Kasnije se javlja žutilo kože, koje se najprije primjećuje na bjeloočnici. Bolesnik treba da miruje i da uzima hranu bogatu [[bjelančevina]]ma ([[meso]]], bjelance [[jaje]]ta i mladi [[sir]]) i ugljlčnim hidratima, a oskudnu mastima. [[Lijek]]ove i dijetu propisuje Ijekar.
===Parazitske gliste u probavnim organima===
Širenju parazitsklh glista pogoduju loše higijenske prilike i nedovoljno poznavanje njihove biologije. Najčešća od njih je '''[[dječija glista]]'''.
Stalan porast životnog standarda i briga društva u oblasti obrazovanja i zdravstvenog prosvjećivanja stanovništva doprinijeli su da se oboljenja od crijevnih parazita znatno smanje. Snabdijevanje hranom gdje se proizvodnja obavlja pod stručnom kontrolom, također je smanjilo zaražavanje parazitskim glistama.
==Trovanje hranom==
Hrana je često izložena uticaju mikroba koji mijenjaju njen sastav, pri čemu mogu nastati i tvari štetne po naš organizam. Upotreba pokvarene hrane može dovesti i do teških trovanja sa neizvjesnim ishodom.
Hrana se najčešće kvari ljeti u vrijeme kada postoje optimalni uvjeti za razvitak mikroba. Higijensko pripremanje hrane i korištenje rashladnih uređaja, u kojima se ona može čuvati duže vremena, umanjuje mogućnost njenog kvarenja. Važnu ulogu imaju sanitarne inspekcije koje vrše stalno provjeravanje upotrebljivosti hrane na tržištu. No, i pored toga, relativno su česte čak i masovne pojave trovanja.
Veoma opasno trovanje javlja se ako se u ishrani upotrijebi sadržaj konzerve u kojoj se razvijala [[bakterija]] koja izaziva '''[[botulizam]]''' (''Bacillus botulinus''). Ova bakterija živi bez prisustva slobodnog [[kisik]]a, pa se, osim u konzervama, može javiti i u dubljim slojevima suhomesnatih proizvoda. Spore bakterije botulizma su neobično otpome, i mogu izdržati temperaturu do + 100<sup>o</sup>C. Sve konzerve koje imaju ispup-čeno dno, te prilikom otvaranja pjenušaju i imaju kiselkast okus, ne smiju se jesti, jer postoji sumnja da se u njima nala-ze klice botulizma. Obično, nekoliko sati nakon uzimanja pokvarene hrane, počinju [[glavobolja i povraćanje, a kasnije se javlja otežano gledanje na blizinu, zjenice se šire, otežano je [[gutanje]] i [[disanje]]. Kod bolesnika treba što prije izazvati povraćanje i tražiti pomoć ljekara.
Poznata su trovanja izazvana [[otrov]]nim [[gljiva]]ma. Neke gljive su posebno otrovne, npr. [[zelena pupavka|zelena]]i bijela pupavka. Otrovne su također [[muhara]] i [[ludara]]. Prva pomoć sastoji se u izazivanju povraćanja i davanja sredstava za čišćenje. Bez obzira na težinu trovanja, potrebno je odmah zatražiti hitnu ljekarsku pomoć. Česta trovanja gljivama su posljedica zabluda da se gljive mogu prepoznati na osnovu nekih jednostavnih oznaka, kao što je, naprimjer, promjena boje prilikom presijecanja njene drške ili šešira. Međutim, to nije tačno. Sigumo razlikovanje jestivih gljiva zahtijeva njihovo dobro poznavanje.
==Također pogledajte==
| 